Sputanost

Piše: Vojislav Gledić

SPUTANOST

Kad se život svede na spoljna zbivanja,
Otuđen od duše, priklonjen zemnosti,
Tjelesni uzori
Uzletjet ne daju
I gase vidike duhovne vječnosti.

Potom život plovi ustaljenim tokom,
Ispunjen nužnošću zemnog postojanja
Koje zatamnjuje
Pjesničku ljepotu –
I sputava uspon do blaženog stanja.

Kad mu nedostaju nebeske radosti,
Ushićena nada i poletne misli,
Sužen je okvirom
Sopstvenog trajanja –
Ne paleći iskru božanske promisli.