Sprem`te se, sprem`te četnici
1 min read
„Deka se čulo, razbralo/ Srpska mi truba zatrubi;
Srpska mi truba zatrubi/ Vo tova selo Drenovo.
– Spremte se, spremte četnici/ Silna će borba da bude!“
Piše: Dragan R. Mlađenović
Široko je rasprostranjeno uverenje da je čuvena (nezvanična) himna srpskih četnika SPREM`TE SE, SPREM`TE ČETNICI – SILNA ĆE BORBA DA BUDE! ili SRPSKA MI TRUBA ZATRUBI ispevana na Ravnoj Gori u Srbiji u toku Drugog svetskog rata. Toj zabludi i dezinformaciji su „kumovali“ komunisti, koji su četnike, ili tačnije ratnike monarhijske Jugoslovenske vojske u Otadžbini smatrali najvećim neprijateljima, pa su zato ovu pesmu posle rata strogo zabranili.
Pesma „Spremte se četnici“ („Srpska mi truba zatrubi“) ispevana je mnogo ranije, početkom 20. veka, tačnije godinu dana posle bitke srpskih četnika protiv bugarskih komitadžija 27. maja 1907. godine u selu Drenovu ispod planine Babune u ondašnjoj Staroj Srbiji, a današnjoj Severnoj Makedoniji. To je bila sjajna pobeda srpskih četnika predvođenih vojvodama Jovanom Stojkovićem vojvodom Babunskim (1878–1920) i Vasilijem Trbićem vojvodom Veleškim (1881–1962) nad brojno jačim i bolje opremljenim bugarskim komitadžijama (ili komitama) koje je vodio Stevan Dimitrov, oficir bugarske vojske i vojvoda VMRO (bug. „Vъtrešna makedonska revolюcionna organizaciя“, srp. „Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija“, osn. u Solunu 1893. Komite su ovaj naziv dobile po malim borbenim četama ili „komitetima“, tako da su „četnik“ i „komita“ sinonimi).
Jovan Stojković – vojvoda Babunski (1878–1920) završio je Učiteljsku školu u Beogradu. Bio je srpski učitelj u Tetovu, ali zbog nepodnošljivog zuluma Bugara napustio je posao i pridružio se srpskoj četničkoj akciji 1905. godine. Objedinio je akcije srpskih četnika na desnoj obali Vardara, a posle borbe u Drenovu 1907. godine proslavio se u celom Srpstvu. Bio je jedan od najslavnijih srpskih četnika, a posebno se istakao kada je sa Tankosićem u prvoj noći Prvog svetskog rata odbranio Beograd. Bio je poslednji srpski vojnik koji je prilikom povlačenja Srpske vojske preko Albanije napustio teritoriju Srbije. Odlikovan je Karađorđevom zvezdom, Legijom časti i drugim srpskim i stranim odlikovanjima. Preminuo je 1920. godine od tzv. Španskog gripa.
(P. Pejčić, „Četnički pokret u Kraljevini Srbiji“, Kragujevac 2007)
Epska himna „Srpska mi truba zatrubi“ ili „Spremte se, četnici!“ pesničkim sredstvima opisuje čitav tok borbe. Ispevao ju je Jovan Grković Gapon, jedan od učesnika bitke u selu Drenovu. Rođen je 1879. u Orahovcu prizrenskom, a poginuo je 9. oktobra 1912. u Kumanovskoj bitci pri jurišu na Nikuljanski vis kod Čelopeka. Jovan Grković je najpre Jeremija, jerođakon u Dečanima, Hilandaru i Žiči, a zatim „raskaluđer“ ili „svrzimantija“ i četnik–dobrovoljac u prvim i najžešćim četničkim akcijama od 1904. do 1908. Nadimak Gapon je dobio po ruskom kaluđeru Gaponu, koji je skinuo mantiju da bi učestvovao u Ruskoj revoluciji.
(„Jovan Grković Gapon”. Narodna enciklopedija, 1927)
Član čete vojvode Babunskog i učesnik slavne bitke u Drenovu je bio i Dragiša Stojadinović (1886–1968). Kažu da je bio tako dobar strelac da je bugarskom vojvodi Stevanu Dimitrovu metkom prebio pušku! Stojadinović je kasnije o svom četovanju od 1906–1912. pisao u svojim memoarima pod naslovom „Kroz sultanove pašaluke“, koji su, nažalost, ostali neobjavljeni u rukopisu. U tim svojim sećanjima, Dragiša je opisao i nastanak čuvene pesme:
„Na glas prvih pušaka koje zapucaše, naš trubač u gornjem delu sela zasvira sam, bez ičijeg naređenja: Napred! Paljba počinja! Ovaj trubni znak odjeknu preko malog sela i razli se niz doline i bregove i izmešan sa hukom Topolke i Drenovske reke, izgubi se preko krševa opominjući Bugare i meštane, da je ovo kolevka srpskih Nemanjića, rodno mesto Kraljevića Marka, da je ovo zemlja srpska bila i da će srpska ostati.
Ko je tada mogao misliti da će se odjek ove trube godinama oriti širom cele Srbije, a posle i Kraljevine Jugoslavije i da će postati simbol borbe mnogih pokolenja. Tada je to tako prosto, jednostavno i obično bilo, da smo se samo nasmejali trubaču, koji je svojom trubom hteo da prkosi Bugarima, a seljake da uplaši i opomene da se ne šalimo. Pesmu `Srpska mi truba zatrubi, vo tova selo Drenovo` sastavio je i ariju joj dao 1908. godine četnik – kaluđer Jovan Grković-Gapon, dok je četovao u veleškoj kazi (srezu). Tu pesmu Gapon je otpevao celu na slavi Maćedonaca u Beogradu 1909. godine, odakle se posle raznela kroz celu zemlju.“ (Stevan Jovičić, „S kamerom i puškom – Dragiša M. Stojadinović“, Beograd, 1999)
Pesma „Spremte se, četnici“ postaje veoma popularna posle Prvog svetskog rata među Srbima u Sjedinjenim Državama:
Prva verzija pesme pod nazivom„Komitska pesma“ snimljena je jula 1924. godine u Ričmondu, Indijana. Pesmu je otpevao Vasa Bukvić u pratnji „Jugoslovenskog tamburaškog društva”.
Druga verzija pesmesnimljena je već naredne godine, u novembru 1925., u interpretaciji Dušana Jovanovića i pratnji tamburaškog orkestra „Orao” za Kolumbija fonografsku kompaniju.
Treća verzijaje takođe snimljena u Sjedinjenim Državama jula 1942. godine u izvođenju Eda Ljubića i uz pratnju duvačkog orkestra „Viktor”, a za istoimenu radijsku kompaniju.
Četvrta verzijasnimljena je posle, Drugog svetskog rata, godine u Čikagu u izvođenju Raše Radenkovića, predratnog beogradskog šlager i radijskog pevača. Na istoj plastinki Raša Radenković je snimio i pesmu posvećenu vojvodi Babunskom „Ne li te je žalba, vojvodo bre!“.
Za potrebe snimanja 1924. i 1925. kao i za koncertne nastupe, izvorna pesma je značajno skraćena; ona u toj skraćenoj „koncertnoj“ verziji ide ovako:
„Deka se čulo, razbralo/ Srpska mi truba zatrubi;
Srpska mi truba zatrubi/ Vo tova selo Drenovo.
– Spremte se, spremte četnici/ Silna će borba da bude!
Najnapred ide pred četom/ Jova Babunski vojvoda.
Po njega ide pred četom/ Vasilj Veleški vojvoda.
Izvika Jova Babunski:/ – Držite selo ozdola!
Držite selo ozdola,/ Tuva je Steva Dimitrov!
Izvika Jova Babunski:/ – Predaj se, more, Stevane!
Ne se predavam, Jovane,/ Az s`m blgarski vojvoda!
Povika Vasilj Veleški: – Frlajte bombe vo kuće!
Počna mi kuća da gori,/ Iz kuće Steva govori:
Puštaj me, more, Jovane,/ Četa će da mi sagore!
Srpska mi truba trubaše,/ Drenov mi oganj goraše.“
(Veljko Đurić, Miličko Mijović, „Ilustrovana istorija četničkog pokreta“, Beograd, 1993, str. 148)
Izvor: Nauka i kultura
U zadnje vrijeme dosta se piše o ovom događaju. Pri tome se načešće, potpuno nepravedno
zapostavlja uloga i mjesto Vasilija Trbića, vojvode veleškog, učesnika i organizatora ovog događaja.
Rođen u Dalju u Slavoniji, tadašnjoj Austrougarskoj prešao je životni put kome nema ravnog.
Od sveštenika, borca na terenu protiv Turaka i Bugara u Staroj Srbiji, četnickog vojvode,
izdavača, diplomate, političara, narodnog poslanika i vrlo popularnog gradonačelnika Velesa
u međuratnom periodu.
Nacionalni radnik u najboljem smislu te riječi. Za mene, bez premca najveći Srbin 20-tog vijeka.
Nažalost, njegova sjećanja, vrhunac memoarske literature i izvor istorijske građe su našoj javnosti
malo poznati. A čitaju se u jednom dahu.
Štampani su (doduše u dosta lošem kvalitetu) i objavljeni u Beogradu 1996,
a mogu se kao pdf-fajl skinuti sa interneta na linku:
http://elibrary.matf.bg.ac.rs/handle/123456789/1295 Memoari 2.pdf 11.12 Mb
http://elibrary.matf.bg.ac.rs/handle/123456789/1294 Memoari 1.zip 12.40 Mb
Onima koji su zainteresovani za ove teme ne može se preporučiti ništa bolje.
Jovan Stojkovic kasnije nazvan Vojvoda Babunski rodjen je u selu Martolci, Veles 1878 godine, tadasnja Juzna Srbija sada Severna Makedonija dopbio nadimak ili cetnicko ime vojvoda Babunski, bio je jedan od najvecih junaka i vojvoda koji se borio za slobodu Srpskog naroda, pesma Spremte se spremte nije postala poznata u Drugom Svetskom Ratu nego je bila popularna u tadasnjoj Kraljevini Srbiji u njenim juznim delovima tadasnjoj Staroj Srbiji i tadasnjoj Juznoj Srbiji bila je popularna u tim krajevima i pre Balkanskih ratova i u Prvom Svetskom Ratu i izmedju dva svetsks rata. Ne sporim da je bila popularna i u Drugom Svetskom ratu i svak je prilagodjavao malo u pevanju i muzici ali to je normalno ali pesma je posvecena Vojvodi Babunskom i pobedi njegove cete nije sva istorija nastala u Drugom Svetskom Ratu borili su se nasi preci i mnogo pre toga u mnogim krajevima protiv raznih zavojevaca. Moj DJed se borio kao komita u tadasnjoj Staroj i Juznoj Srbiji i secam se kad je bio star kad je pevao tu pesmu i pricao o tim dogadjajima. Posle toga cela familija Vojvode Babunskog uzela je prezime Babunski i imate onog trenera a i fudbalera Babunskog koji su mislim njegovi direktni potomci. S postovanjem.
Pjesma Spremte se, spremte četnici je postala poznata u Drugom svjetskom ratu sa drugim tekstom i melodijom zahvaljujući četnicima koji nemaju veze sa ovim spomenutim. Ni ove niko ne osporava ali izraz četnik označava četu ljudi. Malo se zna da su u Crnoj Gori ustanike protiv Turaka nazivali ustaše ( oni koji su ustali u borbu protiv nečeg, stara srpska riječ, koju su zadržali otpadnici od srpskog roda hrvati). Prema tome, pravi četnici, iz 1941-45 su imali svoje pjesme i bilo ih je najviše u Crnoj Gori i Srbiji.