Spoljnopolitička kriza Vašingtona

Svake godine u SAD pojavljuje se sve više problema oko formiranja spoljne politike. Jedan od razloga za to je nesposobnost Amerikanaca da procjene realno stanje stvari na međunarodnoj areni i svoj resurs uticaja na situaciju. Predsednički mandat Obame može da bude klasični primjer.

Ovih dana predsjednik SAD ponovo je pripretio Rusiji sankcijama. To se desilo pošto je Vladimir Putin opozvao iz Savjeta Federacije svoju molbu da mu se dozvoli korišćenje oružanih snaga zemlje na teritoriji Ukrajine. Moskva je pokazala očiglednu miroljubivost, čak na štetu svojim sopstvenim dugoročnim interesima. Ali to nije ubjedilo Baraka Obamu. Vrativši se pitanju sankcija on je pokazao patološko nepovjerenje prema Rusiji, svojstveno američkom političkom establišmentu. Ipak biznis-elita SAD, po svemu sudeći, pridržava se druge tačke gledišta.

Privredna komora SAD i Nacionana asocijacija industrijalaca (NAI) planiraju 26. juna da s pravom reklame objave u The New York Times, The Wall Street Journal i The Washington Post upozorenje o tome da nove sankcije protiv Rusije mogu negativno da se odraze na američke radnike i biznismene. Jedini rezultat dodatnih sankcija biće istiskivanje američkih kompanija sa strnih tržišta i ustupanje komercijalnih mogućnosti firmama iz drugih zemalja, smatraju eksperti. Kako smatra direktor za međunarodne projekte Instituta za nacionalnu strategiju Jurij Solozobov:

„Sada nije hladni rat. Mada je Rusija i tada mogla da dobija tehnologije dvostruke namjene preko Austrije i Finske. A u otvorenom svijetu Rusija može da uzima bilo kakve djelove iz zemalja Jugoistočne Azije, sve tehnologije, između ostalog i supersavremene, koje se isporučuju čak u SAD za proizvodnju raketa. Antiruske sankcije nemaju smisla. U to paketu koji je namijenjen Rusiji nema riječi ”energetika”. Zato što energetske sankcije znače automatski štetu Evropi u visini od trilion evra, već ove zime. To je, naravno, povoljno po SAD radi formiranja zone slobode trgovine sa slabim partnerom. Ali EU shvata da je tako bacaju na kolena.

Indikativno je da antiruski kurs kao dio spoljne politike SAD ne podržava 60% Amerikanaca. I broj skeptički raspoloženih Obaminih sugrađana stalno raste. Za sve je kriva totlna spoljnopolitička kriza na Kapitolskom bregu: Rusija, Ukrajina, odnosi sa zapadnoevropskim partnerima — uz ove probleme sada je pridodat i Irak, čija proamerička vlada našla se na ivici vojnog poraza od ekstremista koji su neočekivano zauzeli niz velikih gradova i značajni deo teritorije zemlje. U cjelini, neuspjeh se osjeća bukvalno u svim pravcima, ističe predsjednik Centra za strateške komunikacije Dmitrij Abzalov:

„Obamine pozicije su vrlo slabe. Njega vide kao ”hromog patka”. Svijet se u poslednje vrijeme promjenio. Stasali su samostalni regionalni faktori, koji su sposobni na samostalni dnevni red, diktiran njihovim sopstvenim interesima, a ne spoljnim projektima. Bez obzira na oštre izjave, kontakti sa Moskvom ne prekidaju se u Zapadnoj Evropi. Antiruski kurs ekonomski je nesvrsishodan. Rastu proruska raspoloženja. Na nacionalnom nivou bilateralni dijalog sa Rusijom postaje značajniji od koalicionih projekata. Obamu nije teško shvatiti. Ali njegove izjave slabo su povezane sa onim što se realno dešava u međunarodnoj politici.

U savremenom svijetu koji se naglo mijenja, situacija zahtjeva fleksibilnosti i pronicljivost u odnosima sa prijateljima i protivnicima. Naprotiv, politička linija zasnovana na primjeni sile postaje sve manje pogodna i opravdana. Obama ne želi ili ne može to da primjeti. Slični stav je za njega postao ozbiljno opterećenje koje mu smeta da se razabere i sprovede u život realnu i efikasnu spoljnu politiku.

Sergej Duz