Spavaj mirno srpska veličino: Našem bratu Ćetković Sergeju

Piše: Epski pjesnik Slavko Perošević

(Spavaj mirno srpska veličino)

Evo tužna vijest i do mene dođe
Tvoj nestanak brate dušu mi je stresa’
Rekoše mi da si pristupio stroju
Lazareve garde u carstvu nebesa

Iz zemaljskog blata dig’o si se gore
Đe vječito sunca, grije svjetlost jarka
I tu sio pored Pejanović Saše
I viteza srpskog Vujošević Darka

I ostalih naših vitezova krasnih
Što nam se sa freski blagorodno smeju
Plači Srpska Sparto, imaš i za kime
Odaj zadnju počast, Ćetković Sergeju

Gore će ti brate velikani naši
Ukazat’ sve časti kano dragom gostu
A ja ću se sjećat’ tvog junačkog lika
Što prkosi sili na Blažovom mostu

Sa Vladikom svetim toga teškog dana
Pred kordon nas bješe samo jedna šaka
Ali ispred njine goropadne snage
Nazad se nijesi, stope jedne maka’

Posle toga dana svuda sam te gled’o
Đe se srcem srpska branila ideja
Pogledom te znav’o pomilovat „Đedo “
I zavikat „Evo mojega Sergeja“

Pa i danas brate nasmijana lica
Pred njegove svete pristupit’ ćeš sjeni
A on kad te vidi raširiće ruke
I tihijem glasom reći “ BLAGO MENI “

A mi tvoja braća po srpskome srcu
Od Jadranskog mora do Srema i Gruže
S tri dignuta prsta kliknućemo gromko
“ SREĆNO PUTOVANJE U BESMRTNOST DRUŽE “

Zborio si da se “ Nećeš predat’ lako “
Ali bolest strašna ipak te savlada
“ Blago onom koji dovijeka živi “
IMAŠ S’ ČIME IZAĆ’ PRED VLADIKU RADA
Perošević