IN4S

IN4S portal

Sokolski starešina dr Vladimir Belajčić

1 min read

Piše: Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Vladimir Belajčić rođen je u Osijeku, 14 septembra 1887. Pravne nauke svršio je u Zagrebu, Beču, Parizu i Berlinu, a sudsku karijeru počeo je u Oseku 1912. Prešao je u Novi Sad, kao sudija Okružnog suda 1920. Postao je predsednik Okružnog suda 1923. Kasacioni sudija postao je 1933. Belajčić je bio nacionalni pregalac. Stupio je 1903 godine u Hrvatski soko u Osijeku, kao naraštajac.

Kad je u Osijeku osnovan Srpski soko, prešao je u to društvo. Na početku Prvog svetskog rata bio je uhapšen kao tajnik Srpskog sokola. (1) Sekretar Srpskog sokola, sudija Vladimir Belajčić zatvoren je u tamnicu iz koje je pušten 1915. (2) Proveo je 6 nedelja u vojnom zatvoru, a zatim 9 meseci u zatvorima Sudbenog stola, zajedno sa dr. S. Budisavljevićem i ostalim uglednim sokolima. Bio je suspendovan od službe, sve do 1917. U osečkom sokolu bio je prednjak, pa onda sekretar, a u novosadskom društvu bio je dve godine prosvetar, pa je bio župski tajnik i prosvetar. Od osnivanja Saveza Sokola K.J. izabran je za predsednika Saveznog prosvetnog odbora. Bio je biran dva puta za drugog zamenika starešine Saveza Sokola, a od maja 1938 godine vodio je poslove prvog zamenika starešine. Duže vremena je bio pročelnik Narodno-odbranbenog odseka Saveza Sokola, zatim pročelnik Književnog odseka i pročelnik Redakcionog odbora saveznih sokolskih listova. Učestvovao je na sokolskim manifestacijama, u Jugoslaviji i u inostranstvu.

Sem u Savezu Sokola bio je guverner Jugoslovenskog disktrikta Rotari klubova, bio je u odborima pravničkih kongresa, predsednik turističkog udruženja „Fruška Gora”, član uprave društva „Putnik”, kao i podpredsednik „Saveza planinarskih udruženja”. Radio je u „Narodnoj odbrani”. Bio je član književnog odbora „Matice Srpske” u Novom Sadu. Pisao je u stručnim pravničkim listovima, sokolskoj štampi i u dnevnim listovima. (3) Na skupštini Bačke sokolske župe održane 17 februara 1924. u prostorijama Sokolskog društva u Novom Sadu govorio je sekretar društva dr. Vladimir Belajčić. Izvestio je o intimnoj saradnji sokolstva i mnogih školskih uprava i izneo brojne podatke o velikom napretku i širenju sokolske misli i gimnastike među nastavnicima i školskom omladinom. (4) U Prvom tečaju Prosvetne škole Saveza SKJ 1932 godine istaknuto je da je dr. Vlada Belajčić, savezni predsednik Prosvetnog Odbora, unapred izradio nastavni plan, u kome ni jedan predmet nije izostao i nijedan nije bio suvišan. Predavali su dr. Belajčić Sokolska administracija; dr. Mrvoš Osnovi Sokolstva; Franjo Malin Jugoslovenska misao kroz istoriju; dr. Pavlović Nacionalizam i Sokolstvo; Slavko Rogulić Sokolska štampa; inž. Cvejić Sokolane i vežbališta; Bogdan V. Spernjak Važniji sistemi i metode telesnog vaspitanja; dr. Pavlović Istorija Sokolstva; inž. Cvejić Sokolska prosvetna statistika; dr Kovačić Vaspitanje naraštaja; dr. Pavlović Disciplina; dr. Belajčić Novinarstvo; … . (5)
Dr. Vladimir Belajčić istakao je u „Sokolskoj prosveti” : „Mi Sokoli, kojima je naš Viteški Kralj u bezbroj prilika ukazivao Svoju Kraljevsku pažnju i ljubav : pohađajući sokolske priredbe, od velikih sletova do najneznatnijeg javnog časa zabitne koje sokolske čete; pružajući izdašnu novčanu pomoć naročito za sokolski rad na selu; darujući mnogobrojne sokolske zastave, od Savezne pa do četnih, i ustanovljujući brojne prelazne darove za sokolske utakmice, nosimo u srcima svojim, više nego iko, tešku tugu i neizmerni bol za izgubljenim Kraljem i Zaštitnikom svojim.” (6) Na vrhuncu Sudetske krize Uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije donela je 25 septembra 1938. Rezoluciju o solidarnosti jugoslovenskog sa čehoslovačkim sokolstvom. U odboru za sastav rezolucije bili su dr. Vladimir Belajčić, kasacioni sudija iz Novog Sada i dr. Mirko Buić, ministar na raspoloženju, starešina sokolske župe Split i član uprave S.S.K.J. Rezolucija je sa jednim opširnim raspisom dostavljena svim sokolskim jedinicama da je objave svojim članovima. (7)
Na vanrednoj Glavnoj Skupštini Saveza Sokola 1 oktobra 1939. u vežbačkoj dvorani Saveza Sokola na Terazijama, delegati iz župa Sušak-Rijeka, Zagreb, Split, Šibenik, Bjelovar i Karlovac izneli su poteškoće sa kojima su se sokoli u tim krajevima borili, kao i sve progone. Na skupštini je bilo prisutno 120 delegata iz svih krajeva zemlje. Prvi zamenik starešine Belajčić je izneo da Sokolstvo proživljuje teške dane, ali bilo je još i daleko težih dana, kada ga je tuđin progonio tamnicama i vešalima, pa je Sokolstvo ipak pobedilo. Skupština je završena sa parolom „Rad se nastavlja”. (8)
Prilikom izbora za Prvog zamenika starešine Saveza Sokola brat Pave Kovačev, starešina župe Šibenik, ustao je i saopštio da je konferencija starešina svih župa jednoglasno zaključila, da se brat dr. Vladimir Belajčić aklamacijom izabere za prvog zamenika starešine. Predlog je prihvaćen sa burnim odobravanjem. (9)
Delegacija Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije otputovala je iz Beograda 9 jula 1940. Pošli su sa 20 župskih zastava i saveznom zastavom na čelu. Stigli su u Skoplje 10 jula 1940, gde su ih dočekali članovi župske uprave, sa starešinom Branovačkim na čelu. Tu je bio i sokolski odbor koji je tehnički organizovao kajmakčalansku svečanost. Na čelu delegacije iz Beograda bili su dr. Vladimir Belajčić, Jože Smertnik i arh. Milivoje Smiljanić i ostali članovi savezne uprave, predstavnici župa iz cele Jugoslavije. Po procenama u delegaciji je trebalo da bude preko 300 lica iz cele zemlje. Brojna nacionalna udruženja i predstavnici vlasti odredili su svoje delegate. Hodočašće je trebalo biti izvršeno 12. jula 1940. na Petrovdan, kada je Spomen kapela slavila svoju slavu. U Bitolju na železničkoj stanici sokolske hodočasnike dočekali su sokoli i rodoljubivo bitoljsko građanstvo. Na dočeku je bila četa sokola, sa zastavom i muzikom, predstavnici opštine i udruženja, ugledni građani. Delegaciju je pozdravio naraštajac Anton Makrodulović, deklamacijom, a zatim je govorio podpredsednik opštine Županjevac, vojni katolički sveštenik Ante Dujmušić, a u ime Udruženja rezervnih oficira i ratnika Radmilo Vujović. Odgovorio im je prvi zamenik starešine dr. V. Belajčić. Povorka je sa muzikom prošla kroz varoš do konačišta, svuda pozdravljena od mase naroda i građana, koja je izašla na ulicu. (10)
Održan je mimohod sokola pred kosturnicom na Kajmakčalanu. Dr. Belajčić je istakao : „ … Teška vremena pritiskuju sadašnjicu. Ali žrtve ovoga mesta pokazuju, kako se i najteža vremena mogu prebroditi. Pohod na Kajmakčalan završen je!”(11) U Borovu su 29. septembra 1940. održane prve utakmice za prvenstvo Saveza Sokola u košarci. Time je sokolstvo ponovo dokazalo svoje razumevanje za nove tekovine telesnog vežbanja, uvođenjem košarke u svoj telesno vaspitni program. Na počasnoj tribini bili su zamenik starešine dr. Vladimir Belajčić, načelnik Ivan Kovač, zamenica načelnice Milica Šepa, zamenik načelnika Branko Polić, starešina društva Borovo Tomo Maksimović sa članovima uprave. U ime Saveza Sokola takmičare je pozdravio dr. Belajčić. Istakao je značaj borbenosti i viteštva kod sokolskih utakmica, u vezi sa narodnodbrambenim radom, koji je tada bio najvažniji. Tomo Maksimović poklonio je pobedničkoj vrsti članova prelazni pehar. Belajčić je istakao uspeh priredbe, a naročito je pohvalio sestre i braću iz Zagreba. (12)
Prvi zamenik starešine Saveza Sokola dr. Vladimir Belajčić posetio je 24 februara 1941. Veliku Kikindu i obišao Sokolski dom i sokolske radove na programu Petrove petoletke. Obišao je vežbače i članove pozorišnog odseka. Na sednici uprave društva Belajčića je pozdravio starešina dr. Petar Bojanić. Belajčić je u svom govoru istakao sokolsko narodno-odbrambeno spremanje i teško stanje sokola na teritoriji banovine Hrvatske. (13)
U svim sokolskim domovima u Beogradu 27. marta 1941. zakazani su svečani sokolski skupovi. Posle održanih manifestacija u sokolanama, svi sokoli sa zastavama, u sokolskim odorama ili u odelu sa sokolskim značkama okupili su se u dvorištu Sokolskog Doma Matice u Deligradskoj ulici. Tu se već nalazilo starešinstvo Saveza sokola i sokolske župe Beograd. U 5 časova popodne nekoliko hiljada sokola i sokolica bili su svrstani u redove na letnjem vežbalištu, ispred doma. Skup je otvorio načelnik Sokolske župe Beograd Dušan Jovanović. Pošto je muzika intonirala državnu himnu uzeo je reč zamenik starešine Sokolske župe Beograd inžinjer Svetislav Vučković. Posle njega govorio je zamenik starešine Saveza sokola dr. Vladimir Belajčić, rekavši između ostalog : „U ovim sudbonosnim danima opet je jednom stihijskom snagom progovorio narod i rekao, da se sloboda, čast i nezavisnost nikom ne daju. Progovorio je glas naroda koji je celom svetu objavio da ova generacija neće se postideti pred generacijom koje su stvarale ovu našu divnu zemlju …. U ovim teškim danima mi hoćemo i treba da dokažemo da smo dostojni potomci kosovskih junaka i da smo ponosni, što je tako”. Posle govora dr. Belajčića ispred Doma Matice formirala se sokolska povorka. (14) U jesen 1941. dr Vladimir Belajčić ušao je u Centralni nacionalni komitet Kraljevine Jugoslavije.
Na izložbi o Slobodnom zidarstvu u Srbiji u Etnografskom muzeju u Beogradu 2014 godine, bila je izložena slika Vladimira Belajčića u sokolskoj uniformi. Uz njegovu sliku dati su podaci o njemu. Studirao je u Parizu i Zagrebu gde je doktorirao pravo. Govorio je 12 jezika. Živeo je u Novom Sadu od 1918. kada je postao sudija. Iniciran je u ložu Mitropolit Stratimirović 1927. Nakon okupacije pobegao je u Beograd. U julu 1944. stavljen je na listu nemačkih okupacionih vlasti za hapšenje talaca. Napustio je Beograd i otišao u selo Pranjane kod Čačka, gde je bio saveznički aerodrom. U britanskom avionu odleteo u Italiju, a zatim u Francusku i Švedsku gde je radio za UNESCO.
Dr. Vladimir Belajčić je bio pregalac i sokolski starešina. Kao sekretar Srpskog sokola zatvoren je početkom Prvog svetskog rata. Posle rata delovao je kako u redovima sokola tako i ostalih organizacija. Na vanrednoj skupštini Saveza Sokola oktobra 1939 godine konferencija starešina svih župa jednoglasno zaključila, da se brat dr. Vladimir Belajčić aklamacijom izabere za prvog zamenika starešine. Došao je na čelo Saveza Sokola kada su sokoli bili suočeni sa napadima na sokole u Banovini Hrvatskoj. Zajedno sa ostalim rodoljubivim udruženjima sokoli su se spremali za odbranu zemlje. Učestvovao je na sokolskim manifestacijama 27 marta 1941. Posle Aprilskog rata 1941 godine Savez Sokola bio je zabranjen. U jesen 1941. dr Vladimir Belajčić ušao je u Centralni nacionalni komitet Kraljevine Jugoslavije. Preko aerodroma u Pranjanima odleteo je u Italiju.

Napomene :

1. „Život i rad br. dr. V. Belajčića”, „Sokolski Glasnik”, Beograd, 6 oktobar 1939, br. 40, str. 6;
2. „Sveslavensko sokolstvo”, Beograd, 1930, str. 140;
3. „Život i rad br. dr. V. Belajčića”, „Sokolski Glasnik”, Beograd, 6 oktobar 1939, br. 40, str. 6;
4. „Bačka sokolska župa Novi Sad”, „Sokolski Glasnik”, U Ljubljani 15 marta 1924, br. 5, str. 51;
5. Prof. M. Stanojević, „Prvi tečaj Prosvetne škole Saveza SKJ”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 18 augusta 1932, br. 33, str. 1; „Govor brata Đure Paunkovića, II zamenika saveznog starešine na, I tečaju Prosvetne škole Saveza SKJ u Novom Sadu 13 VIII o.g.”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 25 augusta 1932, br. 34, str. 2;
6. Dr Vladimir Belajčić, „Vođ Naroda, Heroj i Mučenik”, „Sokolska prosveta”, vesnik prosvetnog odbora SSKJ, Novi Sad, novembra 1934, br. 9, str. 367;
7. „Nismo izneverili tad i nikada nećemo izneveriti“, „Sokolski život“, „Oko sokolovo“, Beograd 1938, br. 9; „Oko sokolovo“, Uprava Župe, Vesti, Beograd 9 februar 1938, br. 8;
8. Bran. Slijepčević, „Vanredna Glavna Skupština SSKJ.”, „Bratstvo”, Osijek, 15 oktobra 1939, br. 10, str. 194, 195; „Sokolstvo u radu i borbi”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 6 oktobar 1939, br. 40, str. 3;
9. „Izbor brata Belajčića za prvog zamenika Starešine”, „Sokolski Glasnik”, Beograd, 6 oktobar 1939, br. 40, str. 4;
10. „Polazak sokolskih hodočasnika na Kajmakčalan”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 12 juli 1940, br. 28, str. 3; Dr. M. Dragić, „Sokolski hodočasnici na putu za Jelak i Kajmakčalan”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 19 juli 1940, br. 29, str. 1, 2, 3;
11. „Polazak sokolskih hodočasnika na Kajmakčalan”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 12 juli 1940, br. 28, str. 3; Dr. M. Dragić, „Sokolski hodočasnici na putu za Jelak i Kajmakčalan”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 19 juli 1940, br. 29, str. 1, 2, 3;
12. Marijan Maržan, „Utakmice u košarci za prvenstvo Saveza SKJ. u Borovu”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 4 oktobar 1940, br. 40, str. 4;
13. N.B. „Uzorno Sokolsko društvo”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 7 mart 1941, br. 10, str. 3,4;
14. „Proglas Saveza Sokola”, „Pravda“, Beograd, subota 29 mart 1941,str. 6; Dr. Nikola Žutić, „Ideologija i politika Nike Bartulovića“, knjiga II/2, Beograd 2010, str.505,507; prof. Dr. Gojko Jakovčev, „Učešće članova sokola u manifestacijama 27 marta 1941. godine u Beogradu“, „Oko sokolovo“, br. 5-6, septembar 1996, Beograd, str.13-14;

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *