Smrt Momira Bulatovića još jednom pokazala da Crna Gora nije država

Piše: Nebojša Babović

Smrt Momira Bulatovića je još jedan dokaz da Crna Gora nije država – Ili jeste, ali ne država XXI vijeka.

Prekjuče nije umro ni Momir ni Momo, umro je bivši predsjednik Crne Gore. I to prvi predsjednik i istoriji Crne Gore izabran većinskom voljom građana na slobodnim izborima. Možemo reći da ti izbori nisi bili pošteni i nećemo pogriješiti. Crna Gora od postanka do danas ih nije imala, ali su oni ipak proizvodili pravne posljedice.

Svejedno, Momir je dva puta pobjeđivao protivkandidate na izborima. Treći put nije imao sreće, a neki će reći da nije imao 14000 presuda Vrhovnog suda o naknadnom upisu u birački spisak. Nebitno. Momir Bulatović je bio predsjednik Crne Gore od 1990. do 1998. Možda će to doći nekima kao iznenađenje, ali Momir tada nije bio ni srpski, ni opozicioni kandidat.

Prvi put je bio kandidat Saveza komunista i imenovao je Mila za premijera, a drugi put je bio kandidat DPS , dok je premijer bio Milo. I to Đukanović, ovaj sadašnji predsjednik.
Oba puta „najozbiljniji“ protivkandidati su mu bili ratoborni Srbi. Prvi put Kilibarda dr Novak, a drugi put Kostić Branko. Što se suverenista tiče, konkurencija su mu bili Ljubiša Stanković i Slavko Perović. Konkurencija Momiru, Svetu i Milu.

Oba puta Momir je izabran glasovima DPS, znači i onih koji danas glasaju za Mila i kunu se da su bili stari liberali od početka. A nisu. Jer da jesu, Momir ne bi bio predsjednik. A bio je. Osam punih godina.
I kad DPS danas kaže da su jedini od zemalja SFRJ uspjeli da sačuvaju mir i baštine antifašizam, zasluge za to idu Momiru koliko i Milu, a bogami i Svetu. I to vladajuća Crna Gora želi da se zaboravi. Zbog toga je zvanična Crna Gora na Momirovu smrt reagovala kao da se radi o preranom odlasku direktora pošte u Sutomoru. Kratka informacija i fabrikovana biografija u kojoj se Milo i Momir nikako ne dovode u vezu, kako se Prvom ne bi naškodilo. Milo je vjerovatno već izjavio saučešće i nije toliko personalno bitan za ovu priču, koliko taj čuveni odnos „onih oko njega“.

Da je ovo država, Zvanična Crna Gora je morala da reaguje bar šturim izrazom saučešća na nekom od desetina svojih sajtova i portala. Skromni in memoriam u uglu 15. stranice ili na kraju dnevnika. Morala je u zemlji, koja je nastala na kultu smrti da pokaže minimum dostojanstva i bar deklarativno da izrazi žalost. Bar zbog zajedničkih slika iz devedesetih.
Ali nije. Crna Gora je propustila čas lijepog vaspitanja i političke kulture. Jer, Vučić zna da je red da položi cvijeće Đinđiću, kao što se Partizan oprostio od Vokrija, da ne idem dalje ka zapadu i istoku. Da u Crnoj Gori postoji kultura institucionalnog sjećanja pokazuju holovi raznih institucija u kojim su portreti svih bivših funkcionera, uključujući i Sekulu Drljevića u Ministarstvu finansija. Znači može, ali neće.

Neće jer ih je sramota što su bilo za njega, ali su mu zbog neke veće cifre okrenuli leđa. Izgleda da bi Momirov pogled sa slike mnogima bio jako neprijatan.
Zvanična Crna Gora je još za Momirovog života izglasala zakon o predsjedniku po kome zvanje Bivšeg predsjednika ima samo onaj koji je to bio od 2006. Time su Momiru uskratili prava koja nije ni tražio, ali i još poručili da Crna Gora nema kontinuitet kad to DPSu odgovara.

Jer Predsjednik jeste simbol države, baš kao i zastava. Ali stare zastave su zaštićene zakonom, a Predsjednik nije. Iako je za razliku od zastava izabran slobodnom voljom svih građana.

Momir Bulatović nije završio na haškoj klupi, niti mu je ikada suđeno za djela nedostojna Predsjednika. To je sasvim dovoljno da mu se oda pijetet na najvišem nivou. Ne zato što je njegova politika bila dobra, nego zato što je tada imala većinsku podršku građana. To je mogao biti kontroverzan potez, ali jedini ispravan.
Jer Momira smo dva puta mi izabrali. I Oni i Mi.
Ovako, glasnim ćutanjem vlast nam poručuje da ni posle 20 godina od DPS raskola i 13 godina nezavisnosti nisu spremni za kompromis, nisu spremni za zakopavanje rovova i poštovanje volje građana, tj. da nisu spremni da Crnu Goru transformišu iz feuda u demokratsku državu.
A i to saznanje dosta znači!

Izvor: Fejsbuk