Šminkanje mrtvaca

Piše: Ana Lukić

U susret lokalnim izborima u Nikšiću

Svima koji su i malo u politici, sasvim je jasno da se približavaju lokalni izbori u Nikšiću.Počinju da se šminkaju putevi, predsjednikopštine se ne skida sa tv ekrana režimske televizije, a počelo je „vaskrsenje“ mnogih uništenih preduzeća. Pri svemu tome mašte im ne fali, najnovije „vaskrsenje“ dolazi u svjetski poznato preduzeće „Metalac“ . Kako je slavodobitno najavljeno u režimskim medijima, broj zaposlenih u ovom kolektivu uskoro sa četrdeset treba da se popne nasedamdeset.

Da posjetimo, nakon godinu dana ponovo su pokrenute mašine niksićkog Metalca, zahvaljujući češkoj firmi „Termochem“, a sa njima su pokrenuta i stara obećanja o proizvodnji, zapošljavanju, ulaganjima, oporavku, boljem životu i ostale ustajale i zarđale fraze kojima ovih dana režimski mediji kontaminiraju etar. Očigledno je u gradu pod Trebjesom u toku pokušaj „vaskrsavanja“ babe i njenog novog preobražaja u „nevjestu“, po koju će, ako je vjerovati „svadbarskim“ najavama, doći 30 „svatova“ – radnika više.

Avantura sa Metalcem traje i traje…„Metalac“ je 2004. godine prodat mariborskoj firmi „Metalna Nova“, u vlasništvu Gorana Mladenovića, za 450 hiljada evra. Naziv preduzeća tada je promijenjen u „Montavar Metalac“.

Preduzeće je u tom periodu zapošljavalo stodvadeset radnika, što je drastično manje od vremena najveće slave ovog preduzeća kada je radilo širom planete do hiljadu i po.

Mladenović je 2012. prodao matičnu firmu i pod okriljem „Metalca“ formirao novu kompaniju „Metalna Montavar inženjering“. Iako je Vlada vlasniku Metalca garantovala za kredit od milion ipo evra, on nije isplatio dug radnicima.

Geneza propadanja Metalca posebno boli, zbog geneze njegovog nekadašnjeg uspjeha i značaja koji je imao. Metalac je više godina bio prisutan na svjetskom tržištu. Dostigao je broj , kao što smo rekli od hiljadu i po radnika, dok danas radi svega četrdeset radnika, a ima u planu do Nove godine da ih bude sedamdeset. Da nije smiješno bilo bi žalosno. Svojim kvalitetom i radom ova fabrikanekad izvozila je peći za željezare u Njemačkoj, a preko 70 kranova iz ove nikšićke fabrike radi u svjetskim lukama od Barselone, Malte pa do Abu Dabija. Proizveli su naftne platforme koje se nalaze u Sjevernom moru. Takođe, uspješno su isporučivali i hidromehaničku opremu za hidrocentrale Mostarsko Blato – BiH i Avče Slovenija, kao i hidrauličnu oplatu za betoniranje tunela na putevima u Crnoj Gori, a učestvovali su i u realizaciji projekta mosta Port Milena u Ulcinju.
Vladina politika, motivisana kratkoročnim profitom pojedinaca, hronično lišena odgovornosti prema radnicima, dovela je ovo preduzeće kao i mnoga druga na rub propasti. Igranje sa sudbinom radnika Metalca i njihovim porodicama, za posljedicu je imalo ogromno socijalno nezadovoljstvo koje je rezultiralo u niz radničkih štrajkova i drugim očajničkim pokušajima da se izvuku iz socijalnog beznađa u koje ih je gurnula neodgovorna vladina politika.

Braća Grim, koja su napisala neke od najpoznatijih bajki na svijetu, ne bi mogli svojom maštovitošću dosegnuti bajkovitost politike DPS-a, koji tako slikovito skoro tri decenije narodu priča i piše jedne iste bajke, samo likovima daje druga imena, prikrivajući na taj način sumornu realnost i ekonomsko-socijalnu pustoš koju su ostavljali za sobom nakon svojih katastrofalnih privatizacija. Usljed tih privatizacija, u većini fabrika se potpuno opravdano – više protestovalo i štrajkovalo, nego radilo. A umjesto konkretnih političkih i ekonomskih rješenja, nuđena su samo nova – stara obećanja.

Tako i sada, tri mjeseca pred lokalne izbore u Nikšiću, DPS na otvaranje predizborne pijace, planira da na svom pijačnom štandu, iznese stare proizvode, a siromašnim radničkim porodicama ponudi novu, lažnu nadu, kojoj je kao i ostalim njihovim obećanjima,davno istekao rok trajanja. Makar za one, koji i dalje razmišljaju svojom glavom.