Smije ti se, a i plače: Vuković poklonio građanima pumpu za električna vozila!

Piše: Ivan Milošević

Od ovoga Ivana Vukovića, predsjednika Opštine Podgorica, čovjek može da pukne od smijeha. Takvih smjehotresnih izjava niko ne sipa niko kao on. Eto, danas se pohvalio kako je otvorio pumpu za električna vozila i to ispred republičke skupštine. Uz to se čulo i da u Crnoj Gori ima trenutno 106 električnih automobila, a njihovi vlasnici narednih godinu dana moći će besplatno da pune baterije svojih ljubimaca ispred skupštine.

Sprda li se ovaj čovjek sa svima nama ili na čelu grada imamo istinskog vizionara i galaktičkog gurua, koga dovoljno ne razumijemo, pa je problem u nama, a ne u njemu. Nekako mi se čini da je istini bliže ovo drugo, jer dičiti se elektro-pumpom u gradu gdje više od polovina stanovnika živi na ivici gladi, a oni koji su malo iznad toga nivoa većinom voze krntije stare između 15 i 30 godina, prvoklasni je bezobrazluk i uvrtanje nosa običnim građanima. Kakva bre elektronska vozila, kakve pumpe i kakvi bakrači, kakva zaštita životne okoline, kada se Crna Gora trese od korupcionaških afera, krađe vazduha i brda i okoline (auto-put) i čega sve još. I sada se našao Vuković da otvara električne pumpe i to za pedesetak vlasnika strujo-mobila u glavnom gradu! Hajde da je otvorio benzinsku pumpu sa besplatnim gorivom za bezbrojnu sitorinju glavnoga grada, pa da ga shvatimo i prihvatimo kao podgoričku majku Terezu. Na taj način neko bi od armije podgoričkih mučenika nekako poveo djecu na more, da se okupaju o trošku Vukovića, pa da se poslije toga sjećaju Vukovića i njegovih darova. Ne pada na pamet to ovom Vukoviću, nego sanja strujo-mobile i slične četvorotočkaše!

Garant da je čuo da je neko od sinova DPS funkcionera kupio posljednje čudo auto industrije, pa da im na vrijeme obezbjedi besplatno gorivo, odnosno struju! Kako su krenuli vjerovatno će tu struju sa ovih pumpi staviti na račune običnih građana, pa da oni plaćaju ekološke vožnje današnjih moćnika i njihovih nasljednika.

Kad god ovaj Vuković nešto progovori čovjeku u isti čas dođe da se smije i plače, kuka i pjeva, nariče i zapjeva i udara u bubnjeve, ali i da kida strunu sa gusala. Čudo, brate, čudo ovaj strujni i ekološki Vuković. Da ga nema, valjalo bi ga iskovati od zlata i postaviti u sve udžbenike i nastavne programe. Valjda bi tada i on bio zadovoljan i valjda bi tada zaćutao na neko duže vrijeme, kako se od njega ne bi stidio svaki normalan čovjek ovoga grada!