SLUČAJ PUKOVNIKA ALEKSIĆA: Kome je i zašto smetao Predrag Šuković?

Od samog početka trajanja farse u kojoj se pukovnik Radovan Aleksić sumnjiči da je, navodno, u julu mjesecu 2016. godine, pokušao ubiti policijskog službenika Predraga Šukovića, je jasno da se istraga vodi protiv pogrešnog čovjeka i da je u pitanju klasičan montirani proces radi zaštite stvarnih nalogodavaca i izvršioca predmetnog krivičnog djela i postizanja nekih drugih prikrivenih ciljeva.

U vezi sa ovim slučajem su konstantno prisutana tumačenja da iza svega stoji sukob interesnih klanova i grupa unutar bezbjednosnog sektora Crne Gore, prije svega policije, ali i samog vrha Demokratske partije socijalista što je jedno od osnovnih obilježja njihove vladavine.

Pokušaj ubistva Predraga Šukovića je, po svemu sudeći, došao kao posljedica sukoba tih klanova čije interese je, djelovanjem svog policijskog tima, ugrožavao u dužem periodu. Naime, Šuković je, kao načelnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, intenzivno sagledavao kriminalnu djelatnost jedne grupe lica iz državnog vrha i bezbjednosnog sektora koja se prvenstveno bavila ilegalnom proizvodnjom i prometom cigareta, trgovinom oružja, ali i nekim drugim kriminalnim radnjama.

Radi se o grupi funkcionera u javnosti prepoznatoj kao „Mojkovački klan“ na čelu sa, kako se nezvanično tvrdi, Duškom Markovićem, bivšim premijerom i Veselinom Veljovićem, bivšim direktorom Uprave policije, sadašnjim savjetnikom Mila Đukanovića za bezbjednost.

Treba podsjetiti javnost da je dio policije pod rukovodstvom Predraga Šukovića istraživao poslovanje ilegalnih fabrika cigareta u Mojkovcu, napade na novinarku Vijesti Oliveru Lakić ali i kriminalnu djelatnost nekih drugih lica koja se dovode u vezu sa „Mojkovačkim klanom“, kako na državnom tako i lokalnom nivou.

Netrpeljivost prema Šukoviću se pojavila praktično od njegovog postavljenja za prvog čovjeka Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, mada su neki nesporazumi sa Duškom Markovićem postojali i znatno ranije.

Duga je istorija sukoba Predraga Šukovića sa Markovićem i Veljovićem, ali i drugim licima, prvenstveno, kako saznaje IN4S, sa Miljanom Perovićem, Sinišom Stojkovićem, Mićom Rabrenovićem i drugim policijskim funkcionerima, kao i nekim biznismenima koji stoje iza nelegalnih poslova sa cigaretama.

Naš portal je u saznanju da je Šuković prikupio obilje dokaznog materijala o kriminalu te grupe lica, prikupio mnoštvo dokaza o angažovanju stranih državljana za rad u ilegalnim fabrikama cigareta u Mojkovcu, dokaze o načinu na koji su cigarete ubacivanje na „crno“ tržište Evropske unije, umiješanosti drugih država u posao sa cigaretama, posebno Republike Srbije, ali i pojedinih zemalja Bliskog Istoka.

Iako je o svemu tome detaljno informisano Specijalno državno tužilaštvo na čelu sa Milivojem Katnićem, ali i Milo Đukanović, tadašnji premijer, Predragu Šukoviću, ne samo što nije došla podrška sa pomenutih adresa, već su objekti njegovog interesovanja bili upozoreni na primjenu mjera tajnog nadzora čime je on uveden u ozbiljan rizik po svoju ličnu bezbjednost.

Međusobna suprotstavljenost Šukovića sa pomenutim funkcionerima je vrlo brzo iz institucija sistema preseljena i nastavljena van njih. Sukob se prenio i na društvene mreže uz javne prozivke i istupe u medijima da bi na kraju došlo do sudskih sporova, najprije Šukovića sa Veljovićem, pa zatim i Duškom Markovićem. To je bilo vrijeme kada je Veselin Veljović više puta pozivan i saslušavan u Tužilaštvu a inspektor Siniša Stojković čak i hapšen zbog pritiska na tužioce u vezi napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić, što je slučaj poznat i široj javnosti.

Na kraju je i sam Šuković privođen u policiju zbog navodnih prijetnji i ugrožavanja lične bezbjednosti Duška Markovića.
Brojne tužbe su podnesene protiv Predraga Šukovića zbog toga što je on, kako su Veljović i Marković tvrdili, navodno njima pakovao razne afere.

Kako su nadležni organi sve tužbe protiv Šukovića odbacili, Duško Marković je na kraju pokrenuo i privatni spor zbog navodnog ugrožavanja lične bezbjednosti što je rezultiralo izricanjem uslovne kazne.

Odmah nakon toga, dana 11. jula 2016. godine, došlo je do ranjavanja Šukovića u centru Podgorice. Praktično istog dana Duško Marković je, iako ga niko ništa nije pitao, negirao bilo kakvu povezanost sa tim slučajem, da bi tri mjeseca kasnije, izjavio da je na „Šukovića pucano samo da bi se njemu nanijela politička šteta“.

Čudno je da on nije nikada saslušan na te okolnosti iako se iz njegove izjave vidi da mu je poznat izvršilac krivičnog djela.

Marković je u to vrijeme bio koordinator službi bezbjednosti a Veljović sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Dužnost direktora Uprave policije vršio je Slavko Stojanović, dužnost šefa kriminalistike Milovan Pavićević, načelnika Centra bezbjednosti Podgorica Jovica Rečević, a šefa podgoričke kriminalistike Siniša Stojković – svi bliski tzv. Mojkovačkom klanu.

Na čelu ANB, u vrijeme napada na Šukovića, se nalazio Dejan Peruničić, takođe blizak Dušku Markoviću, iako je rašireno mišljenje da je on izbor Mila Đukanovića, što ne odgovara istini.

Tome treba dodati da je Vesna Jovićević, šefica Višeg državnog tužilaštva veoma bliska Dušku Markoviću, kao i tužilac za istragu u ovom predmetu Željko Tomković, iako Tomković važi za ličnost bez integriteta koji samo izvršava tuđe naloge.

Uočava se da su u rješavanju slučaja ranjavanja Predraga Šukovića iz Uprave policije angažovana samo lica koja su bila u sukobu sa njim, što su Vesna Jovićević i Željko Tomković morali imati u vidu.

I konačno – postavlja se pitanje zašto istražni organi, prije svega Više državno tužilaštvo, odnosno tužiteljka Vesna Jovićević i tužilac Željko Tomković nisu uzeli u obzir činjenicu da je Predrag Šuković imao sukob sa Duškom Markovićem, Veselinom Veljovićem, Miljanom Perovićem, Sinišom Stojkovićem, Mićom Rabrenovićem i mnogim drugim licima iz sektora bezbjednosti, kao i sukob sa licima – biznismenima, nosiocima ilegalne proizvodnje i prometa cigareta.

I zašto istragu i krivični postupak nisu pokrenuli protiv pravih počinilaca krivičnog djela ako je poznato da su od najmanje dva relevantna izvora dobili informacije o njihovom identitetu. Posebno je otvoreno pitanje – zašto je Radovanu Aleksiću podmetnuto krivično djelo ako se zna da on uopšte ne poznaje Predraga Šukovića, niti lica sa kojima je on u sukobu, a nema, niti je bilo kada imao dodirnih tačaka sa poslovima trgovine cigaretama niti drugim poslovima koje je on istraživao kao načelnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a nema ni dodira sa bezbjednosnim strukturama Crne Gore.

I najvažnije – da li je od strane lica, koja su imala sukob sa Šukovićem, dat nalog Vesni Jovićević i Željku Tomkoviću da istragu preusmjere prema pukovniku Aleksiću?