Slučaj bivše predsjednice Vrhovnog suda: Crne trojke obezbjeđivale Medenicu

Uhapšeni policajac Darko Lalović, zadužen za obezbjeđenje Vesne Medenice, se sumnjiči da je, pored drugih kriminalnih aktivnosti, navodno, pripadnicima kriminalne grupe osumnjičene i za ranjavanje novinarke Olivere Lakić odavao informacije o predmetima koji se vode protiv njih.

Radi se o kriminalnoj organizaciji, bliskoj „Kavačkom“ klanu, koja se dovodi u vezu i sa ranjavanjem novinarke Vijesti poznate po istraživanju kriminalne djelatnosti vezane za ilegalnu proizvodnju i promet cigareta.

Pojedini mediji su o tome izvještavali pozivajući se na izvore iz Uprave policije, objašnjavajući da je Lalović, kao službenik Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata (SOLO) bio zadužen za bezbjednost bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.
Kao što je poznato Lalović je prije nekoliko mjeseci uhapšen, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Crne Gore.
Istraživački centar IN4S je došao do saznanja da je policajac Lalović blizak rođak Miljana Perovića, bivšeg načelnika Bezbjednosno- obavještajnog direktorata u Ministarstvu odbrane Crne Gore i bivšeg policijskog funkcionera koji se, zajedno sa Veselinom Veljovićem, dovodio u vezu sa djelovanjem tzv. crnih trojki koje su vršile fizičko nasilje nad licima koja su na bilo koji način predstavljali smetnju režimu Mila Đukanovića.

Pored Miljana Perovića i Veselina Veljovića, kao odgovoran za djelovanje crnih trojki je označen je Duško Marković, bivši premijer i dugogodišnji šef tajne službe čija je Uprava za specijalne operacije, po svemu sudeći, bila nosilac aktivnosti i inspirator nasilja koje su sprovodile određene strukture unutar specijalnih policijskih sastava a koje su u narodu poznate kao crne trojke.

Ta zločinačka aktivnost policije i tajne službe je aminovana od strane najviših državnih funkcionera zbog čije podrške su bila uzaludna sva upozorenja medija, svi pokušaji istaknutih pojedinaca i opozicionih političkih partija da se to prekine. Čak je , kako saznajemo, potpuno ignorisano i jedno vrlo kvalitetno insajdersko svjedočenje o tim napadima.
Sticajem čudnih okolnosti a rukovođeni interesima pojedinih centara moći nadležni u Crnoj Gori su svojevremeno izvršili premeštaj policijskih službenika uključenih u te prljave poslove i rasporedili ih na druga mjesta, i što je najinteresantnije, uglavnom na radna mjesta i poslove obezbjeđenja štićenih ličnosti i zaštite važnih drzžavnih institucija.

U obezbjeđenju najviših drzavnih funkcionera i institucija poput Skupštine, Vlade, Centralne banke i drugih, i danas se mogu sresti lica – tzv. „crnotrojkaši“, zatim članovi njihovih porodica, ali i druga lica povezana sa njima.

Tako je stvorena jedna opasna policijska struktura koja je uprljana brojnim inkriminacijama, povezana sa kriminalnim miljeom a nečijom voljom planski „prislonjena“ na najvažnije državne funkcionere i službenike.

Ta grupacija lica ohrabrena činjenicom da se nalaze u neposrednoj blizini štićenih funkcionara i mogućnošću da i dalje koriste resurse službe i policije nastavljaju svoje kriminalno djelovanje, smišljeno ga šireći na članove porodica štićenih ličnosti, istovremeno razvijajući pretjeranu bliskost sa nekima od njih, što je u krajnjem rezultira kompromitacijom funkcionera i državnih institucija na čijem su čelu, ali i same države.

Postoje ozbiljne indicije da se telohranitelji pojedinih crnogorskih funkcionera, u saradnji sa nekim pripadnicima policije i ANB, dovode u vezu sa mnogim ubistvima, kriminalnim aktivnostima, švercom duvana i narkotika, trafikingom i mnogim drugim teškim krivičnim djelima, kako ranijem periodu tako i sada, ne samo u Crnoj Gori već i u drugim zemljama.

U suštini se radi o nastavku djelovanja Crnih trojki čiji je osnovni zadatak bavljenje kriminalom, obracun sa neistomišljenicima i zastrašivanje neposlušnih građana, što je stanje koje traje do današnjeg vremena.

Istina, znatno su unaprijedili svoje aktivnosti – više ne djeluju u čoporu, isključivo obavljaju zadatke skrivajući se iza autoriteta štićenih lica i više ne koriste drvene palice za premlaćivanje žrtvi po mračnim ulazima stambenih zgrada. Sada pucaju ljudima u noge.

Ako se sve to ima u vidu, u konkretnom slučaju Vesne Medenice, se postavlja pitanje – kako je moguće da se u okruženju predsjednice Vrhovnog suda nađu lica – pripadnici policije koji su na bilo koji način povezani sa kriminalnim strukturama ili sa licima koja se dovode u vezu sa najtežim krivičnim djelima.

Odgovor na to pitanje se već nazire i on glasi – ne samo da nadležni nisu učinili ništa, već su činili sve da se njena porodica, a preko nje i lica iz njenog okruženja, uvuku u zloupotrebe službenog položaja i drugu inkriminisanu djelatnost. I kao rezultat imamo optužbu da je predsjednica Vrhovnog suda postala članom kriminalne organizacije koju je formirao njen sin i pripadnik njenog obezbjeđenja.
Ne umanjujući odgovornost Vesne Medenice za sve što je činila dok je decenijama upravljala crnogorskim pravosuđem, ovdje se mora postaviti pitanje odgovornosti pojedinaca i djelova državne administracije koji su doveli do situacije u kojoj se rukovoditeljka vrhovne sudske instance došla u situaciju da se nađe u takvom okruženju i da služi interesima organizovanih kriminalnih grupa.

Odgovornost službi bezbjednosti se ogleda u činjenici da su dozvolili da se u okruženju predsjednice Suda nađu osobe koje se bave kriminalom i činjenici da nisu sačuvali i spriječili članove njene porodice da se bave nedozvoljenim radnjama, što je službama bezbjednosti, takođe, bila obaveza.

Ukoliko pak službe bezbjednosti to nisu mogle spriječiti, bili su dužni ispoljiti uticaj na državno rukovodstvo i sve grane vlasti u Crnoj Gori da se osoba sa takvim porodičnim problemima i takvim ličnim sklonostima ne nađe na čelu Vrhovnog suda. Time bi se sačuvalo pravosuđe i uozbiljila država a sama Vesna Medenica i njena porodica izbjegla tešku sudbinu koja je sada zadesila.

Sve se moralo uraditi na osnovu jedne realne procjene (bezbjednosne i kontraobavještajne) rađene za Vesnu Medenicu, kao štićenu ličnost, sa konkretnim podacima o pojavama i događajima vezanim za njenu bezbjednost i nivo sposobnosti da se predvide budući događaji i problemi od značaja za njenu ličnu zaštitu ali i nesmetano funkcionosanje institucije na čijem se čelu ona nalazi.
Bilo bi dobro da se javnost upozna sa zaključcima bezbjednosne procjene koja je rađena za zaštitu predsjednice Vrhovnog suda. Iz te procjene, koja se radi u formi pisanog dokumenta i sastavni je deo plana obezbeđenja bi se sigurno moglo što šta zaključiti.

Da je to urađeno kako treba do ovoga ne bi ni došlo.
Ipak, sve to nije bilo moguće sa službama bezbjednosti kojima su rukovodili Duško Marković, Veselin Veljović i Miljan Perović, lica koja su označena kao organizatori nasilja nad svojim građanima, koja su stvorili državne institucije koje su bile i ostale pokrovitelj organizovanog kriminala i korupcije.

Oni su odgovorni što su stvorili sistem bezbjednosti u kome je bilo moguće da se rukovoditeljka Vrhovnog suda sada sumnjiči da je sa te pozicije bila članica kriminalne grupe na čijem je čelu bio njen sin, ekipe koja je, kako se navodi, švercovala cigarete i narkotike. Njoj se pripisuje i nezakonit uticaj na sudove i tužioce, kako bi kriminalnoj grupi kojoj je navodno pripadala obezbijedila veliku dobit i privilegije u sudskim postupcima.
Činjenica da se bivša predsjednica Vrhovnog suda sumnjiči – da je bila član mafijaške organizacije predstavlja sunovrat i poraz države Crne Gore. Ovo tim prije što se zna da raščišćavanje djelatnosti kriminalne grupe čiji je dio, navodno, bila i Medenica nije rezultat rada crnogorske policije i ANB već EUROPOLA i drugih stranih organizacija i službi.

I zato nije u pravu Milo Đukanović, kada prije neki dan izjavi da „iako Medenica bude osuđena, ne znači da je vlast bila kriminalizovana“ čime on pokazuje želju da, u svom stilu i sa visine, minimizira ono što je vidljivo i običnim građanima. Upravo to znači da su vlast i država kriminalizovani do mjere da se sa sigurnošću reći da je država pokrovitelj organizovanog kriminala i korupcije.
Milo Đukanović je najzaslužniji što se poslednjih decenija stvorila jaka sprega vlasti i kriminala, što se rodilo zlo koje je zarobilo državu i zbog kojeg se na mnogim međunarodnim adresama, sve češće, stavlja znak jednakosti između države i jednog kriminalnog klana iz Kotora.