Slovo o slavnom, počivšem Profesoru Slobodanu Boškoviću

Piše: Aćim Joakim Višnjić

Prva subota u ovoj 2022. kalendarskoj godini, u našem Nikšiću, oglasila se upokojenjem znamenitog nikšićkog profesora svjetske književnosti, koji je iz prve generacije studenata tog slavnog fakulteta u Beogradu, zajedno sa znamenitim Danilom Kišom, diplomirao i ta svoja elitna znanja potvrđivao profesurom u slavnoj nikšićkoj gimnaziji i, jedno vrijeme, na Filozofskom fakultetu u ovom gradu.
Nijesam bio učenik ni student ovoga profesora, na moju ogromnu žalost, ali jesam veoma bliski prijatelj, sa kojim sam često bivao i u njegovom domu i po pjesničkom i književnom Nikšiću… Naravno razgovarajući na mnoge teme i učeći od njega mnogo, mnogo…
Teme su bile brojne, a najčešće Njegoš i Dostojevski, gdje je on bio i ostao uzor svojim brojnim slušaocima i, naročito učenicima i studentima..
Meni je prijateljstvo i druženje sa profesorom oštrog intelektualnog i eruditnog pogleda, imalo ogromnu čast i privilegiju, i naročito, što je bio i ostao jedan od najnaklonjenijih tumača i autor kritičkih osvrta na moje pjesništvo, dajući mu visoko mjesto na aksiološkoj ljestvici. I zbog toga je Slobodan Bošković postao i ostao i moj veliki i neizbrisivi prijatelj.
Veliki čovjek, za kojim tuguju danas njegovi brojni učenici, od Australije do svih svjetskih destinacija, gdje žive i rade kao uspješni i obrazovani ljudi.
Profesor Bošković je od onih eruditnih ljudi koji je do najvećih visina razumijevao tajne univerzuma; on je pomno tragao za smislom egzistencije čovjeka i svijeta, on je, kao i Tesla Boga vidio i s njim utvrđivao sebe tragaoca,
u svom književnom djelu,u njegovim romanima, i u brojnim zapisima, a tek razgovorima sa sagovornicima. Otuda su Dostojevski i Njegoš bili njegova stalna tema i izazovi, a sad ću da posvjedočim i ovu njegovu smjelu, bolje tvrdu izjavu, na moje nedavno pitanje o Njegošu: Ima li nad Njegoševim Gorskim vijencem, posebno, bolje knjige u svjetskoj književnosti? Ne, britko je potvrdio moje pitanje! Razvila se diskusija u njegovom domu i bilo je to slavlje duha i radost postojanja u ovom sumornom vremenu i žalosnom crnogorskom kontekstu, danas! Bila je to poslednja naša intelektualna, agape trpeza, sa slavnim profesorom i njegovom intelektualnom porodicom, koja je koliko uzvišena Slobodanom, danas bez njega istinski bolna i podsticajna ka svemu što smo s njim imali, slavili,učili i zauvijek zapamtili..
Nastavićemo kad nas „seobe“ odvedu onostranom, onom vjerom kojom se Lav Nikolajević Tolstoj oprostio od svoga velikog prijatelja i pjesnika Feta, parafraziram: Ja, prijatelju nemam vremena da nastavim naše razgovore ovdje, ali ćemo to sigurno nastaviti s onu stranu ovoga života!
Sa profesorom se oprostila njegova uža porodica na zavičajnom nikšićkom groblju Straševina, simboličnog imena, drugog dana ove godine, u nedjelju, na voskresenije, kako je jezikom Dostojevskoga imenovana, a time je Bogomladenac, nama potvrdio da je profesoru Slobodanu Boškoviću priređen Svečani doček na nebu!
Dragi Slobodane Boškoviću, imao si se rašta ponovo roditi i za drugi život, a nama tvojima, prije svih tvojim kćerkama, profesorkama engleske i francuske književnosti, Mariji i Ani, te suprugi Branki, takođe prosvetaru i, najužoj rodbini, olakšanje za ogromni gubitak!
Mir ti nebeski i najdublja zahvalnost i naklonost, u oba svijeta!