Sloboda u kori od oraha
1 min read
Fotografija je u boji, vrijeme nije (Foto: N. M.)
Svojim sam ušima čuo, 90-ih, Vladetu Jankovića kako kaže, parafraziram, da u politiku odlaze samo nekompletne, neostvarene ličnosti, ali nisam upamtio šta je ovaj proslavljeni profesor opšte književnosti i potonji diplomata odgovorio novinarki na očekivano pitanje da li to znači da je i on nekompletan i neostvaren?, jer ako se od nekog očekivalo da sebe smatra kompletnim i ostvarenim – bio bi to dr Vladeta Janković.
Odličan je ovo primjer da posluži kako političar može da objasni sve, makar se služio zamjenama teza, okrimoronima kao stilskim figurama, oružjem sačinjenim od pitanja kontra pitanja… do otvorenih laži. Twist br. 1 je izjava data Tanjugu 23. jula 2016, iz znamo kakvih usta: „Ipak, zarad građana Srbije, ponoviću po hiljaditi put: ne pada mi na pamet da se kandidujem na predsedničkim izborima i svakako neću biti predsednik Srbije“.
Svak ko pamti zna da je Predsednik u međuvremenu objasnio ovaj twist. Sigurno je dao najmanje 011 odgovora na pitanje kako je onda rekao nešto sasvim suprotno onome što sada čini, i to ne po prvi put. No je problem što prosječan čovjek ne može da prepriča političarev verbalni rolerkoster uz kafu ili pivo, recimo, prijatelju koji je navratio iz Australije ili Kanade da sahrani tetku i odmah se vrati iz polukolonijalnog vilajeta. Nije učen da to čini, nije vježbao, nije mu to zanat.
Dvaput godišnje sretnem se u Nušićevoj s mojom dilerkom medicinske opreme, direktorkom „Jugolaboratorije“ u penziji. Popričamo o svemu, zdravlju, ekonomiji, politici. Glasam za Vučića, kaže. Srbija je vratila sve svoje dugove, ekonomija nam se oporavila, nezaposlenost je minimalna… – priča sa žarom misionara. Uzdižem obrvu i ne progovaram. Pa ne bi valjda lagao? – pita me dilerka.
Nego šta bi, političar? U prirodi je struke da se verbalnim obrtima obdrži u sedlu – naučili smo od 5. oktobra naovamo, na svojoj koži, otkako nam je krenulo.
Političar je samo u teoriji moguć u crkvi. Posao mu je da zabada noževe u leđa, da čini twist-ove, da vozi slalom između premisa, da glumom višom i boljom fascinira profesionalne glumce, da svako može iz njegovih usta s toplinom da primi saučešće, a žene koje su po Dučiću uvijek siromasi – da uvijek vide bogataša.
U hercegnovskoj Knjižari So pričao sam s Vladanom Glišićem dok je bio i na odmoru i u Dverima. U politici, kazao je, izdajstvo je nemoguće izbeći. Uzdigao sam obrvu kao čovjek koji je na životnoj raskrsnici krenuo uskim i strmim putem srpske kulture, književnosti, knjižarstva i izdavaštva.
Minulog sam ljeta krajičkom oka iz butige na glavnom hercegnovskom trgu opazio kako Boško Obradović čita ćirilična slova Knjižare So. Nije ušao da bi se posadio u istu stolicu u kojoj je bio Vladan Glišić, i ostali: akademici, pisci-dobitnici NIN-ove nagrade, ambasadori, sveštenici, studenti, univerzitetski profesori, svjetski putnici, slobodni zidari, oberkurve, državnici iz regiona, slikari, muzičari, ekonomisti, bankari, i lepeza novinara – od UNS-a do BBC-a…
Što vrijeme više & brže prolazi, sve mi je više do slobode. Ukoliko ona mora biti ograničena korom od oraha, onda mi je do slobode u kori od oraha.
U moru šporke politike odlučio sam da se diskonektujem jer kolonija Crna Gora ili polukolonija Srbija nije geografija koja me uvjerila da se na zgarištu Srbije i Crne Gore, niklom na zgarištu Savezne Republike Jugoslavije, niklom na zgarištu SFRJ, niklom na… uopšte nalaze države. I na tarabi, iznad rupe, može da piše pička, pa to nije.
Nisam vjernik demokratkog načina. To me, znam, čini lovinom ovog svjetskog poretka. Matriks ne toleriše slobodu ni ako je zapreminom koliko i kora od oraha. Matkriks poziva ljude da izađu i glasaju. Nebitno je za koga.
Ko izađe i zaokruži, priznao je Matriks.
Nikolini tekstovi me obično oraspolože, ali ovaj me je posve uznemirio i uozbiljio, možda nisam navikao da mi lukavi Bokelj, koji sofisticirano barata rečima poput kakvog žonglera, ovako saspe u lice na šta smo spali, i na šta su nam države spale. I ja sam u nedelju glasao, iako znam da smo polu-kolonija, i iako znam da je sve obična šarada. Ali hajde da kažem nešto i u odbranu, ako je to ikako moguće. Do ovog stanja u kom smo sad nije došlo preko noći, više od četvrt veka traje agresija na nas, rat svim sredstvima, uključujući i vojna. Trebalo je više od četvrt veka da nas uništavaju, i još nas nisu uništili. A ne može se reći ni da su oni prošli u svemu tome neokrnjeni, naša „zasluga“ za krizu kroz koju zapad prolazi, verovatno nije zanemarljivo mala. Isprovocirali smo njihovu aroganciju do tad neviđenih razmera, i kao posledica toga, došlo je do promena svesti u Rusiji. To nije moja ideja, već sami ruski analitičari to tvrde.
Ko je isprovocirao,pardon?Nije mi bas nesto jasno?
Nadam se da će uvaženog gdina Malovića brzo proći ova zgađenost politikom, ovaj defetizam, osjećaj bespomoćnosti i bezizlaznosti podstaknut entropijom haosa.
Više mu pristaju melanholične serenade sa pjene od mora.
„Ću vi dam leba za tri dinaraaa,i kruh ću vi dam,dzabe,samo ne znam dal će mozete da ga izedete!“Sojic u predizbornoj kampanji.Ovaj citat je slika politicara ,naravno uz odlican tekst autora.
I na tarabi, iznad rupe, može da piše pička, pa to nije.
Ne bogami,a teke da je ,vise bi se cijenila.Karkterna osobina politicra je to u velikom broju ,ili vecine od njih.Nijesu sposobni da nesto stvore kao jedinke samostalno,po bilo kom osnovu, a politika je odlican vid zaposljavanja,i zbrinjavanja,mi cemo ,ja cu ,uardil smo, napravili smo,…..?
Glisisc i Obradovic bjehu zajedno,bjehu nada ili kako se kaze alternativa,posvadjase se ,jedan u vlasti drugi oko vlasti,sta osta od morala DVERI i ciljeva zacrtnaih,nista ili skoro nista,i ne cudi,mozda se stvarno izdajstvom najlakse zivi,narodno znanje postade mudrovanje, a svi polako postaju anliticari,i to se da naplatiti.
Nostrdamanu ,govrili su, prorok ,a znao je za ciljeve lihvarske jos tada ,on ih je samo djelimicno njavio-ispricao,postao je poznat ,ili Orvel,ista prica.Danas se saraf istorije toliko ubrzano odvija iako se okrece istom brzinom ,ali je navoj veci kudikamo,kao i uvjek pred kraj nekog svrsetka.
Dobra je i kora od oraha,ako ostane u njoj,slusao sam price da su ljudi stavljali mackama kore od oraha na sape, i pustal ih po krovova da plase ucvijeljene majke i djecu nakon rata u Grblju,i to su radili,navodno da su mrtvi poceli dizati,gresnoga li naroda ,kako li ce tek da ispasta,nazalost neduzni .