Školstvo u doba Petrovića bilo je srpsko

Piše: Goran Kiković, istoričar

Prva državna osnovna škola u Crnoj Gori je osnovana 1834. godine, što ne znači da do tada nije bilo obučavanja i opismenjavanja djece. Kroz čitav srednji vijek bilo je pismenih ljudi. Pismenost i tradicija knjige održala se u crkvama i manastirima. U manastirskim školama sticana su znanja iz čitanja i pisanja.

Osnovni oblik vaspitanja, pa i obrazovanja, sastojao se u porodičnom vaspitanju, koje je ostvarivano na osnovama usmene tradicije, narodnog stvaralaštva i epskih pjesama pjevanih uz gusle. Vjerske norme i norme običajnog prava činile su važan dio patrijarhalnog vaspitanja. Osnov vaspitanja bio je njegovanje nacionalne svijesti, narodne tradicije i patriotizma, uz insistiranje na oslobodilačkoj borbi, hrabrosti i drugim elementima morala. Kroz upoznavanje usmene narodne istorije pojedinac je sticao svijest o svojim dužnostima, prije svega prema bratstvu i plemenu, a u širem smislu prema narodu i domovini. Nedostatak školske pismenosti nije bio prepreka za usvajanje sistema vrijednosti.

Školski sistem u Crnoj Gori razvijao se u tri etape. U vremenu od 1834. godine do 1869. godine radilo je desetak osnovnih škola, nije bilo državnih institucija u ovoj oblasti, pa ni zakonske regulative, jedinstvenih planova i programa. Svaki novi učitelj mogao je mijenjati plan i program. Nije bilo dovoljno udžbenika, naročito ne pisanih i štampanih u Crnoj Gori.

U periodu od 1870. do 1876. godine donešeni su prvi školski propisi, pristupilo se sistematskom otvaranju škola, ustaljeni su nastavni planovi i programi, osnovani školski organi, osjetno je povećan broj škola, organi-zovano školovanje i stručno usavršavanje učitelja, otvorene su prve srednje škole. Za ove etape karakteristično je da su škole bile neravnomjerno teritorijalno raspoređene i da su više puta zbog ratnih dejstava prekidale rad.

Na primjer, škole zbog rata nijesu radile u periodu od 1852 – 1854. godine, pa u ratovima 1862. godine, te u periodu 1876 – 1878. godine. Zanimljivo je da je do tada radilo nekoliko škola za izbjeglice iz Hercegovine i Vasojevića, koje je pomagala Rusija. I u ovom periodu bilo je objektivnih smetnji za rad škola.

Do 1870. godine nema pomena o obaveznosti pohađanja škole. Pravilima iz te godine predviđeno je da su imućniji roditelji dužni da šalju u školu djecu od 7. do 12. godine. „ Siromašnijim roditeljima se stavlja na volju, da šalju svoju djecu u školu ako hoće“. Z

Prema Nikoli Miniću, u cetinjskoj osnovnoj školi od 1863. do 1869. godine bili su zastupljeni predmeti: čitanje srpsko i slovensko, nauka hrišćanska, sveštena istorija, srpska gramatika, geografija, račun, mala fizika, pisme-ni sastavi i crkveno pjevanje.

Detaljnije nam je poznat i Kostićev nastavni plan za osnovnu školu iz 1870. godine. Po njemu, u prvom razredu bili su zastupljeni predmeti: nauka vjere, srpski jezik, crkveno-slovenski jezik, račun i crkveno pjevanje; u drugom: nauka vjere, srpski jezik, crkveno-slovenski jezik, račun i crkveno pjevanje; u trećem: nauka vjere, srpski jezik, slovenski jezik, istorija, zemljopis, gazdinstvo, račun i crkveno pjevanje; u četvrtom: nauka vjere, srpski jezik, slovenski jezik, istorija, zemljopis, gazdinstvo, račun i crkveno pjevanje.

U ovo vrijeme bilo je škola sa dva, tri i četiri razreda. Minić piše da su škole do 1884. godine radile prema zakonu od 20. jula 1878. godine. Na osnovu tog zakona donijet je nastavni plan i program, koji se štampan i dostavljen svim učiteljima.

Prema tom planu u osnovnim školama su bili zastupljeni predmeti: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun, praktična geometrija, realije, zemljopis, povjesnica, prirodopis, jestastvenica, krasnopis, crtanje i pjevanje.

Prema “Nastavnom planu za osnovne škole“ iz 1884. godine osnovne škole su dvorazredne, koje imaju jednog učitelja i koje su obavezne, i četvororazredne,koje imaju dva učitelja. One nijesu bile obavezne, ali svako dijete koje završi sa dobrim uspjehom dva razreda moglo je da nastavi učenje do kraja trećeg ili četvrtog.

U prvom razredu bili su zastupljeni: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun, zemljopis, pisanje i crkveno pjevanje; u drugom: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun, zemljopis i istorija, poznavanje prirode, krasnopis, crkveno pjevanje i gimnastika; u trećem: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun i geometrijski oblici, zemljopis i istorija, poznavanje prirode, krasnopis i crtanje, crkveno pjevanje i u četvrtom razredu: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun i geometrijski oblici, geometrija, zemljopis i istorija, poznavanje prirode, krasnopis i crtanje, gimnastika i crkveno pjevanje.

„Nastavni plan za osnovne škole“ iz 1888. godine propisuje trorazredne i četvororazredne škole, pri čemu četvrti razred nije obavezan. U prvom razredu bili su zastupljeni predmeti: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun, zemljopis, poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela, crtanje i gimnastika; u drugom: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun, zemljopis i istorija, poznavanje prirode, poznavanje i njegovanje čovječijeg tijela, krasnopis i crtanje, pjevanje i gimnastika; u trećem: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun i geometrijski oblici, zemljopis i istorija, poznavanje prirode, poznavanje i njegovanje čovječijeg tijela, krasnopis i crtanje, pjevanje i gimnastika; u četvrtom: nauka hrišćanska, srpski jezik, račun i geometrijski oblici, zemljopis i istorija, poznavanje prirode, poznavanje i njegovanje čovječijeg tijela, krasnopis i crtanje, pjevanje i gimnastika.

Septembra 1895. godine stupio je na snagu novi nastavni plan i program. Škole su bile trorazredne i četvororazredne. Po ovom planu bili su zastupljeni sledeći predmeti: hrišćanska nauka, srpski jezik, slovenski jezik, račun, geometrija, zemljopis, srpska istorija, poznavanje i njegovanje čovječjeg tijela, poznavanje prirode, krasnopis, crtanje, pjevanje crkveno i svjetovno, gimnastika i vojničko vježbanje, te ručni rad i kućarstvo(u ženskim os-novnim školama).

Septembra 1901. godine stupio je na snagu novi nastavni plan. Školske 1908. propisan je novi nastavni plan. Po njemu osnovna škola je bila četvorogodišnja.  Bili su zastupljeni sledeći predmeti: nauka hrišćanska, srpska istorija sa zemljopisom, srpski jezik sa slovenskijem čitanjem, crtanje i lijepo pisanje, gimnastika i dječje igre, računica sa geometrijskim oblicima, poznavanje prirode sa poljoprivrednim poukamau muškijem i poukama za domaćice u ženskijem školama i ručni rad. Ručni rad je predviđen u muškim i ženskim školama, ali sa različitim nastavnim sadržajima.

Ovaj nastavni plan ostao je na snazi do kapitulacije, pošto u izdanju od 1914. godine nema izmjena, a Uredbom o školama u oslobođenim krajevima iz 1913. godine i njenom dopunom 1914. godine primijenjen je i na škole u oslobođenim krajevima.

Pročitajte još:

Da li crkvenu imovinu čeka sudbina hercegnovskih zadužbina