Škola na Altaju

Već drugu godinu u školi “Broj 20” sprovodi se eksperiment, tokom kojeg se dječaci i djevojčice obučavaju odvojeno. Ovaj pilot-projekat za sada je pun pogodak – djeca postižu sjajne rezultate.

“Zahvaljujući ovom projektu, imamo situaciju da su djeca, u procentu od skoro 100%, angažovana tokom vaspitno-obrazovnog procesa. Možda jedno, eventualno dvoje učenika ne podiže ruke. Radi poređenja, u mješovitim razredima obično imamo oko 40% aktivne djece. Drugim riječima, ranije je bilo šest dječaka sa zapaženim postignućima u razredu, a sada sedamnaest”, rekla je direktorica škole Jelena Verbickas.

“Ima mnogo više aktivnih na času i odlikaša. Ako u mješovitim razredima imamo 58 procenata takve djece, onda u odvojenim odjeljenjima zapažene rezultate postiže 89 odsto djevojčica, odnosno 65 posto dječaka”.

Sva tajna leži u nastavnim metodama. Za dječake i djevojčice biraju se zadaci koji su im najzanimljiviji, koji im najviše odgovaraju – djevojke uživaju u detaljima, na primjer, lekcija je zasnovana na analizi odjeće majke koja ide u pozorište ili se koristi cvijeće za ilustraciju zadataka. Za dječake, potpuno suprotno – koriste se loptice, roboti, automobili.

“Dječaci su rezervisaniji, ne vole da rade u parovima, oni su lideri, vole da donesu odluku i da je sprovedu u djelo. Momci se brzo uključe u tok nastave, ali se  brzo i umore. Djevojčice se sporije uključuju u sam proces, ali poslije ne možeš da ih stižeš”, smatra profesor. Inače, osnovu nastavnog kadra, kao i u cijeloj zemlji, čine žene, ali fizičku kulturu i nastavu informatike vode muškarci.

U početku, predlog da podijele djecu roditelji su dočekali “na nož”. Nastavnici pamte da je na prvom sastanku došlo do eksplozije emocija. Roditelji su se plašili, prije svega, da se djeca ne bi družila ako su podijeljena.

“Ne bih želio da moja djeca uče odvojeno. Gdje će naučiti da komuniciraju, ako ne u školi, ja sam apsolutno protiv toga. Čovjek postaje snažan pored žene. Dječaci moraju da se svađaju zbog djevojaka, da se bore, potuku. Sve to će im pomoći da odrastu”, smatra stanovnica Bijska, Galina Ševčenko.

“Naprotiv, mislim da odvojeno obrazovanje pomaže u socijalizaciji. Učeći zajedno, dječaci i devojčice gledaju jedni druge kao na rivale. Čini mi se da je ovo pogrešno. Ako su momci odvojeni, oni će se sa više poštovanja odnositi prema djeevojčicama”, siguran je otac trojice sinova, Oleg Romanov.

Nastavne prostorije za dječake i djevojčice su u neposrednoj blizini. Djeca mogu da komuniciraju tokom odmora, da se poigraju u dvorištu. Takođe, ohrabruju se i da učestvuju i zajedničkim projektima, što im i donosi nemjerljivu korist.

“Već tokom druge godine, zahvaljujući sjajnim rezultatima, nijesmo morali uopšte da tražimo saglasnost roditelja u vezi sa podjelom djece, niti da razgovaramo sa njima. Dovodili su djecu i iz drugih krajeva”, kaže direktorka Virbickas.

Planirano je da se djeca po ovom principu dijele do osmog razreda. Tada će početi proces njihove suštinske socijalizacije i podjela učenika će se vršiti po predmetnom principu.

“Po mom mišljenju, ovo je daleko od loše ideje. Osnovna škola je težak period za djecu, u smislu prilagođavanja. Učenici suprotnog pola nesumnjivo će skrenuti pažnju drugima, i odvući im misli koje bi trebalo usmjeriti na savlađivanje gradiva. Ko se nije zaljubio, čak i u vrtiću? Dječaci su često prekomjerno aktivni, pokušavajući da privuku pažnju i vrijeđaju djevojčice, bez namjere da to urade. Djevojčicama je takođe manja koncentracija u mješovitim odjeljenjima. Kada uče odvojeno, sigurno je manje i žalbi. Bilo bi mi drago da moja djeca uče u odvojenim odjeljenjima. A od socijalizacije, sve i da hoće, ne mogu pobjeći – djeca žive u istim ulicama, idu u bioskop, komuniciraju na internetu”, ocjenjuje dječiji psiholog, Ljubov Pivovarova.

Ivan Oleksjuk: KOMSOMOLЬSKAЯ PRAVDA