Selaković: Ostrog i Morača su nam važni isto kao Dečani i Gračanica

Nikola Selaković, generalni sekretar predsjednika Srbije, za dnevni list „Alo“ kaže da je počastvovan što je prisustvovao sastanku u Patrijaršiji, na kome se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio članovima Svetog arhijerejskog sabora jer je, kaže, siguran da će on ostati zabilježen u našoj istoriji.

Govoreći za beogradski list odgovorio je na napade koji su usledili posle toga, kako na predsjednika, vrh SPC, ali i na njega lično, budući da su ga predstavnici opozicije i mediji bliski njima optužili da kadrira u Crkvi…

Na tom sastanku je otvoreno razgovarano. Govoreno je o stanju na KiM, državnoj politici i našim mogućnostima kao države da odgovorimo na ogromne izazove. Posle sastanka usledile su različite medijske spekulacije, a iza njih bez sumnje stoji Đilas ili njegov kum. To je bio njihov način interpretacije sastanka, njegovog toka i ishoda, a u pokušaju narušavanja onoga što je bio njegov glavni rezultat. A važan je rezultat da su predsjednik države i vladike srpske crkve otvoreno razgovarali o našem najtežem državnom pitanju, sučeljeni su stavovi sa argumentima, a to nije mala stvar.

Širenjem tih notornih laži pokušava se na jedan ranije viđen način opovrgnuti realnost, a i da se ta realnost upodobi sitnim političkim interesima klike na čelu sa Đilasom, Jeremićem i Obradovićem, gdje Đilasov kum igra jednu važnu ulogu.

• Zašto je taj sastanak toliko zabolio opoziciju? Napadali su patrijarha, predsjednika, ali i vas navodeći da kadrirate u Crkvi, da ste u Žiču išli da zakažete sastanak?

Imponuje mi što im smetam jer me prikazuju u ulozi koja je nevjerovatna. U našoj Žiči sam bio na Svetoj arhijerejskoj liturgiji povodom početka Sabora u svojstvu izaslanika predsjednika države.

Da, stiče se utisak da ih je mnogo zaboljelo što je do tog sastanka došlo, a ja mislim da nikog normalnog, čestitog, pogotovo pravoslavnog Srbina ne može da zaboli kada postoji dobra i ozbiljna komunikacija između crkve i države.

Ponosan sam što sam imao čast da prisustvujem tom sastanku i da na neki način budem svjedok istorije. Biće negdje zabilježeno da je predsjednik Vučić bio pred članovima Sabora, da je sa njima razgovarao otvoreno i sasvim iskreno. Postoje izgleda oni krugovi i pojedinci koji žude za svađom različitih segmenata društva sa vrhom države. Ako se čelnici države i crkve svađaju i prepucavaju preko medija, zbog toga mogu da likuju samo naši neprijatelji.

• Pojedini mediji su pisali i da je predsjednik mahao papirima tajnih službi i prijetio njima vladika, da je održan još jedan tajni sastanak na kom su bili Vučić, vladika bački i mitropolit Porfirije?

To je glupost. Bio sam sve vrijeme tu, sastanak se završio, date su izjave, predsjednici su krenuli, patrijarh ih je zadržao da se posluže, nazdravili su, pozdravili se i to je bilo to, i predsjednik Dodik je sve vrijeme bio prisutan.

A priča o papirima tajnih službi je samo dokaz da iza takvih napisa stoje Đilas i Đilasov kum, koji su se nekada takvim stvarima za našu crkvu i služili. Mogli ste da čitate najgore stvari o našim vladikama, monaštvu, sveštenstvu, o tome za koga oni kažu da je peder, a ko pedofil, mi tako nešto ne radimo, niti se bavimo uređivanjem medija, vodimo ozbiljnu politiku, bavimo se unapređenjem naše privrede i jačanjem Srbije.

• A kako je tekao razgovor u Patrijaršiji? Da li je bilo žučnih rasprava između predsjednika i određenih vladika koji se i javno protive politici koju on sprovodi?

– Sastanak je počeo predsjednikovim riječima „nisam došao da bilo šta tražim, došao sam da čujem vaša pitanja“. Kada je razgovor počeo, onda se vidjelo da određene vladike u formiranju svog stava ne koriste ono što su istiniti agrumenti, već naprotiv ono što se plasira preko društvenih mreža, šeruje ili dijeli na stotine adresa i onda se formira neko mišljenje koje je potpuna neistina ili poluistina.

Neke vladike su se pozivale na Rezoluciju 1244, a da po onom što iznose o toj rezoluciji navodi na to da se zapitate da li su je ikada pročitali. Tako smo mogli da čujemo da su briselskim sporazumom ukinute srpske škole, obdaništa, bolnice u svim sredinama južno od Ibra, a to veze nema ni sa sporazumom ni sa realnošću.

Kada im kažete koliko država stvarno ulaže za KiM, koliko to našem narodu znači, onda shvatite da postoje oni kojima argumenti ne znače ništa. Nažalost, kao što to imate u dijelu naše opozicije one koji kažu: „Mi mrzimo Vučića i sve što radi, iako gradimo nove auto-puteve, završavamo Hram Svetog Save, o čijoj izgradnji je počela da se razvija ideja prije više od 120 godina. Tim vladikama su bili bliži tvitovi i šerovi sa društvenih mreža nego ozbiljni argumenti, pravna i politička akta sa kojima je predsjednik nastupio . A od tih statusa nikom od Srba na Kosovu neće biti bolje.

• Da li je na Saboru bilo reči i o razgraničenju? Ta ideja je odbačena, a jedan od njenih najvećih protivnika bio je mitropolit Amfilohije.

Pominjala se ta ideja i na Saboru, naravno, ali nema svrhe vraćati priču na tu ideju, o kojoj oni koji su u stanju da donose odluke, a to nismo mi, neće da razgovaraju, i oni koji bi trebalo da budu uključeni u to, Albanci, takođe neće da diskutuju uopšte, neće da razgovara ni dobar deo srpskog društva, a ni veliki zapadni moćnici koji su bili sponzori kosovske nezavisnosti.

Kada govorimo o najglasnijim protivnicima te ideje, poput visokopreosvećenog mitropolita Amfilohija, evo danas 13 godina nakon nekih istorijskih dešavanja, mnogo mi je krivo što ta grupa uticajnih vladika nije makar deset odsto ove energije i ovoga žara koristila da spriječi državno razgraničenje Srbije i Crne Gore.

Tamo nam danas živi dva puta više Srba nego na KiM, u Crnoj Gori nam se nalazi i Ostrog i Morača, baš kao što nam se na Kosovu nalaze i Gračanica i Dečani. U Crnoj Gori su nam mošti svetog Vasilija Ostroškog, baš kao što se u Metohiji nalaze mošti Svetog kralja Dečanskog. Nemoguće da tad ni Ostrog ni Morača nisu bile srpske svetinje bez kojih ne možete da zamislite Srbiju i srpski narod, da povlačenje državne granice nekom nije predstavljalo problem. Ako kažu „mi se ne bavimo politikom“, pitam ih: „A što se danas bavite politikom?