Sedma medalja: Vicešampion Evrope u Riju!?

Došli smo do „sedme olimpijske medalje“ za Srbiju, koju prognoziramo na nepuna tri mjeseca pred početak Olimpijskih igara u Riju. Upravo je završeno Evropsko prvenstvo u plivanju, na kom je srpski plivač Velimir Stjepanović osvojio srebrnu medalju u disciplini 200 metara slobodnim stilom. Možda smo očekivali i sjajnije odličje, a sigurno smo očekivali i bolje rezultate u ostale dvije discipline u kojima je Stjepanović nastupao ( 400m i 100m slobodno ). Međutim svi znamo da je u toku pripremni proces za olimpijske trke, na kojima bi trebalo imati najbolju formu u cijeloj ovoj kalendarskoj godini. Tako su jedna srebrna medalja i dva šesta mjesta, – solidno „prolazno vrijeme“, na putu za Rio.

Nije Evropsko prvenstvo, po kvalitetu, isto što i olimpijsko takmičenje. Ako negdje i jeste ( pa recimo u vaterpolu, ili rukometu…), onda u plivanju to nikako nije. Kad se pojave Amerikanci ili Australijanci, onda najbolji evropski rezultati bivaju potisnuti na kraj liste od „prvih deset“. Međutim, u Veljinim disciplinama ( 200 i 400 kraul ), to ove godine nije toliko izraženo, i možemo slobodno reći da plivač koji ima ovosezonsku evropsku medalju, može s pravom da se nada ozbiljnim šansama za ulazak u olimpijsko finale ( najboljih 8 na svijetu), i ako je dobro tempirao formu i psihu za taj momenat – to se zove očekivanje medalje!

Stjepanović je na kontinentalnom prvenstvu u Londonu osvojio 6. mjesto na 400 m slobodno. Time je ostao bez titule prvaka Evrope od prije dvije godine. Uz to treba dodati da je Velimir bolji rezultat izgubio u samom finišu trke u kojoj je ubjedljivo vodio nakon 300 metara. Sve to nijesu dobre vijesti za srpske navijače, pred Olimpijske igre. Ali, na drugoj strani, i sa tako lošim plivanjem, uz objektivne greške kojih je Stjepanović i sam bio svjestan,  –  treba pomenuti, da je on u polufinalnoj trci, istog dana kad je bila i finalna trka, isplivao vrijeme koje bi mu tog popodneva donijelo bronzanu medalju ( da ga je samo ponovio ). Zato tvrdimo, da ima vremena i ima osnova, da navijamo, da se nadamo, da će Stjepanović imati učešća u dva olimpijska finala u Riju. A kad si u finalu, i kad si vicešampion Evrope, – imaš svoje sportske šanse.

Dobro, znam. Ova prognoza ne izgleda tako sigurno, i ova „medalja“ ne djeluje toliko izvjesno, kao one streljačke, veslačke ili one teniserske. Pitaće neko ima li smisla Stjepanovićevo finale u Riju, brojati kao „moguću“ sedmu medalju za Srbiju? Na to projektovano pitanje, odgovaramo – „Ima li smisla što smo do sada „izborojali“ samo šest medalja“? Ako „realno gledano“ Stjepanović, poslije Londona, izgleda blizu olimpijskog finala, ali ne i blizu odličja…onda „realno gledano“, od svih do sada pobrojanih prognoza, strijelci mogu osvojiti dvije do tri medalje, a isto tako veslači i kajakaši. Na drugoj strani, ako među teniserima nema nikoga ko bi „pratio“ Novaka, a među atletičarima nikoga ko bi imao one šanse koje ima Ivana Španović; pa ako vaterpolisti ne mogu osvojiti više od jedne medalje, – postavlja se pitanje da li smo realno postavili izraz dvoumljenja između košarkašica i odbojkašica, – odnosno, zar nije realno da se oba ova ženska tima svrstaju u borbu za olimpijske medalje? Zato, priču o Velimiru Stjepanoviću, mirne duše završavamo sa nalovom „Sedma medalja“.