Šatorski doček

Piše: Goran Šćekić

Majka čeka dijete s puta, student čeka rezultate ispita, bolesnik čeka zoru.

A naš predsjednik čeka virus.

Samo ga virus može spasiti od nabujalog revolta širokih masa nezadovoljnih građana.

U vlasti se niko ne boji virusa.

Od virusa može da se preleži u krevetu nekoliko dana.

A od nezadovoljne mase naroda može da se preleži u Spužu mnogo godina.

Koliko ga željno iščekuju, vidjelo se u Podgorici.

Podigli su šator, pozvali trubače, još samo virus da se pojavi.

Predsjednik će ga dočekati s bocom rakije, kako i priliči po crnogorskim običajima.

Kada virus stigne, vladino veselje će trajati do zore.

Poslije toga će ga puštati u šetnju ulicama, nedjeljom i četvrtkom.

Međutim, velika je panika na dvoru.

Svim zemljama u okruženju je stigao virus, a u maloj Crnoj Gori ga još nema.

Možda virusi ne dolazi u male države. Možda su virusi preveliki, da bi stali u maloj državi.

Možda im treba uputiti poziv.

Međutim, virusa nema, a narod šeta u sve većem broju.

Predsjednik svake noći čeka virus i sluša pjesmu:
„Pukni zoro, moga Mila probudi, pa da vidi ko mu dolazi“