Saopštenje navijača: Sledeći put će nas biti još više
1 min read
Nakon jučerašnjeg zabranjivanja ulaska srpskih navijača u sportsku dvoranu Topolica, strasti se ni danas ne smiruju. I dok se pojedini mediji bave komentarisanjem komentara na internetu, oglasili su se navijači Srbije iz Crne Gore. Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti.
,,Obraćamo se crnogorskoj javnosti zbog nepojmljivog revolta koji je izazvalo ponašanje lokalnih i republičkih javnih vlasti povodom rukometne utakmice Crna Gora – Srbija 10. juna 2015. godine u dvorani Topolica u Baru. Tri kordona specijalaca iz čitave Crne Gore, a po najmanje iz Bara, pod punom opremom, (između ostlog i sa pištoljima i šok bombama-ne znamo koga su namjeravali da „šokiraju“) blokirali su prilaz sportskoj hali za nekoliko stotina građana Bara. Među ovim građanima nije bilo nikog ko bi napravio bilo kakav problem, a bilo je srednjoškolaca i srednjoškolki, studenata, žena, pomoraca, starijih i mlađih, porodičnih i ozbiljnih ljudi. Navijalo se žestoko i sportski sa zastavama i pjesmom bez incidenata i pijanstva, bez fantomki, štangli, kamenica, čak i bez previše pirotehnike ili huliganskih rekvizita, bez dovođenja u pitanje javne ili privatne bezbjednosti. Policija je to znala ali i svako ko ima zdrave oči. Mnogi bi došli sa porodicama makar da pozdrave sportiste prilikom ulaska u halu da nije bilo ružne slike koju su pružili specijalci. Pored svega, načelnik policije u Baru dao je izjavu javnosti kako su navijači Srbije u Baru „bili u alkoholisanom stanju“ i uz slične opaske. Možda su i igrači Srbije bili u „alkoholisanom stanju“ (makar koliko i navijači) ili je sam načelnik bio možda u „alkoholisanom stanju“ kada daje takve izjave i kada pokušava da sakrije suštinu revolta građana Bara.
Može li da kaže načelnik koje i koliko navijača Srbije je namjeravao da „otrijezni“ da su uspjele provokacije prema baranima? Da li je načelnik provjeravao suštinski lažne karte koje su besplatno djeljene u kesama lažnim navijačima dovedenim autobusima po ko zna kom osnovu i ko zna odakle? Neka kaže javnosti odakle su stigle i ko ih je „kopirao“ ili možda nema ta „bezbjedonosna saznanja“!
Trebao je načelnik makar sendvič da posluži svojim putnicima nakon napornog i dugog putovanja – kada je već na svoje građane iz Bara isukao (ali ne i upotrijebio) pendreke… Da „šerifa“ biraju građani Bara, a ne ljudi koji nemaju pojma o ovom gradu, sigurno bi načelnik mnogo više vodio računa o uvredama koje iznosi na račun svojih građana u javnosti ne bi li opravdao oštroumne „bezbjedonosne rizike“, „bezbjedonosne zavjere“ i „uspješno i blagovremeno spriječene sukobe, rat i krvoproliće navijača“.
Na žalost, puna istina je otišla u javnost već istog dana i pokazanu neozbiljnost javnih vlasti ni jedna priča više ne može opravdati. Trudom oko medijske sanacije štete zbog bruke prema građanima Bara na ovakav način, bez izvinjenja i priznavanja greške, pričom o problemu „alkoholizma“ i sprečavanja nepostojećih sukoba, samo se dodatno izgrađuje krajnja neodgovornost i rješava problema na štetu i „po leđima“ građana. Zapanjujuće je da se u 21. vijeku u Evropi vrši otvorena i javna segregacija. Barani nijesu dobili priliku da iskažu poruke simpatije i dobrodošlice srpskoj rukometnoj reprezentaciji putem navijanja jer su to zabranile vlasti. Ni jedna jedina karta nije puštena u slobodnu prodaju; sva mjesta su bila rezervisana za „specijalne goste“ iz ko zna kojih mjesta, ko zna koje strukture i po ko zna kom osnovu odabrane da prate ovu utakmicu. Navijačke oznake navijača Srbije su od javih vlasti protumačene kao „državni simboli strane države“ i zabranjivani su na utakmici. Možda je trebalo pohapsiti i same sportiste zbog srpskih grbova! Karata, dakle, nije bilo u prodaji, a zvanična cijena je bila 20 evra po ulaznici! Može li neko zamisliti da jedan francuski državljanin porijeklom sa ovih prostora bude na taj način isključen sa Roland Garosa, jer umjesto Conge podržava Đokovića, ili Raonića, i širi srpsku ili crnogorsku zastavu umjesto francuske, jer je ispustio uzvik više ili pjevao „neprihvatljiv“ repertoar?
Naravno, zato nikada nećemo ni imati ni Roland Garos ni bilo što slično, nego „kukuruz ligu“ i izgrede i probleme na sportskim događajima, propao sport, društvenu segregaciju, lažnu medijsku sliku o svemu i borbu vlasti u stigmatizaciji kritičara i sopstvenih građana, i „velike čuvare reda“, u potpunosti neodgovorne na štetu omalovaženih a dosta puta i prebijenih građana.
A sve to zbog „alkohola“!(ne zna se pouzdano iz „ozbiljnih bezbjedonosnih izvora“ da li je upotrjebljena „loza“ ili „šljivovica“, stvar je trenutno u fazi „istrage“) Okupljene građane policija je snimala kamerama kao najveće kriminalce i izgrednike. Pitamo se kakve li će stručne i bezbjedonosne zaključke izvući iz tog „vrijednog“ materijala?! Kakvo li će mišljenje o njima, o policiji i javnim vlastima, steći okupljena djeca i roditelji te djece? Zbog svega ovoga, navijači Srbije u Crnoj Gori izjavljuju najveći revolt i zbog događaja u Baru ističu da će se u budućnosti oglašavati i iznositi svoje probleme bez ograničenja i da će pratiti utakmice Srbije u Crnoj Gori još više u sve većem i većem broju, bez obzira sa kim Srbija igrala i bez obzira koliko fabrikovanh „paradajez navijača“ bilo sakupljeno sa druge strane, pa taman svi policajci u Crnoj Gori „po službenoj dužnosti“ bili organizovani u autobuske grupe sa šalovima, barjacima i pendrecima, malo sa pričom o vrhunskoj zaštiti „nacionalnih interesa i referendumskih principa“, malo o tome kako „oni samo rade svoj posao za 300€ a i to ne primaju redovno baš kao ni mi, ali eto zapalo im da nas biju, nisu oni krivi“. Ovo nije pitanje samo nacionalne, već i građanske i osnovne ljudske časti, slobode i kurioziteta i mi od toga, bilo kao Crnogorci, bilo kao Srbi, bilo kao slobodni građani i borci protiv podjela za kvalitet sporta (na koji smo „nažalost“ navikli, a koji se uporno i sistemski urušava) – nikada nećemo odustati!
S poštovanjem, predstavnici navijača Srbije iz Crne Gore-Bar.
Sto ne napisaste ko organzova ove momke i ko ih godinama zloupotrijebljava stari princip srbijankske udbe da okuplja problematicne oko sebe.. djeca vrele glave a oni pune li se pune.. u pamet se djeco i vrnite svojoj majci crnoj gori dok jos jmate kome
TIHI
KOKOŠKO
Radi ti, dijete, svoj posao
Među retkim pričama koje su preživele zub vremena i oštricu kame ističe se ona o starcu Vukašinu, koji je postao simbol srpskog stradanja u NDH tokom Drugog svjetskog rata.
Jasenovac predstavlja paradigmu srpskog stradanja, sinonim srpske tragedije i njegov večni košmar. Poprište najmonstruoznijih zločina čovečanstvu poznatih, koji su svojim sadizmom i svirepošću ostavili krvav trag u istoriji naših prostora.
U moru priča jasenovačkih stradalnika mnoge će ostati neispričane. Ogroman broj ljudi je prošao kroz njegove kapije. Među retkim pričama koje su preživele zub vremena i oštricu kame ističe se ona o starcu Vukašinu, koji je postao simbol sveopšteg srpskog stradanja tokom Drugog svjetskog rata. Simbol srpskog prkosa i otpora. O njegovom životu se ne zna puno, ali će njegov prkos, ponos i hrabrost u trenutku smrti kroz pisanu reč zauvek živeti.
Vukašin Mandrapa je rođen u selu Klepci, kod Čapljine, u Hercegovini. Kao momak je otišao i radio u Sarajevu, stoga ga se Klepčani, oni retki koji se preživeli ustaške pokolje, slabo sećaju. Kada je 1941. godine uspostavljena NDH na njenoj teriotoriji se započinje sa realizacijom plana za rješavanje srpskog pitanja. U Sarajevu i nizu drugih gradova, shodno aktivnostima u užoj Hrvatskoj, započinju progoni, deportacije u logore, masovni pokolji i iživljavanja. Vukašin se sklonio u svoje selo, pokušavši da izbegne sudbinu mnogih sugrađana Sarajlija, ali su hrvatske ustaše i tamo došli. Masakrirali su seljane Klepaca i susjednih Prebilovaca, među kojima i članove njegove porodice. U okolini Klepaca uhvaćen je i Vukašin. Odveden u Sarajevo, a odatle je 1942. godine deportovan u Jasenovac, zajedno sa mnogim sunarodnicima.
Na sličnom putovanju, na putu u ustaške kazamate i smrt, u sićušnim, prljavim i krcatim vagonima vozova smrti, nastala je poznata pesma „Đurđevdan“. Šestog maja 1942. ustaška policija pripremila je sarajevskim Srbima „đurđevdanski uranak i besplatan prevoz na teferidž u Jasenovac“. Upravo tada je, prema nekim izveštajima, u prepunom vozu, jedan član sarajevske „Sloge“, u grčenju i osećanju bespomoćnosti, iz prkosa i ponosa, zapevao pomenutu pesmu.
U Jasenovcu je Vukašin boravio mesecima, zajedno sa hiljadama svojih sunarodnika. Januara 1943. tu je i našao smrt. Pogubljen je od strane Žila Friganovića, jednog od najvećih jasenovačkih koljača, kome je, prilikom jednog takmičenja u klanju, zasmetao čudni mir i spokojstvo sa kojima je starac išao u očiglednu smrt.
U vrtložnom ponoru psihoze i mržnje, ustaše su organizovali takmičenja u klanju logoraša, u kojima je „rekord“ držao student prava Petar Brzica, proglašen za „Kralja Srboklanja“. Za samo jednu noć ubio je oko 1350 ljudi, srbosjekom. Posle sloma NDH, Brzica je uspeo da se dokopa inostranstva, a agenti UDBA-e nikada nisu uspeli da ga pronađu. Upravo u jednom takvom „takmičenju“ u klanju stradao je i Vukašin Mandrapa.
Čekajući smrt, u redu sa sunarodnicima koji su padali u nesvest, plakali i vrištali pod ustaškom kamom, Vukašin je gledao u daljinu i ćutao. Više nije imao šta da izgubi. Njegova porodica i rođaci su poubijani u Klepcima, Sarajevu i Jasenovcu. Život mu je izgledao besmislen i bezvredan. Smrt, posle mučenja u logoru, dolazila je kao spas, kao novi put, način da se nađe sa svojima. Starac, u svom prkosu, nije hteo ni reč da izusti dok mu je ustaša sekao delove tijela. Kada mu je Friganović po četvrti put naredio da kaže „Živeo Pavelić“ i zapretio smrću na najbrutalniji način, samo je tiho uzvratio rečima: „Radi ti, dijete, svoj posao“. Ustaša se izbezumio i masakrirao ga.
Jedini greh Vukašina Mandrape je bio taj što je bio Srbin. Njegova mučenička smrt ostala je zapisana i zapamćena. Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve 1998. godine, Vukašin kao ispovednik, unet u Imenoslov Srpske pravoslavne crkve.
Ha , ha, ha, a jes onaj natpis ispod lobanje „sloboda ili smrt“ je baš sa hristovim učenjem, ha , ha… baš kultura na nivou , pjani, goli do pasa , sa tuđim zastavama i lobanjom sa kostima , tipična kultura crnogorskih srba nastalih 90-tih, ha , ha …
Nego ovo je demokratska država pa treba da se obezbjede sva manjinska prava , koja i ostvarujete preko srpskog savjeta i onog nastavnika fizičkog Vuksanovića, pa drugi put tražite karte od njega ili RS Srbije, samo se upristojite da ne prepadate narod .
Sloboda ili smrt, bolje grob nego rob, itd. To je ideja duboko utemeljena u ovom našem kamenu i etosu i kako god hoćete! Čim navijač Srbije upali baklju i zapjeva on je pijan i go do pojasa, a kad „navijač“ Crne Gore podigne paket karata u policijskoj stanici, uz lanč paket i kesu za povraćanje (ako lošije podnosi put autobusom) on je p a t r i o t a?! Inače, ne smeta ti zastava američkog juga na kojoj takođe stoji krst?! Vazda su stranci u Crnoj Gori računali na špijunske porive mnogih: od turaka, italijana, njemaca, komunističke internacionale, amerikanaca, eu, tako da sada tu špijunsku zajednicu zovu n a c i j o m, a policiju i špijunsku agenturu navijačima Crne Gore! E Vladiko, danas gorče plačeš nego u prologu Gorskog Vijenca i zajedno sa tobom i svi naši preci koji su ikada bili vjerni Petrovićima, Crnojevićima, Balšićima! Ali što možemo, ovo je vrijeme špijuna, globalno, evropsko, gej… i zašto bi moderni crnogorci slušali riku nas dinosaurusa kada se tako lako uklapaju u ovu „budućnost“… samo još da dodam ono što oduvjek slušamo – i ovo će proći !!!
Tihi tranjo iskompleksirana
Ma ovo su navijaci iz Bora a ne Bara.
Barani naravno navijaju za svoju zemlju
Iz Bora, iz Bora, ali ne bih predložio da pominješ kad dođeš u Bar, jer bi se iznenadio koliko je borana rođeno i živi u Baru, a ti idi u miliciju da ti daju odobrenje za koga da navijaš – pa pravo u halu!
E svakakve sam gluposti vidio u životu ali ovu definiciju „Crnogorac po nacionalnosti a Srbin po etnosu “ još nisam … Jel to priznaješ da je crnogorska nacija novokomponovana tvorevina koja se izvojila iz srpskog etnosa (naroda). Vi Dukljani ste stvaro nevjerovatni …Kod vas je sve falsifikat ..i nacija i himna i zastava i jezika …ama baš sve !
Svakakvih sranja, da opravdaju sopstvenu izdaju, sam se načitao od bivših Srba, ali ti si najveći kreten, apsolutno…I naravno, potvrda, da nema veće fukare i govna od bivšeg Srbina.
A MAJMUN PO ROĐENJU
Ha , ha, ha, kakvi su ovo penali majko mila , a najsmjesnije od svega je transparent „živela srbija“ , ha , ha. . . oni baš utripovali kako su srbi pa prešli na ekavicu , ha , ha, pa još krenuli sa onom gusarskom zastavom sa lobanjom i ukrštenim kostima da šire kulturu , ha , ha, a ko bi vas pustio sem na neku livadu oca mu , znate šta već .
Tihi, lobanja i ukrštene kosti su simbol Hristovog Vaskrsenja i Njegove pobede nad smrću a ne gusarska zastava što si gledao po filmovima, i molim te, nemoj svoje homoseksualne sklonosti širiti po portalu.
Pametnome dosta. Uzdravlju.
ČUVENA MONTENEGRINSKA PSOVKA OCA MU JE..M
TIHI AKO TI TREBA TAKO NEŠTO OTIĐI KOD MIRAŠA
NE BOJIM SE JA VRAZIJEGA KOTA,
NEKA GA JE KA` NA GORI LISTA,
NO SE BOJIM OD ZLA DOMACEGA
– PETAR PETROVIC NJEGOS
Tačno tako – vi ste zlo domaće…
Kad vlast deli karte svojima znajte da ih je malo.Boje se da ih puste u slobodnu prodaju i time pokazali svoju nemoc.Verovatno bi bilo vise navijaca srbije a to boli.
Živeli !
AMIN
Bravo ljudi! Pozdrav za ovu omladinu, ali i za ove starije, poput Deja Đurovića, Belog Mitrovića i Nebojše Strugara. Samo hrabro!