IN4S

IN4S portal

Sankcije Rusiji: „Mož’ da bidne ali ne mora da znači“

1 min read

nato-crna-gora1 

Od dva čuvena pitanja bez odgovora od kada je Svijeta, jedno još uvijek nema odgovor! Na prvo pitanje: što je bilo prije – kokoška ili jaje- odgovorio je jedan genetičar tvrdnjom da je prvo bilo jaje pa se iz njega rodila kokoška (jer biološka jedinka ne može tokom života mutirati u nešto drugo nego se mutacije događaju samo na nivou zametka). Ali, kako da sve ovce budu na broju a vuci siti – metaforično pitanje je sad: bez odgovora kada su sancije Rusiji u pitanju!

Da ne vlada opšta ambivalentnost i konfuzija u svijetu oko pitanja sankcija prema Rusiji, Igor Lukšić (Đukanović) bi vjerovatno jurnuo onamo kud i NATO (prije svih) pa tek onda konsultovao i EU. Ovako, pošto se okrenuo oko sebe i vidio da se niko nije zaletio u prave sankcije već samo simbolične, Lukšiću je iz usta izašo čak i jedan polu-mudar stav: 

,,Ističemo da Crna Gora nije uvela sankcije ni prema Ukrajini, ni prema Rusiji, niti je to bilo predmet razmatranja, već podsjećamo da je EU posle usvojenih zaključaka od 3. marta uvela posebne restriktivne mjere prema jednom broju pojedinaca…Crna Gora, svakako, nije zemlja koja može uticati na način rješavanja pomenute krize, ali još jednom izražavamo legitimnu zabrinutost da njeno prolongiranje nosi potencijalne reperkusije na ekonomska kretanja“.

Zašto polu-mudrost? Zato što je dio izjave „da to nije bilo predmet razmatranja“ (sankcije) van svake „vanjske“ pameti? Nije bilo pitanje čijeg razmatranja? Nije valjda da u Ministarstvu Vanjskih nisu razmatrali pitanje sankcija kada je to sada prvenstveno pitanje svih svjetskih kancelarija inostranih poslova?
Zbunjenost je opšta pa bi svi da simbolično – „no, no, ne radi se tako!“ Rusiji, krste „SANKCIJE“.

Evo što veli evropska ministarka inostranih poslova Ešton: „Crna Gora i Albanija su među šest zemalja van Evropske unije koje su se pridružile sankcijama EU protiv bivšeg predsednika Ukrajine Viktora Janukoviča i članova njegovog režima”, ispravljajući tako prethodno objavljenu vijest da je Crna Gora uvela sankcije Rusiji.

Norveška i Lihtenštajn, koje nisu članice EU, ali su u sastavu Evropske ekonomske zajednice, takođe su se pridružile sankcijama!

Dakle ni sama EU ne zna što primjenjuje kao „kaznu“ Rusiji a kamo li Crna Gora!? Ako „Samo sloga Srbina spasava“, onda „Samo sreća Crnu Goru spasava“! Da su se kojim nepromišljenim i opasnim slučajem NATO zemlje (prije svih) pa onda EU odlučile za stvarne i ozbiljne SANKCIJE Rusiji, Lukšićevi „Vanjski poslovi“ napravili bi tešku grešku Crne Gore i onda bi,nažalost, bilo STVARNO: „da to nije bilo predmet razmatranja“, VEĆ POSLUŠNOSTI.

Juče (20.marta) je američki predsjednik najavio da će primjeniti „nove sankcije“ prema Rusiji, upozoravajući rusku stranu da ne preduzima nove akcije koje bi pogoršale stanje u Ukrajini. Obama je rekao da je već proširio sankcije protiv ruskih funkcionera već potpisanim dekretom i to onima koji su u bliskim odnosima sa ruskim vođstvom i protiv jedne banke koja nudi usluge sankcionisanim osobama!

Njemačka kancelarka Merkel je takođe retorički bila oštra izjavom da će i EU primjeniti dodatne sankcije Rusiji, ali naglašavajući „ako bi se situacija u Ukrajini pogoršala“!

Osim toga, otkazan je i bilateralni samit EU-Rusija predviđen za jun ali zasada ekonomske sankcije su samo „na klupi za igrače“ kraj terena. U igri su veliki interesi sa Rusijom da bi se svijet zaletio u sopstvenu štetu i zato bi dobro bilo da u crnogorskim vanjskim poslovima ipak „to bude predmet razmatranja“ kako bi se imao (ako bude sreće) pravilan stav koji neće ovu zemlju staviti u tešku situaciju kofrontiranja sa Rusijom.

Oprez je imperativ i u samoj EU jer njene članice imaju divergentne interese na berzama, sa uvozom gasa i izvozom oružja i robe.

Jedino je Kina (izjavom ministra inostranih poslova Vang Jia) zauzela jasan stav još 8 marta: Hipoteza sankcija protiv Moskve i odnos sa delikatnom ukrajinskom krizom ne sviđaju se Pekingu. Kineska vlada je zauzela stav protiv mjera (mnogo oštrijih od aktuelnih) a koje su tada najavljivali EU i SAD, govoreći o „nesrećnoj“ situaciji koja je dio geopolitičke slike i situaciji sa veoma „komplikovanom“ prošlošću.

Ako ste uočili spisak zemalja van EU, koje je Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost Ketrin Ešton navela kao pridružene u sankcionisanju Rusije (na, sada pojašnjen način) – Crna Gora, Albanija, Island, Moldavija, Norveška i Lihtenštajn, primjetićete da na tom spisku nema ŠVAJCARSKE!

Zašto kada je i Švajcarska, prema sopstvenom iznesenom stavu, takođe „uvela „ sankcije Rusiji? Zato jer Švajcarska ne gleda kako to drugi rade niti se svrstava u stado nego vodi politiku SOPSTVENOG INTERESA koji ne treba brkati sa SEBIČNOŠĆU i NEOSJETLJIVOŠĆU NA DOGAĐAJE U SVIJETU – NAPROTIV!

Švajcarska novinska agencija ATS prenijela je 19. marta da i Švajcarska preduzima mjere protiv Rusije suspenzijom pregovora o slobodnoj razmjeni sa Rusijom i da je ta odluka usvojena sa Norveškom, Islandom i Lihtenštajnom koji su takođe članovi evropskog Udruženja za slobodnu razmjenu. Treba primjetiti RAZLIKU od „sankcija“ koje Ešton navodi da su usvojile Norveška, Island i Lihtenštajn i „sankcija“ koje je usvojila Švajcarska zajedno sa navedenim zemljama!
To znači da će Švajcarska primjeniti samo onaj dio zajedničkih mjera koje se tiču suspenzije pregovora o slobodnoj razmjeni ali ne i sankcije prema grupi osoba bliskih Putinu i još nekoliko sitnijih reakcija! 

Švajcarski Federalni savjetnik Liberalno Radikalne Partije (ministar ekonomije, obrazovanja i istraživanja) Johan Šnajder-Aman pojasnio je švajcarski stav da je taj potez „signal , formalni signal, signal da smo zabrinuti razvojem trenutne situacije“. Federalni Savjet će sigurno razmatrati moguće sankcije sljedećih sedmica“, ograničio je gledište švajcarski ministar. I još jedan oprezan, mudar i taktičan švajcarski stav izražen u okviru Organizacije za Evropsku Bezbjednost i Saradnju (OEBS) od strane Didijea Brukhaltera (predsjednik švajcarske Konfederacije) u svojstvu predsjednika OEBSA – skorašnje ruske odluke „nisu u skladu sa međunarodnim pravom“. Švajcarski konfederalni predsjednik je dodao da će OEBS pozvati sve strane na dijalog!
Razlike crnogorskih vanjskih poslova i švajcarskog stava oko ukrajinske krize su su vrlo bitne iako SAMO PRIVIDNO liče!

Prvo, sankcije navodno u Crnoj Gori „nisu bile predmet razmatranja“ a Švajcarci su već zauzeli samo „FORMALNI SIGNAL“.

Drugo, u Crnoj Gori, iako sankcije „nisu bile predmet razmatranja“, zauzet je (BEZ RAZMATRANJA) EU stav prema Rusiji – jači od RAZMATRANOG Švajcarskog stava!

Treće, Lukšić nije, za razliku od Švajcarske, najavio praćenje stanja i prilagođavanje Crne Gore razvoju situacije jer, podrazumjeva se, čeka stav drugih (NATO, EU) niti je prihvatio stav OEBSA – principijelni poziv na dijalog!

Srećom po Crnu Goru da su NATO i EU zadržali oprez pa je Lukšić izjavio čak i nešto prihvatljivo odmjereno kao već navedeno: „Crna Gora, svakako, nije zemlja koja može uticati na način rješavanja pomenute krize, ali još jednom izražavamo legitimnu zabrinutost da njeno prolongiranje nosi potencijalne reperkusije na ekonomska kretanja“.

Ko zna? Možda ga je savjetovao predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBSA (Krivokapić) koji je čuo navedeni stav svog predsjednika Evropske Bezbijednosti i Saradnje, Didijea Brukhaltera?

Treba, međutim, obratiti pažnju i na stav ovdašnje opozicije, odnosno, zasada, na objavljeni stav „Pozitivne“ a na pitanje ovog portala: „Podržavamo politiku Evropske unije kada je riječ o situaciji u Ukrajini, stoga je savim logično da Crna Gora povlači poteze koji su u skladu sa politikom EU. S tim što Crna Gora treba biti na oprezu jer je mala država i nepotrebno je ulaziti u bilo kakvu vrstu nesporazuma koji bi se na bilo koji način mogao odraziti negativno po njenu bezbijednost. Zato vjerujemo i očekujemo da će EU i Ukrajina pronaći rješenje i da će se nastala situacija riješiti na jedan civilizovan i demokratski način.“.

A što će „Pozitivna“ ako EU i Ukrajina (SIMPTOMATIČNO zaobilaze NATO) ne „pronađu rješenje“? Čiji će onda stav zauzeti iako znaju da smo „mali i trebamo biti oprezni“? Švajcarci znaju, jer će pratiti situaciju i prilagođavati svoj stav u svom interesu i nuditi spostvene „dobre usluge“ kao što to uvijek rade u svim kriznim stanjima u svijetu. Oni to mogu jer je njihova NEUTRALNOST NESUMNJIVA!

Državnički bi logičnije ipak bilo da Crna Gora usvoji neutralnost kao svoju stratešku politiku i ne čeka što će joj EU reći kao što ni mnoge jake zemlje u EU ne dogovaraju svoj stav sa drugim članicama nego nameću svoj (interes)!

Zato je Švajcarska NEUTRALNOST trebala biti i treba biti primjer za CRNOGORSKU SAMOSTALNOST a ne NATO! Da Crna Gora ima DRŽAVNIKA ili bar PROSVJEĆENOG DIKTATORA A NE SAMO DIKTATORA, ne bi se morala nevoljno mučiti da se ugura ni u EU.

Dovoljno bi bilo dostignuti evropsku civilizaciju i bez formlane integracije. Ovako je Đukanović (zbog sopstvene ucjenjljive prošlosti) morao slušati Solanu da ne raspisuje referendum o samostalnosti, vježbati 4 godine da se dovoljno savije pred EU pa da mu se odobri nedemokratski refrendum pa čak i da sebe i svou zemlju toliko ponizi i prihvati besmislenih i nečuvenih 55% kao „demokratsku“ granicu i ko zna što još što mi ne znamo, osim što sigurno znamo da mu robujemo i da ga ne smijemo niti umijemo demokratski, na izborima, definitivno poslati u našu ružnu prošlost. Nadajmo se da su Berane bile samo prva proljećna lastavica…

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Sankcije Rusiji: „Mož’ da bidne ali ne mora da znači“

  1. Crna Gora jes` malena ali ne prestaje da pravi senzacije…

    Još se nije slegla prašina na dokument kojim je sklopljeno primirje između Japana i Crne Gore posle stogodišnjeg rata na daljinu u koji je ova ponosna srpska država sa početka 20. veka, ušla zbog bratske Rusije, ne bi li bar na simboličan način pokazala neraskidivost veza dva bratska naroda a već je Montenegro uveo sankcije istoj toj bratskoj Rusiji kao znak podrške „pravednoj borbi EU i NATO pakta u njihovoj želji da svim narodima sveta donesu prosperitet, bolji život, demokratiju i svaku moguću dobrobit“.

    Već sam se navikao na svakojaka iznenađenja od mojih dalekih rođaka koji upravljaju državom koju s pravom mogu nazvati svojom postojbinom jer sve činjenice ukazuju da vučem korene iz plemena Moračana, ali ovakav potez je za mene poprilično iznenađenje. Teško mi je bilo da prihvatim da se Crna Gora odvaja od Srbije, da Kosovo i Metohiju, kolevku srpskog naroda, priznaje za nezavisnu državu, da ukida i poništava srpski jezik i njegove profesore, da progoni Srpsku pravoslavnu crkvu i njeno sveštenstvo i monaštvo, da se odriče ćirilice, da Njegoševa dela prepravlja i skraćuje, da gubi dostojanstvo uvozeći vrednosti zapadne civilizacije i organizujući skaradne i izopačene manifestacije, ali sve je nekako bilo pomalo najavljeno i očekivano i moglo se pravdati kompleksom mlađeg i manjeg brata. Međutim, direktan šamar nekadašnjim pokroviteljima, zaštitnicima i garantima nezavisnosti, koji krvcu proljevahu za bratski srpski narod u Crnoj Gori, Boki, Hercegovini, za mene je šokantan.

    Kad se pribrah, shvatih da je došlo vreme da se svako pokaže u pravom svetlu. Ne može se više sedeti na dve stolice i ne može se biti neutralan. Džaba ruske investicije, džaba turizam koji se oslanja 90% na goste iz Rusije i Srbije, došlo je vreme da vlastodršci nama susedne zemlje počnu da vraćaju dugove svojim zapadnim prijateljima. Očigledno je da gospodar Milo i njegovi sledbenici više ne mogu da biraju i moraju da povlače poteze za koje znaju da će ih skupo koštati.

    Nama u Srbiji ostaje zaključak da će se uskoro ovakva situacija ponoviti i u Beogradu pa da pokušamo taj dan da dočekamo spremni. Upornost Milana Nedića kojom je uspeo da sačuva obraz srpskog naroda pred braćom Rusima, moramo imati stalno na umu.

    P.S. Ne dao Bog nikome mom da na istočnom frontu bude sa pogrešne strane.

    Miroljub Bjelić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *