Samo Gospod može pomoći Crnoj Gori!

Piše: Jovan Lakićević

Kako stvari trenutno stoje- samo Gospod može pomoći Crnog Gori! Neki će se ovoj, nazovi floskuli, od srca nasmijati, bezvjernici koji su decenijam vladali Crnom Šumom, pogotovo. Pa,  neka im bude.

Mi, koji smo u biblijskim litijama osjetili, nad sobom  i u nama, Duh Božji, uz stalno prisustvo naših Bogu bliskih svetitelja, sa tom svemoćnom božanstvenom energijom u sebi,  znamo da nijesmo bez ikoga.  I da je sa nama  sveprisutna Božija milost i podrška. Uprkos tome što malovjerjem, ili bezvjerjem, Gospoda ničin nijesmo vjekovima zadužili!  No, jedno su naša, a druga, na našu sreću, Gospodnja mjerila.

Govorim kao mirjanin, koji se, kao kršrteno dijete, poslije višegodišnje „komunističke pauze“, Bogu i krtsu vratio prije tridesetak i i nešto više godina.  To naručeno, da ne kažem prisilno bezbožništvo,  nikad neću okajati, ali ću se u svakoj pogodnoj prilici moliti da mi bude bar oprošteno.

No, da se manem ličnih pokajanja i bespredmetnih ispovijedanja. Pogotovo što se u ovim danina lomi sudbina  naše Crne Gore.  Svi koji vide dalje od nosa, znaju da je naša postojbina na prekretnici: ili će i dalje biti ujarmljena kolonija, u koju su je upisali dojučerašnji vlastodršci, a ovi savremeni na tome istrajavaju,   ili suverena, samostalna i slobodna zemlja kakvom su se naši preci, koji su je stvarali , branili,  i sačuvali – vjekovima ponosili!

Pošto još nije izvjesna sudbina političkog preloma, jer  je u igri više mogućnih varijanti izlaza iz političke krize (koju smo nagovijestili još prije šest mjeseci) možemo bar da kažemo čemu se možemo nadati.  Ako se budu pitali ovi koji su u  CG minulih 200 i kusur dana upravljali,  nikakvih radikalnih promjena u Poglavnikovoj Crnoj Šumi neće biti. To je, valjda bila i dogovorna zapovijest dvije zapadne ambasade, čiji su poslušnici, da ne kažem plaćenici, vodili glavnu riječ u dosadašnjem „preporodu „Crne Gore,  (Namjera je otpočetka    bila da se sve čini tako da se ništa ne promijeni!)

Osnovno je pitanje: ima li danas snage u Crnoj Gori da se ta bezočna podvala Zapada, u koju nas je planski uveo, ako ne eliminiše, ono, bar koliko-toliko  ublaži? Izvjesno je da preovlađujuće – nema.  Dvije manje pobjedničke koalicije, Demokrate i URA, u njihovom su zagrljaju, da ne kažem kandžama, otpočetka.

I, sad igumane, budi pametan.   Dvije „pobjedničke koalicije“, uz podmetnutog vođu treće i najmoćnije, dosad su po Crnoj Gori harale kako su htjele, ne remetreći, ni na koji način, interese ni Prve, ni Druge familije.

Jasno je pretežnoj crnogorskoj javnosti šta se dešava, ali trenutno nije u mogućnosti da reaguje na pravi način.  Jasno joj je da je umesto očekivane nade u radikalne promjene mafijaškog i  korumpiranog režima stigla – izdaja. I to u svom ogoljenom obliku i značenju.  I to od onih za koje su „pobjednici“ glasali.

I, šta sad? Praviti novu Vladu sa prononsiranim izdajnicima, bojim se se da je poprilično jalov posao.  Jer, u takvoj varijanti, uz ostanak  „vjetropirnog“ premijera, i preostale pobjedničke patriotske snage mogu da dožive neku vrstu blamaže. Vlada bez „pročitanog“ premijuera, imala bi smisli da dovrši nekoliko ključnih nacionalnih projekta, uključujući sređivanje biračkih spiskova i i obavljanje popisa…

Ako ne,  onda tehnička, izborna vlada, i novi izbori,  pa ćemo, nakon toga vidjeti na čemu smo i ko će s kim, konačno!

Pri tome niako ne bi trebalo smetnuti s uma da je Gospod sa pravednicima i da je bio 30. avgusta na našoj strani!`

Najzad, da ponovim ono što sam rekao više puta na ovom Portalu: U artikulaciji svenarodnog raspoloženja i Ulica je , ne samo realna, nego, možda, i odlučujuća varijanta!