SAD okrenule Crnu Goru protiv Rusije, isto će pokušati i sa Srbijom

karikatura: Goran Šćekić
Američke demokrate su jasno i glasno pozvale određene atlantske krugove da se aktiviraju na Balkanu. Jer, ako su uspeli da Crnu Goru okrenu protiv Rusije, zašto ne bi pokušali da učine isto i sa Srbijom?
Druga je stvar što su se vremena promenila.
„Putinov asimetrični napad na demokratiju u Rusiji i Evropi: Implikacije na nacionalnu bezbednost SAD“, naziv je izveštaja pripremljenog za Senatov Komitet za spoljne odnose i govori o „višegodišnjim i neprekidnim napadima“ režima Vladimira Putina i pokušajima da se uruše demokratija i vladavina prava u Evropi i SAD.
Izveštaj obrađuje uticaj Kremlja na 19 zemalja i govori o „metodi odbrane“, a u zaključcima o Srbiji se navodi da je Srbija ključna u regionu i da bi borba protiv „malignog uticaja Rusije“ u ovom delu Evrope trebalo da otpočne upravo u Beogradu.
Iskusni diplomata Vladislav Jovanović kaže za Sputnjik da ta inicijativa demokratskih senatora ima dve strane, jedna je okrenuta prema Srbiji, a druga prema Rusiji.
Vezati ruke Srbiji, isterati Rusiju
Prema Srbiji pokazuje da Amerika i inicijatori tog predloga Srbiju više gledaju kao objekat želja nego kao suverenu državu koja može samostalno da brine o svojim interesima i da određuje koja strana kad i koliko vrši nekakav ćudljivi maligni uticaj na nju. Što se tiče Rusije, ukazuje Jovanović, tu bi valjala da posluži ona narodna izreka —drž′te lopova, pošto ako se meri ruski uticaj u Srbiji sa uticajem Amerike i njihovih saveznika i organizacija, onda je to otprilike 1:100.
„Pregolem je dominirajući uticaj Amerike i zapadnih zemalja u Srbiji u odnosu na Rusiju. To se ogleda i u mešanju u izborne procese. Podsetimo da su se do 2000. Amerika i zapadne zemlje otvoreno mešale u izborne procese finansijski, politički, propagandno, informativno, i time su se još i hvalili. Da ne govorimo o drugim oblicima mešanja koji su nastavili kasnije“, jasan je Jovanović.
„Što se tiče ostalih oblika njihovog prisustva to je posebno izraženo u često neodmerenim izjavama koje daju u odnosu na Srbiju gde se pokazuju otvoreni pokušaji uticaja na njene spoljnopolitičke stavove. Što se tiče nevladinih organizacija, i tu su takozvane prozapadne nevladine organizacije u ogromnoj nadmoći u odnosu na verovatno mali broj, čak zanemarujuće manji broj koje Rusija ima“, secira Jovanović za Sputnjik.
Prema tome, ukazuje on, ta inicijativa nije odraz neke iskrene želje za popravljanjem prisustva i uticaja Amerike u Srbiji, koliko jeste da se Srbiji vežu ruke i da se, ako je ikako moguće, potpuno istera svaki oblik uticaja Rusije u Srbiji, a time i na Balkanu.
Izmenjeni odnosi na Balkanu
Pojavljivanje tog izveštaja, prema mišljenju politikologa Dmitrija Evstafijeva, stručaka za Ameriku i Kanadu, znači da počinje novo zaoštravanje unutrašnje političke borbe unutar SAD. Savršeno je jasno, smatra taj politikolog, da Trampova administracija nije uspela da pobedi Demokratsku partiju u informacionom ratu, odnosno da demokrate koriste sve raspoložive resurse i mogućnosti kako bi optužili Trampa za to da je navodno izdao interese Amerike u međunarodnim okvirima.
„Zloćudni uticaj Rusije u Srbiji manifestuje se kroz kulturne veze, propagandu, energiju i razvoj vojnih odnosa“, ukazuju demokratski senatori. Navodi se i da je, prema podacima Stejt departmenta, u Srbiji znatno povećan broj nevladinih organizacija i medija sa proruskim stavom.
Objektivno gledano, konstatuje Dmitrij Evstafijev, izveštaj odražava potpuno izmenjene odnose snaga u Evropi i konkretno na Balkanu, a to se najpre vidi kroz to kako ko vrši različite uticaje putem, na primer, nevladinih organizacija i medija koji deluju u novim formatima.
„SAD nemaju više taj neprikosnoveni primat i to ih užasno brine i plaši. Ovaj izveštaj oslikava ono što misle američke elite i establišment. Druga je stvar što se sve rečeno pretvara u opštu antirusku histeriju, što je veoma, veoma opasno“, konkretan je Evstafijev.
Američka spoljna politika prema Srbiji veoma detaljno je formulisana i demonstrirana još 1999, smatra i Dmitrij Evstafijev, kad je putem vojne intervencije, odnosno bombardovanja, Kosovo odvojeno od Srbije.
Vremena su promenjena, ali
„Iako izveštaj nema obavezujuć karakter za američke institucije, mi smo ga vrlo ozbiljno shvatili, jer on ipak jeste zvanični dokument. To je dokument koji jasno i glasno definiše poziv određenim atlantskim krugovima da se aktiviraju na Balkanu. Jer, ako su uspeli da Crnu Goru okrenu protiv Rusije, zašto ne bi pokušali da učine isto i sa Srbijom? Druga je stvar što su se vremena promenila“, napominje Evstafijev.
S druge strane, Vladislav Jovanović sugeriše da ovakav stav Amerike ne odgovara tezi o slobodnoj utakmici i takmičenju. Ako neko vrši uticaj u Srbiji preko oblika koji smatra dozvoljenim, pita Jovanović, zašto to ne bi omogućio i nekom drugom, jer se na tržištu vrednosti postiže da prevagu odnesu stvarne vrednosti, a ne samoproglašene ili nametnute.
„Prema tome, ova inicijativa nema mnogo izgleda za uspeh, a i odražava drugo, pozadinsko, gledanje u Americi – da se prvobitna težnja i ideja da ceo Balkan potpadne pod apsolutni uticaj zapadnih organizacija počinje da klati i da izmiče. Ne samo zbog relativnog porasta uticaja Rusije, nego i zbog kontinuiranog porasta uticaja Kine, Turske i nekih drugih zemalja“, podvlači Jovanović.
Pomenuti izveštaj, smatra politikolog Dmitrij Evstafijev, najpre pokazuje stavove Trampovih protivnika.
Crna Gora i Srbija ne „mrze“ Rusiju. Jednostavno, Rusija nema sta da ponudi. Odnosno, to sto Rusija nudi, vec imamo i u Crnoj Gori i u Srbiji – autokratski rezim i neodrzivu ekonomiju. Prema tome, da bi se „okrenula“ od Rusije, Srbiji nije potrebna asistencija USA; odgovorna politika se ne rukovodi relacijama koje su u domenu guslarske poezije, vec realnim potrebama gradjana, a gradjani zele uredjenu, stabilnu, sigurnu grzavu u kojoj ce moci da zive od vlastitog rada – nalik drzavama Zapada. Uostalom, sto Srbi misle o mogucnostima koje pruza Zapad, a sto o onome sto nudi Rusija, govori statistika ekonomskih migracija.
Sve izvan granica real-politike su kafanske tlapnje u kojima se akterima prividjaju strasni S300, leteci tenkovi, nevidljivi avioni i ostali monstrumi od kojih „VASINGTON DRHTI“…
Uporno se pitam kako ovi Amerikanci ovako glupavi i plitki, vladaju cijelim svijetom ?!Oni porede Srbiju i Montenegro u odnosu prema Rusiji.I to izgleda ovako:Ako može Cg da mrzi Ruse,može valjda i Srbija. Pa dukljanski konvertiti će i da mrze same sebe ,u slučaju da ih Srbi vole.Odnosno razlog njihovog konvertitstva leži u tome što su oni uporna opozicija svemu što je Srbija.Da su kojim slučajem Srbi za Amerikance i te pederčine anglosaksonske,svi montenjari dukljanski bi bili listom za Ruse !A situacija je zapravo obrnuta da su Dukljani „zaljubljeni“ u Amerikance isključivo zbog toga što ih Srbi ne podnose,a zašto ih ne podnose nek pitaju Klintona.Odnosno,neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj.
Na tom principu počiva i crnogorska politička scena. Dukljanski šovinisti i velika većina pripadnika manjina će uvijek, makar na sopstvenu štetu, podržavati svaku političku opciju koju ne podržavaju Srbi i tradicionalni Crnogorci.
Zato su Bošnjaci i Albanci 1998. godine naprasno „zavoljeli“ Crnu Goru, čim je ista krenula u otklon od svog tradicionalnog identiteta. Oni će uvijek glasati za DPS, i to isključivo zato što mrze Srbe i tradicionalne Crnogorce, iako ih isti taj DPS ekonomski urniše. Mogu im se Srbi i tradicionalni Crnogorci do mile volje ulizivati, mogu im iz svojih džepova finansirati izgradnju džamija i medresa, mogu na DF-ovskim protestima do mile volje mahati albanskim i sandžačkim zastavima, sve im je džabe. Za većinu njih (nek mi oproste časni izuzeci) mi ćemo uvijek biti „četnici“, i to sve dok se ne pretvorimo u Novaka Adžića i Darka Šukovića.
Tako da nam nemojte prosipati te priče o „prevazilaženju podjela“ i „građanskom pomirenju“, jer crnogorski šovinisti i manjine to ne žele.