Sabor

Piše: Bogić I. Bulatović

Sabor je šest dana sabirao glasove čitave Vaseljene.
Ako je glas naroda, glas Boga, a Sabor sabranje Božijih ugodnika, onda se odavno ishod znao, a mi pokazali, kao uvijek – malo svojeg dobronamjernog nesmirenja, ali i da iskreno držimo do Spasenja.

Pošto je Sabor trebalo da izabere one koji najviše ujedinjuju i sabiraju, nijesu mogli pronaći drugo rješenje.

Sinoćnja kulminacija narodne zebnje, a potom ushićenja, pokazali su koliko smo dugo bez Duhovnog Načalnika i koliko nam nedostaje Mitropolit cetinjski, Egzarh Pećkoga trona!
Ša se moglo očekivati od vjernoga stada do pojedinačnih istupanja, lutanja i straha, sve dok se ne čuje glas Pastira. Nije se pastva miješala u tuđe poslove, već brinula za svoju sudbinu. Poče ljeto, valja nam Izdizati, a Pastira nigdje! Posumnjasmo da nas je i Otac zaboravio. Kad Otac poslao Četiri, a ne jednoga Dobroga Domaćina. Kao i uvijek, Bog je učinio bolje i više, no što smo i molili i izmolili. Mislili smo da nema većega datuma od 30.avgusta, sada smo vidjeli da je 29.maj Otac 30.avgustu i da je maj pretežniji od avgusta i da nam nema Slobode bez Volje Tvorca!

Ne bih rekao da je iko istrčavao sa izjavama i bio nedoličan, prije bih rekao da smo po prvi put pokazali da nam nije baš svejedno ni kako ćemo ni kamo ćemo, da smo se uozbiljili i sasvim riješili da ne skrećemo sa Puta! Narodni Mitropolit je postao i Mitropolit po volji Sabora. Sabor je odlikovao narod i ocijenio volju vjernoga naroda da je na putu Božijeg Plana. Sabor je praktično zaključio da narodna misao ovoga puta nije jeretička.

Napokon su svjetovni izbori i imenovanja postali irelevantni u odnosu na Duhovnu brižnost. Pokazali smo da nam predsjednik države može biti bilo ko, ali Mitropolit i Vladike samo Izabrani! A Bog kao Bog, pokazao je da nas voli više nego možemo u Njegovu Ljubav da povjerujemo.

Opet smo Nevjesti Gospodnjoj pristupili kao bilo kojoj dami, a Ona nam je opet odgovorila da su Njeni Putevi Gospodnji i da je jedina Matera u Kojoj Duh začinje i jedino Stopalo Žene koje je dostojno Svetogorskog arhipelaga.

Iznova smo Vladikama pristupili kao poslanicima Dume, a oni su nas podsjetili da su samo vidljivi odraz Nebeske Skupštine kojom predsjedava Gospod. Ucveljeni svjetskom nepravdom, iskali smo ljudsku pravdu u Nebeskom sudu, a dobili smo Božiju milost. Po prvi put iskreno, molili smo samo malo, a Bog Ljubavi nas zapljusnuo bokorima.

Poradovali su se već bili zlobnici. Već se čulo: „Ti li si Onaj što za tri dana podižes Crkvu, a sebi ne možeš pomoći“!

Do sada se pokazivalo koliko smo bitni Bogu, ovih dana se pokazalo koliko nam je stalo do Gospoda!

Jedan je Mitropolit i Duhovno čedo najznačajnijeg Mitropolita Crkve u dvadestom vijeku, Drugi je Čedo najznačajnijeg Patrijarha Crkve u dvadestom stoljeću. Jednoga su vrebali kroz dvoglede, optike i snajpere, Drugoga su gazili i obijali mu bubrege. Onaj koji je Odletio, prethodno je sve uredio, podijelio uloge i svima objasnio obaveze!!!