Ruski i ukrajinski mediji o otkriću IN4S o četiri ukrajinska raskolnička episkopa sa ruskim pasošima

Tekst IN4S-a o skandaloznoj dvoličnosti ukrajinskih vlasti povodom oduzimanja državljanstva vjerskim velikodostojnicima izazvao je veliku pažnju u regionu i šire. Ruska i ukrajinska crkvena javnost, kao i mediji, prenijeli su tekst, ističući da je Crna Gora pokazala dublje razumijevanje i interesovanje za ukrajinski crkveni konflikt, posebno zbog veza PCU sa nelegitimnom NVO „Crnogorskom pravoslavnom crkvom“.

Naime, IN4S je otkrio da četvorica visokih predstavnika takozvane Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU) posjeduju državljanstvo Ruske Federacije i „DNR“, ali da uprkos tome nisu lišeni ukrajinskog državljanstva. Naprotiv, Kijev ih štiti, jer su, po svemu sudeći, politički podobni.

Ko su sporni „jerarsi“ PCU?

U tekstu IN4S navedena su imena četvorice „jeraraha“ PCU:

„Mitropolit“ Bogorodski Adrijan (Starina Valentin Jegorovič),

„Mitropolit“ Simferopoljski Kliment (Kuš Pavlo Mikolaйovič),

„Episkop“ Slovjanski Vsevolod (Matvijevski Vladimir Pavlovič),

„Episkop“ Tihon Petranjuk – koji, prema navodima, ne samo da ima pasoš „DNR“, već je i potpisao izjavu o saradnji sa specijalnim službama Luganske Narodne Republike (LNR).

Ova otkrića dodatno su izazvala negodovanje jer, iako je o svemu ovome obaviještena ukrajinska vlast, niko od njih nije ostao bez državljanstva. S druge strane, mitropolit Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC) Onufrije lišen je državljanstva bez jasnih dokaza, što predstavlja flagrantan primjer političke represije.

Mediji iz Rusije i Ukrajine prenose tekst IN4S

Ruske i ukrajinske medijske i crkvene platforme, uključujući „raskolam.net“, „Soюz Pravoslavnыh Žurnalistov (SPŽ)“, „uoc.news.church“, kao i popularni Telegram kanal „Šeik Tamir“, prijeneli su tekst IN4S u cjelini ili u segmentima.

Crnogorski kontekst – ko je Bojović?

IN4S podsjeća da je ova tema relevantna i za Crnu Goru, s obzirom na to da je lider NVO „Crnogorske pravoslavne crkve“ Boris Bojović u bliskim odnosima sa PCU i da je bogoslovsko obrazovanje stekao upravo u strukturama takozvane Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve, koja je 2018. godine ušla u sastav PCU.

Ovo daje posebnu težinu činjenici da se u Ukrajini tolerišu i štite oni koji su lojalni režimu, bez obzira na njihovu saradnju sa Rusijom, dok se istovremeno vodi politički progon nad kanonskom UPC, koja je do skoro bila dio Moskovske patrijaršije.

Dvostruki aršini i napad na Crkvu

Ipak, najjači utisak ostavlja zaključak teksta – da Kijev sprovodi dvostruke aršine: dok mitropolita „nepodobne“ crkve lišava državljanstva bez ikakvih dokaza, nad onima koji posjeduju zvanične pasoše Rusije i ruskog DNR – samo zato što pripadaju „poželjnoj“ PCU – zatvara oči. To ne samo da podriva pravnu državu, već otkriva licemjerje i politizaciju religije u današnjoj Ukrajini.

Ova priča, kroz pažnju koju je dobila u medijima širom pravoslavnog svijeta, pokazuje da crkveno pitanje u Ukrajini nije samo unutrašnja stvar – već tema od globalnog značaja za sve pravoslavne narode, uključujući i one u Crnoj Gori.