Ruski ambasador u Crnoj Gori za IN4S: Nema nikakvog opravdanja za progon sveštenstva Ukrajinske pravoslavne crkve (II dio)

Aleksandar Petrovič Lukašik zvanično je stupio na dužnost ambasadora Ruske Federacije u Crnoj Gori 9. juna 2025. godine, predajući akreditivna pisma predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću. Rođen 1959. godine, Lukašik je diplomirao na prestižnom Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, a u diplomatskoj službi je od 1989. Tokom karijere obavljao je niz važnih funkcija u Ministarstvu vanjskih poslova Rusije, a od 2016. do 2022. godine bio je otpravnik poslova Ruske Federacije u Ukrajini. Lukašik posjeduje najviši diplomatski čin izvanrednog i opunomoćenog izaslanika prve klase, govori engleski, francuski i poljski jezik, i nosilac je više odlikovanja, među kojima su Predsjednička povelja (2019) i Orden časti (2024).

Kako biste komentarisali trenutnu situaciju oko Ukrajine?

Što se tiče same Ukrajine, Rusija namjerava da nastavi sa rješavanjem zadataka koji su postavljeni na početku specijalne vojne operacije. Ne oslanjamo se isključivo na vojnu silu i posvećeni smo političkom i diplomatskom rješavanju ove krize. Kao što znate, nakon duže pauze održano je nekoliko rundi rusko-ukrajinskih pregovora i postoji izvjestan napredak. Prije svega, radi se o humanitarnom aspektu vezanom za razmjenu pritvorenih civila i ratnih zarobljenika, kao i vojnika mlađih od 25 godina, i repatrijaciju u Ukrajinu tijela poginulih vojnika.

Dobili smo spisak od 339 djece koja su izgubila kontakt sa roditeljima ili zakonskim zastupnicima. Za svakog od njih se sprovode neophodne provjere. Učiniće se sve da se vrate svojim voljenima.

Istovremeno, čvrsto ćemo stajati na garancijama bezbjednosti naše zemlje, prije svega obezbjeđivanjem neutralnosti, demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine, njenog vanblokovskog statusa. Snabdijevanje kijevskog režima oružjem i vojnom opremom iz inostranstva i prebacivanje oružanih snaga Ukrajine na liniju kontakta moraju biti zaustavljeni. Priznavanje novih teritorijalnih realnosti je neophodno. Pored toga, na dnevnom redu je ukidanje antiruskih sankcija, povlačenje svih tužbi protiv Rusije i vraćanje njene imovine nezakonito oduzete na Zapadu.

Sve ove tačke moraju biti zapisane u pravno obavezujućem sporazumu o mirovnom rješenju.

Vraćanje prava stanovništva Ukrajine koje govori ruski jezik ostaje imperativ. Zabrana upotrebe ruskog jezika i svega što je vezano za Rusiju, koju su uvele kijevske vlasti, grubo krši osnovne norme međunarodnog humanitarnog prava i diskriminiše značajan dio stanovništva zemlje.

Nema nikakvog opravdanja za progon sveštenstva Ukrajinske pravoslavne crkve. Nezakonito oduzimanje crkava UPC, napadi na sveštenike, uključujući fizičko nasilje, njihovo pozivanje na sudsku odgovornost bez ikakvog zakonskog osnova i širenje u javnom prostoru materijala koji ih diskredituju. Legitimni protesti parohijana UPC, njihovi govori u odbranu svojih prava na obavljanje vjerskih obreda, demonstrativno se ignorišu. Protiv njih se često koristi sila. Ovakvo stanje stvari je neprihvatljivo i mora se hitno ispraviti.

Održano je nekoliko telefonskih razgovora između Vladimira Putina i Donalda Trampa, tokom kojih je postignuto međusobno razumijevanje o nizu pitanja u vezi sa prekidom vojnih dejstava u Ukrajini.

Na tom fonu, jasno je vidljiva jaka želja evropskih saveznika Sjedinjenih Država da nastave liniju eskalacije i konfrontacije sa Moskvom. Oni tvrdoglavo ignorišu naše argumente i fokusiraju se na napumpavanje kijevskog režima oružjem, nadajući se da će uspjeti da sprovedu svoje dalekosežne planove rukama Kijeva.

O tome posebno svjedoči Konferencija o pomoći Ukrajini, nedavno održana u Rimu, gdje su se njeni učesnici dogovorili oko još jedne velike tranše za vojne potrebe ove zemlje. Ova tema je razmatrana i na sastanku francuskog predsjednika Makrona sa britanskim premijerom Starmerom, kao rezultat odlučeno je da se u Ukrajinu pošalje vojni kontingent od 50 hiljada ljudi u uniformi „koalicije voljnih“. Smatramo ovo još jednim neprijateljskim korakom, koji odgovara antiruskim i militarističkim raspoloženjima Pariza i Londona.

Uopšteno, duboko smo zabrinuti zbog jačanja konfrontacionih pojava u svijetu, pokušaja zapadnih sila da učvrste svoju dominaciju u svjetskim poslovima putem neokolonijalne prakse, nametanja svog diktata drugim članicama međunarodne zajednice putem ucjena, prijetnji i upotrebe sile. Na taj način naši protivnici pokušavaju da omete objektivne procese multipolarnosti, budući da ih vide kao prijetnju svojoj globalnoj dominaciji i ne žele da se pomire sa činjenicom da je era njihovog nepodijeljenog gospodstva stvar prošlosti.

Zauzvrat, Rusija se zalaže za izgradnju međunarodne arhitekture u kojoj nema mjesta hegemonizmu i prisilnoj potčinjenosti, a međudržavna saradnja se gradi na principima partnerstva, ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja interesa. Odlučno odbacujemo tajne planove onih koji očekuju da obezbijede sopstvenu bezbjednost na račun bezbjednosti drugih.

U uslovima kada se pojačavaju novi centri moći, dok evroatlantski region je izgubio status lokomotive globalnog razvoja, postaje sve aktuelnija inicijativa za formiranje evroazijske bezbjednosne arhitekture koju je iznio predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin. U okviru ove arhitekture biće obezbijeđene jednake mogućnosti za razvoj svih njenih učesnika u različitim oblastima bez diskriminacije i sticanja jednostranih prednosti na štetu interesa svojih partnera. Važnu ulogu u ovom procesu su pozvana da igraju takva multilateralna udruženja kao što su ZND, ODKB, EAEU, BRIKS, ŠOS i ASEAN.