Rusija spaja Krim, Herson i Zaporožje u jednu admnistrativnu jednicu?

Piše: Igor Damjanović

„Svi ćemo mi jednog dana umrijeti, pitanje samo kako i za šta. U rovu se za svoj život plaše i heroj i kukavica. Samo heroj će jurišati na neprijatelja, a kukavica će ostati ostati u rovu. Ne smatram da je moj život vrediniji od života momaka koji se danas bore u rovu. Ja imam 3 odrasla sina i ako mi je suđeno spreman sam da svoj život položim za ideale slobode i pravde.“ – odgovorio mi je u prošli četvrtak Jevgenij Balicki, čelnik Vojno-građanske administracije Zaporožske oblasti, na pitanje da li ga plaše prijetnje smrću koje svakodnevno dobija od političkih, bezbjedonosnih i vojnih zvaničnika režima u Kijevu.

Ovaj bivši vojni pilot, učesnik mirnovne misije UNPROFOR-a u Hrvatskoj i poslanik Vrhovne Rade Ukrajine u dva saziva, trenutno je najveći politički trn u oku okruženja predsjednika Vladimira Zelenskog. U Kijevu ga nazivaju ga kolaboracionistom i gaulajterom, ne skrivajući da im je cilj njegova glava. I ne samo njegova, već i članova njegove porodice. Dana 30. maja mediji pod kontrolom zvanične Ukrajine sa puno euforije pisali su o tome da su njihovi „partizani“ eksplozijom automobila bombe teško ranili Jevgeniju Zajcevu, djevojku čija je jedina krivica bila to što je bratanica Jevgenija Balickog. Prilikom ovog terorističkog napada ranjena je još jedna, anonima 25-ogodišnja djevojka i 28-osmogodišnji muškarac, koji su se slučajno zatekli na mjestu eksplozije. Čini se da čak i okorele terorističke organizacije imaju više obzira prema porodicama svojih protivnika od ukrajinske države, koja je nedavno postala zvaničan kandidat za članstvo u EU.

Jevgenij Balicki de fakto je danas gubernator dijela Zaporožske oblasti pod kontrolom ruske armije. Tako ga oslovljavaju i njegovi saradnici, dok čekamo da počne konferencija za štampu. Nakon polusatnog razgovora postalo mi je jasno zašto predstavnici kijevskog režima toliko mrze Balickog. Njegov politički talenat dolazi odmah do izražaja po započinjanju razogovora. Misli su mu jasne, uprkos krajnje napetoj situaciji plijeni smirenošću, a sagovrnika lako uspijeva da ubijedi da on zaista čvrsto vjeruje u to što priča. Takav utisak ostavio je ne samo na mene, već i ostale kolege novinare koji su prisustvovali konferenciji, uključujući i dopisnike francuskih državnih medija. Dakle, Jevgenij Balicki bi lako mogao da bude važna politička figura na koju bi Rusija mogla da se osloni na nedavno osvojenim teritorijama.

„Mi želimo da živimo na ulicama koje nose ime onih koji su ih gradili, imenima naših očeva i djedova, koji su prolivajući krv dokazali da vole ovu zemlju, a ne imenima izdajnika koju su služili nacistima.“ – priča nam Balicki i dodaje: „Naši preci, kao Ukrajinci živjeli su u vrijeme carevine, sovjetske vlasti i mi kao Ukrajinci želimo da živimo u sastavu Ruske Federacije.“ Navodi da će se svim ulicama vratiti ona imena koja su nosila prije Majdanskog prevrata. Tvrdi da će 1. septembra nastava početi u preko 90% osnovnih škola Zaporožske oblasti pod njegovom jurisdikcijom i ističe: „U školama djeci i njihovim roditeljima ćemo dozvoliti da sami izaberu na kom će jeziku pohađati nastavu, ruskom, ili ukrajinskom. Nećemo nikome poput naših prethodnika ništa nametati, nećemo diskriminisati nijednu kulturu, kao što su oni rusku“.

Kakva je atmosfera poslednjih godina vladala u Ukrajini, pokušaću da objasnim na osnovu onoga što sam u oktobru prošle godine doživio u Kijevu. U privatnoj ambulanti želio sam da uradim PCR test, neophodan da bih se vratio u Crnu Goru. Mlada djevojka na prijemnom šalteru uporno i tvrdoglavo obraćala se na meni nerazmljivom ukrajinskom jeziku, odgovarajući da ne govori engleski i potpuno ignorišući moje pitanje na ruskom, da mi objasni u kom vremenskom okviru mogu da očekujem rezultat testa. Poprilično iznerviran, odlučio sam da ne lutam dalje i test uradim u toj ambulanti, ne znajući da li će njegov rezultat biti blagovremen.

Međutim, kada sam ušao u susjednu prostoriju, medicinska sestra zadužena da uzme bris, uz izvinjenje objasnila mi je šapatom na ruskom to što me interesovalo i dodala: „Ne ljutite se molim vas na moju koleginicu, kod nas je takav zakon. Da vam se obratila na ruskom mogla je biti kažnjena u visini 2 svoje mjesečne plate.“

Jevgenij Balicki pokazao je da umije da se nosi i sa provokativnim pitanjima, poput onog francuskog kolege da prokomentariše to što se iz teritorije Zaporožske oblasti pod kontrolom ruske armije masovno protjeruju pristalice vlade u Kijevu. Balicki priznaje da je sam potpisao odgovarajući ukaz i objašnjava: „Mi smo izloženi stalnim terorističkim prijetnjama režima u Kijevu. Oni su ovdje tokom prethodna 3 mjeseca minirali mostove, željezničku prugu, izazivali eksplozije automobila sa ciljem da ubiju ljude. Smatrao sam da u zaustavljanju terorističkih prijetnji treba obratimo pažnju na iskustvo Izraela, države koja se suočava sa sličnim izazovima. Dakle, moj ukaz predstavlja samo primjenu prakse koja se vrlo uspješnom pokazala u Izraelu. Svi za koje utvrdi da su znali da se sprema teroristički akt, a to nisu prijavili nadležnim organima, biće protjerani.“

U Melitopolju je do rata živjelo oko 155.000 ljudi. Jevgenij Balicki tvrdi da je između 75 i 80% građana ostalo u gradu nakon dolaska ruske vojske. Prvi put u Melitopolju boravio sam sredinom marta, otprilike 2 nedelje nakon završetka bitke za grad. Veće borbe i razaranja, sa izuzetkom vojnog aerodroma, nisu zabilježene. Bez obzira na napetu atmosferu u gradu je situacija bila uglavnom mirna. Danas se slika Melitopolja značajno promijenila u pozitivnu stranu. Obnovljen je javni prevoz, a većina prodavnica, ugostiteljskih objekata i preduzeća su otvorena i rade u kapacitetu bliskom predratnom. Na ulicama Melitopolja vidjećete više ljudi nego u Donjecku. Stoga, procjene da je većina predratnih stanovnika ostala u gradu vjerovatno su tačne.

Prije nekoliko nedelja u Melitopolju je počelo izdavanje ruskih pasoša za lokalno stanovništvo, po posebnoj olakšanoj proceduri koju je odobrio predsjednik Putin. Da vlada veliko interesovanje za ruske dokumente imali smo prilike da se neposredno uvjerimo. Ispred zgrade lokalne policije redovi građana svih uzrasta, od djece do penzionera. Svi su oni uvjereni da će Rusija u njihovom gradu ostati trajno, a razloge zašto žele nova dokumenta navode su različiti, od sticanja penzije, socijalnih beneficija, mogućnosti da se besplatno školuju u Rusiji i td. Prije 20-ak dana lokalna fabrika traktorskih djelova ponovo je počela sa radom u punom kapacitetu, sa angažovanog oko 90% predratnog personala. Menadžment fabrike planira da uskoro proširi asortiman i ponovo se vrati na rusko tržište. Punom parom rade i lokalna poljoprivredna preduzeća, kod kojih obustave privrednih aktivnosti praktično nije bilo.

Konačno, Jevgenij Balicki na jesen je obećao referendum o budućem statusu Zaporožske oblasti. Tvrdi da je procedura u fazi razrade, kao i da će proces biti maksimalno transparentna. Isto najave dolaze i iz Hersonske oblasti, čiju vojno-građansku administraciju predvodi Vladimir Saljdo, čovjek koji je 10 godina godina bio gradonačelnik lokalnog oblasnog centra i koji je prethodne lokalne izbore u Hersonu 2019. godine izgubio tijesno u drugom krugu. Za razliku od Donjecke i Luganske oblasti, čiji su danas aktivni politički lideri do rata 2014. bili daleko od politike, na teritorijama zauzetim nakon 24. februara na stranu Rusije stale su ozbiljne i afirimisane poltičke figure. Zato ne treba da čudi zašto Saljdo i Balicki neuporedivo više frustriraju vladu u Kijevu od Denisa Pušilina, Leonida Pasečnika, ili ranije Aleksandra Zaharčenka.

U Melitopolju i Hersonu sveprisutni su bilbordi koji podsjećaju da se u oktobru navršava 220 godina od obrazovanja Tavričeske gubernije. Ova teritorijalna jedinica održala se 100-njak godina, sve do Oktobarske revolucije. U njen sastav ulazili su Krim, Hersonska i upravo oni djelovi Zaporožske oblasti koje danas kontroliše ruska armija.

Stoga, nameće se pitanje da li se Rusija već polako sprema da nakon jesenjeg referenduma objedini ove tri oblasti koje u jednu teritorijalnu cjelinu, koja je ranije postojala i na taj način učvrsti kontrolu nad teritorijama na jugu Ukrajine koje u poslednjih 8 godina prisvojila.