Ruđer Bošković: Na današnji dan umro je dubrovački matematičar, fizičar, astronom, filozof i diplomata

Na današnji dan, 13. februara 1787. godine umro je dubrovački matematičar, fizičar, astronom, filozof i diplomata Ruđer Bošković, osnivač i direktor Brerske astronomske opservatorije kod Milana i direktor Optičkog instituta francuske mornarice, jedan od najvećih naučnika svoga doba.

Svjetsku slavu stekao je djelovanjem u oblasti fizike, astronomije i matematike, ali je u svom poluvjekovnom radu bio i uspješan geodeta, arhitekta, arheolog, kao i pjesnik i diplomata. Po muškoj liniji preci Ruđera Boškovića su iz mjesta Orahov Do na obodu Popovog polja u Hercegovini, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Dubrovnika. Ruđerov otac, Nikola se još kao dječak obreo u Dubrovniku, gdje ga je otac dao u šegrtsku službu kod bogatog trgovca Rada Gleđevića. Marljiv i vičan poslu brzo je napredovao, da bi sa Gleđevićem prvo stupio u ortački odnos, a zatim se i osamostalio. Ali, sa sticanjem imetka prolazile su i godine, pa se Nikola oženio tek kad mu je bilo oko pedeset godina. Oženio se tri puta mlađom Pavlom iz vlastelinske porodice Betere, čiji je otac imao lijep trgovački imetak i književni dar. Nikola i Pavla izrodili su, najverovatnije, devetoro djece. Ruđer je bio osmo dijete i šesti sin, a ime je dobio po ujaku. Djeca su od majke naslijedila dugovječnost, od oca upornost i sistematičnost, a od djeda po majci književni talenat. Građanski status porodice Bošković u vrijeme najveće slave i moći Dubrovačke republike, podrazumijevao je školovanje djece. Tako je prva znanja mladi Ruđer, po dubrovački Ruđe, stekao u isusovačkom Dubrovačkom kolegijumu, da bi ga kao najboljeg među vršnjacima, uz saglasnost majke (otac mu je umro četiri godine ranije) profesori odveli u Rim, da bi školovanje nastavio na čuvenom isusovačkom Rimskom kolegijumu, gdje je izučavao filosofiju, fiziku, astronomiju i matematiku. Kolegijum je završio u dvadeset drugoj, a studije teologije u svojoj dvadeset devetoj godini, kada je i zaređen u sveštenika.

Boškovićev naučni rad, po čemu ćemo ga pamtiti i slaviti, trajao je pedeset godina, od 1736. godine kada je kao dvadesetpetogodišnjak objavio svoju prvu naučnu raspravu „O sunčevim pjegama“, pa do 1785. godine(dvije godine pred smrt), kada je objavio petotomni niz rasprava pod naslovom „Rasprave iz optike i astronomije“. U tom poluvjekovnom periodu preplitala se njegova profesorska karijera sa teorijskim i praktičnim naučnim radom(prirodne i tehničke nauke), uz aktivnosti na polju filozofije, lijepe književnosti i prevodilaštva. U teorijskoj astronomiji razvija metod za određivanje putanja kometa, pa je među prvima zaključio da je Heršel otkrio novu planetu, kasnije nazvanu Uran. Djelujući na tri matematičke katedre (Rim, Pavija i Milano), bavio se mnogim problemima čiste matematike i naročito primijenjene matematike, da bi  sa još dvojicom rimskih matematičara, potpisao i statičku ekspertizu o pukotinama na kupoli bazilike Svetog Petra u Rimu. Cijeneći njegovo ukupno djelo savremeni svijet mu se odužio nazvavši jedan krater na Mjesecu njegovim imenom. Sva svoja djela (naučna i književna) pisao je na latinskom, italijanskom, francuskom i maternjem “slovinskom jeziku”. Iako se u Dubrovnik vratio samo jedanput (1747. godine), za rodni grad je uspješno obavljao mnoge diplomatske poslove. Po svom naučnom djelu Ruđer Bošković pripada  grupi velikana, a po ostalom, po kome ga slave bio je: Srbin po ocu, Italijan po majci, plemić po pradjedovima, Dubrovčanin po rođenju, “Slovin” po maternjem jeziku, katolik po vjeri. Počiva u crkvi Sveta Marija Podone u Milanu.

Priredio: Miomir Đurišić

Mitropolija