Rodoljubivi rad Sokolske župe Cetinje

Piše: Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Prilikom polaganja kamena temeljca za Sokolski dom na Cetinju patrijarh Gavrilo istakao je: „Pored naše slavne vojske, koja je naše ime raznela po celom svetu, samo je još Sokolstvo bez razlike vere i i plemena složno i s dobrom voljom služi Kralju i domovini. Zbog takvog rodoljubnog delovanja našega sokolstva naša crkva pozdravlja ovaj rad i blagosivlje ga“. (1)

Predlog o organizovanju proslave 550-godišnjice Kosovske bitke 1939. dali su sokoli iz župa Skoplje i Cetinje. Proslava bi ostala samo sokolska, da nije, u poslednji čas, Udruženje Kosovaca u Beogradu stvorilo plan o proslavi na široj osnovi, i time omogućili i širim slojevima naroda da učestvuju. Stizali su predstavnici i članovi četnika, dobrovoljaca, Narodne odbrane, Kola Srpskih Sestara, … . U najvećem broju stizali su sokoli, u sokolskim odorama iz varoških društava i u narodnim nošnjama iz seoskih četa. Sokoli iz župe Skoplje, u velikoj povorci sa muzikama, došli su s voza u stanici Kosovo Polje, dok su iz župe Cetinje stigli peške sa juga. Iz Crne Gore došlo je 2.000 članova svih kategorija, sa deset društvenih zastava a iz skopske župe oko 3.000 članova. Pridružili su im se sokoli iz ostalih župa. Iz župe Beograd bilo je oko 60 sokola. Mnogobrojna izaslanstva stigla su iz župa Split, Novi Sad, Petrovgrad, Tuzla, Kranj, Maribor, Kragujevac, Ljubljana, Zagreb, Niš, Sarajevo, itd. Svečanost je počela liturgijom u Gračanici, na kojoj je činodejstvovao patrijarh Gavrilo. Proslava je održana pred spomenikom.

Pošto su predstavnici vlasti i udruženja stigli na Gazi Mestan, dotrčale su sokolske štafete, lučonoše, iz skopske i cetinjske župe, koji su doneli plamen iz Gračanice i Samodreže. Plamen su predali starešinama župa Branovačkom i Miloševiću, a ovi su ga predali izaslaniku Saveza Sokola Smiljaniću, da ga uruči patrijarhu. Patrijarh Gavrilo je na tom plamenu upalio voštanicu, ističući značaj kosovske vatre za srpski narod. Na proslavi su govorili predstavnici crkve, vlade i vojske, Udruženja Kosovaca, sreza vučitrnskog i Saveza Sokola. Svi govornici isticali su značaj Kosovske bitke za razvijanje nacionalne svesti u narodu i odali poštu palim herojima. Posle govora izveden je defile vojske i sokola. Učestvovali su sokoli iz svih župa, sa starešinstvom Saveza na čelu, i sa svim sokolskim zastavama, i tri sokolske muzike. U defileu su učestvovali i četnici, Narodna odbrana, ratnici, itd. Kad su završene glavne svečanosti, članovi sokolskih četa iz župe Skoplje, pod vođstvom Mirka Jovanovića, prikazali su narodu južno-srbijanske narodne igre, Rusalije itd. U blizini Muratovog turbeta održana je slava pešadijskog puka „Miloš Obilić“. Priređen je svečani banket, trke, vatromet, bakljada … . Uveče je Sokolsko društvo Priština priredilo svečanu sokolsku akademiju. Na Kosovu Polju narod se zadržao duboko u noć oko muzika, narodnih kola, vašarskih šatora i u razgledanju istoriskih mesta i spomenika. Uveče je u Kosovskoj Mitrovici održana bakljada sa vatrometom i sokolskom akademijom. (2)

Na Cetinju je juna 1940. otkriven spomenik dobrovoljcima iz Amerike, potopljenim pod Meduom 24. decembra 1915. Spomenik je izradio vajar Risto Stijović, i na njemu prikazao lovćensku vilu, sa handžarom u desnici, i vijencem u levici, nad lađom koja tone. Sokolska župa Cetinje zakazala je svoju Godišnju skupštinu na Spasovdan, 6 juna 1940, kada se spomenik otkrivao. U svom govoru prilikom otkrivanja spomenika Gavro Milošević, starešina Sokolske župe Cetinje, istakao je u ime Saveza Sokola: „Sokolstvo u ovoj godini održava svoju svečanu skupštinu baš na Spasov-dan, kao sjećanje na istorijski dan, kada su na Grahovu malobrojni Crnogorci do nogu potukli mnogobrojniju tursku vojsku, kao sjećanje na dan, kada je duh nadvladao materiju, i kad je je bio jači soj nego broj! A drugo, da se poklonimo sjenima onih, te padoše pod Meduom, dostojnih sledbenika Grahovskih junaka! Mi Sokoli u ovom spomeniku vidimo najljepše prikazanu dobrovoljnu mučeničku prošlost Crne Gore, kao i potstrek za njene napore u budućnosti! U dobrovoljcima okarakterisan je zbijeg svih onih, što se ne htješe u lance vezati, već se dobrovoljno zbježaše u naše planine! …Mi Sokoli svjesni smo tih poruka, kako u ratu tako i u miru ! Nije samo junak onaj koji u danom momentu svojim životom spriječi nasrtaj neprijatelja, već je junak svaki onaj, koji dug odužuje prema majci otadžbini, svakog časa i na svakom mjestu! Junak je onaj koji se nesebično žrtvuje i suzbija svaku neprijateljsku akciju, ma kojeg oblika! ...Neka je slava svima palim pod Medue, neka je slava palim na današnji dan na Grahovcu, neka je slava svim palim za svoju naciju, do sada i u budućnosti!“ (3)

Skupština župe je korporativno učestvovala na svečanosti pri otkrivanju spomenika potopljenim dobrovoljcima pod Meduom. Župa Cetinje vezala je dva istorijska datuma, Kosovo i Grahovo, u svojim naporima za moralno uzdignuće naroda. Izdala je knjigu „Duhom kosovskog sokolstva“, u kojoj su pisali članke starešina Milošević, đeneral Varjačić i prosvetar Uskoković. Na skupštini je u predavanju đeneral Varjačić prikazao borbu iz vazduha kao i ulogu padobranaca i vazdušne pešadije. Mnogim primerima pokazao je kako treba u danom slučaju izvršiti svoju sokolsku misiju. Župa Cetinje je u 1940. planirala da učestvuje u proslavi mojkovačke bitke i svečanom prenosu kostiju krivošijskih mučenika. U Upravu župe izabrani su starešina Gavro Milošević, advokat sa Cetinja i zamenici: dr Nikola Škerović iz Podgorice, Miho Domančić iz Kotora, Radivoje Zonjić iz Peći i Jovan Ivović iz Berana. Prosvetar je bio Uskoković, a načelnici Jovan Dragov, Maksimović i Ivanović; sekretar Ivanović, blagajnik Đurović, Sokolska Petrova Petoletka pukovnik Trišić. (4)

Dubrovačko radničko društvo uputilo je Odboru za podizanje spomenika žrtvama Meduanske katastrofe na Cetinju depešu u kojoj se ističe: „Akt oduženja crnogorskim dobrovoljcima, čiji se slobodni let slomi na vratima plave meduanske grobnice, obnavlja u nama uspomenu na sve što je bilo najbolje u životu i herojskim podvizima Crne Gore i Srpstva i što kroz vjekove vezivaše dušu stare Slovinske Dubrave sa avangardom Ujedinjene Jugoslavije. Klanjajući se sjenama poginulih dobrovoljaca, šaljemo bratski i narodni pozdrav ponosnoj kolijevci Njegoša i svoj braći okupljenoj na današnjoj manifestaciji pjeteta i priznanja osnivačima naše Slobode i Jedinstva.“ (5)

Nacionalna, viteška i kulturno-prosvetna društva i organizacije na teritoriji Crne Gore, uputile su na Spasovdan, 6. juna 1940, apel na narod u Crnoj Gori. U apelu su pozvali da se u sudbonosnim trenucima zaboravi sve što je delilo, i da se skupa svi kao jedan čovek, budu spremni da brane otadžbinu. Među prvima su potpisali predstavnici sokola dr. Nikola Škerović, đeneral Đukanović, Gavro Milošević, … . U proglasu se isticalo: „SINOVI SRPSKE SPARTE … Neka sveti crnogorski krš ne okalja ni jedno pogano ime izdajnika! Neka Njegoševu otadžbinu ne osramoti ni jedan zlosrećnik zaveden tuđinskim došaptavanjima! …U sudbonosnom sukobu, ako nam bude nametnut, moraju biti … povezane sve duhovne i fizičke moći cijelog naroda. U očekivanju velikih, neželjenih časova, u danima opasnosti za sigurnost otadžbine, narod, cio narod, mora prestavljati nedjeljiv, neprobojan front, … čelični štit naše zajedničke kuće – otadžbine naše“. (6)

Savez Sokola zamolio je Upravu radio Beograda da se svečana sednica prenosi preko radio stanice Beograd, što je Uprava stanice prihvatila. Na Cetinju je održan sastanak predstavnika opštine i vlasti kao i svih nacionalnih ustanova. Zaključeno je da se izvrše sve pripreme kako bi Cetinje uzelo u proslavi što vidnijeg učešća. Odbor najuglednijih predstavnika svih bratstava iz sreza kolašinskog i belopoljskog na čelu sa brigadirom Milošem Medenicom vršili su pripreme za proslavu bitke na Mojkovcu. Glasilo Saveza Sokola „Sokolski glasnik“ preneo je iz knjige Milana Nedića „Srpska vojska na Albanskoj Golgoti“: „Da je crnogorska vojska, u ovim tragičnim trenucima, popustila i time omogućila da se izvede austrijski manevar o opkoljavanju srpske i crnogorske vojske, po zamisli austrougarske Vrhovne komande, ne bi bilo traga od srpske vojske, a srpski narod ne bi bio ovo što je danas. Zahvaljujući samo velikom osećanju srbizma i bratstva crnogorska vojska je istrajala i potvrdila i ovoga puta staro uverenje o crnogorskom delu srpskog naroda: da je pun čojštva i junaštva.” U „Sokolskom glasniku“ preneli su pisanje ostalih listova o pripremi proslave Mojkovačke bitke. Sarajevska „Jugoslovenska Pošta“ je istakla: „Veličina duha, junačko srce, još jedanput je posvjedočilo da „Boj ne bije svijetlo oružje, no boj bije srce u junaka“. U tome i jeste ogroman moralno-vaspitni značaj Mojkovačke bitke. … Proslavom 25-godišnjice te bitke osvježava se duh i bitna osobina našega naroda: Boriti se do posljednjeg daha i pojedinačno za pobjedu ideala slobodna čovjeka. To je nasleđe vijekova, to je zavjet mojkovakih junaka, čije pregnuće slavimo i čijim sjenima se klanjamo.“ (7)

Na predlog Sokolske župe Cetinje Starešinstvo Saveza Sokola organizovalo je proslavu 25-godišnjice boja na Mojkovcu. Proslava je održana 31. avgusta 1940. na Cetinju. U Zetskom domu održana je svečana sednica Saveza sokola i Sokolske župe Cetinje. U ime vojske govorio je general Varjačić. Svečanost je nastavljena 1.septembra 1940. na Mojkovcu. Priređen je pomen palim žrtvama u borbama koje su završene na Badnji dan i Božić Mojkovačkim bojem. Posle pomena održana je parada vojske i svih prisutnih živih ratnika. Uredništvo Ratnog pomenika istaklo je:

„Priređivanjem ove svečanosti na Mojkovcu kao i hodočašćem na Kajmakčalanu, sokoli nam daju vere i pouzdanja, da će u buduće povesti omladinu onim putem, kojim su je vodili njihovi očevi i dedovi. Ovo viteško buđenje kod sokola samo nas može obradovati i mi im želimo uspeha na pravome putu nacionalnog i viteškog vaspitanja omladine. Ne klonite, dragi sokoli, već napred i samo napred, za svoga Kralja i svoj narod.“ (8)

U izdanju Saveza Sokola i Narodnog odbora za proslavu izašla je 1941. Spomenica proslave 25-godišnjice na Mojkovcu. U Spomenici je istaknuto: „Naše sokolstvo odalo je na dostojan način dužnu počast senima mojkovačkih heroja. Pored inicijative i aktivnog učešća u proslavi, Savez Sokola je pomogao izdati ovu knjigu, od čije je prodaje čist prihod namenjen podizanju spomenika palim mojkovačkim junacima.”(9)

Sokolska župa Cetinje je nizom svečanosti duhovno pripremala narod na mogućnost da bude napadnut. Nacionalna, viteška i kulturno-prosvetna društva i organizacije na teritoriji Crne Gore, uputile su na Spasovdan, 6. juna 1940., apel na narod u Crnoj Gori. U apelu su pozvali da se u sudbonosnim trenucima zaboravi sve što je delilo, i da se skupa svi kao jedan čovek, budu spremni da brane otadžbinu. Među prvima su potpisali predstavnici sokola.

Na predlog Sokolske župe Cetinje Starešinstvo Saveza Sokola organizovalo je proslavu 25-godišnjice boja na Mojkovcu.

Napomene :
1. „Iz života našeg naroda”, „Bratstvo”, Osijek, 15 decembra 1938, br. 12, str. 251;
2. „Sokolske svečanosti u Jugoslaviji”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 16 juna 1939, br. 24, str. 4; D.M. „Proslava 550-godišnjice Kosovske bitke”, „Oko Sokolovo”, Beograd, 9 oktobar 1939, br. 7 i 8, str. 105; „Svečanosti na Kosovu”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 30 juna 1939. br. 26, str. 1,2;
3. „Sokolstvo pri otkrivanju spomenika Meduanskim mučenicima”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 4;
4. Soko, „Godišnja skupština Sokolske župe Cetinje”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 2;
5. „Prilikom otkrivanja spomenika“, „Dubrovnik“, Dubrovnik, 15 juna 1940, br. 24, str. 4;
6. „Rodoljubiva reč Crne Gore”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 14 juni 1940, br. 24, str. 2;
7. „Crnogorski junaci su učinili sve za besmrtnu slavu srpskog oružja”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 16 avgust 1940, br. 33, str. 1,2;
8. „Proslava boja na Mojkovcu”, „Ratni Pomenik”, Beograd, septembar 1940, br. 6, str. 5;
9. „Spomen-knjigu slave na Mojkovcu izdao je Savez Sokola KJ”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 28 februar 1941, br. 9, str. 4;