Rđavi ljudi čine i dobra djela, to je za njih – dobra investicija
1 min read
Karikatura Mirka Zulića; izvor: dan.co.me
Piše: M. R.
Reče mi jedna fina žena za jednog, kako se to popularno naziva, “kontroverznog biznismena”, da je najljubazniji, najpristojniji, “najučinjeniji” čovjek koga je upoznala. “Dobar, dobar čovjek.” I ja joj, djelimično, vjerujem: čovjek je sigurno i ljubazan i pristojan i napravio joj je uslugu.
Samo što je taj čovjek finih manira, sa svojom familijom i prijateljima, upropastio Crnu Goru, svaki njen segment: opljačkao, zatrovao, ponizio – i od zemlje koja je bila, i mogla da bude, rasadnik umova, junaka, svetaca, načinio nekakvu sponzorušu, skupu i bestidnu.
Istorija nas uzalud uči da postoje ljudi koji uveče sjede za klavirom i sviraju Baha, pa zatim legnu u krevet i čitaju Getea, pa ujutru porane da odrade svoj posao u Aušvicu.
Mi naša prijatna iskustva sa rđavim ljudima (“Ja ga lično poznajem, strašno fin čovjek, veseo i duhovit, sve nas je častio večerom, ostavio konobaru 100 eura bakšiša, pomogao da mi da se sin zaposli, i blablabla) – često prevodimo sa “dobar je to čovjek”.
(Ja razumijem, teško je opstati u našoj zemljici očekujući da pravda sama odradi svoj posao. Nekada smo i prisiljeni da zamolimo, da tražimo usluge, kako bismo ostvarili ono što bi nas, da pravde ima, i da poštovanja zakona ima, sledovalo. Ali ne smije da nas zbunjuje to “ljubazan” i “zaposlio sina” – loš čovjek ne može postati dobar ako smo mi imali neko lijepo iskustvo s njim.)
Mi naivno zamišljamo rđavog čovjeka kao nesposobnog za dobra djela – naprotiv, sporadična i selektivna upotreba dobrih djela dobra je investicija.
(U logici: “Prvo pravilo je ne prevariti sebe – a sebe je najlakše prevariti.” – Richard Feynman)
Nasi ljudi su povrsni i skloni samoobmanjivanju i obmanjivanju.
U neizgradjenom i poremecenom sistemu vrijednosti imamo i neadekvatnu gradaciju istih.
Sjecam se u Niksicu kad sam bio mali kako su stariji bili srecni kad im se na ulici u prolazu javi neki politicar ili rukovodilac. Za njih je on bio jako dobar, eto kako im se javio. A samo je ponekim pamet dosezala da se hulja javlja zbog glasova, a da doticnog i ne primecuje. Osvescivali su se, ali kad je bilo kasno. Hulje su uvijek zavrsavale svoj posao.
Sirotinji ne treba ništa davati, zar naš narod nema lijepu izreku: “Drži sirotu za svoju sramotu“. Sirotinja mrzi svakoga ko nešto ima i da može, kuću bi mu zapalila. Znaju to i srpski popovi i mahom preziru sirotinju. Znaju to dobro i Đokovići i još se priča kako se Novakova žena Jelena prezrivo okrenula od srpskih maturanata koji su je slučajno sreli na ulici u Monaku (dok su bili na ekskurziji) i pokušali da joj priđu. Profesor i đaci su ostali kao po..ani na pločniku Monaka.
@Komlen
Ovakvi komentari i patološki načina razmišljanja o ljudima koje svrstavate u ,,sirotinju“ stvarno ostavljaju bez teksta. A pri tom ne može da prođe ni bez Vaše lične mržnje prema svemu srpskom, iako nema veze sa temom.
Ne mislim da je sramota potražiti stručnu pomoć. Mržnja Vas očito razjeda.