Razmjena usluga Đukanovića i Vučića: Braća po bašibozuku

Sve je sa „državnim udarom“ u Crnoj Gori počelo kao farsa, sa naturščicima policijskim privedenim na scenu i režiserom koji bi u normalnom pozorištu režiju platio gubitkom posla.

U Montenegru se, međutim, sve pretvara u svojevrsni geopolitički lavirint u kojem je mrak sve gušći, a režiser i oni koji ga plaćaju u glavne „negativne junake“ pretvara Srbiju i Rusiju i još pokušava da račun ispostavi Beogradu.

A još premijer Aleksandar Vučić nastupa tako kao da je ono što se događalo na teritoriji Srbije, i uz učešće državljana Srbije, još gore nego što se tvrdi i nagađa, a da on to zna i da zato neće ni da otkrije sve što zna. Vučić, nema sumnje, zna i šta govori i zašto govori upravo to što govori.

Uprkos tome, ne bi li za Srbiju bilo mnogo bolje da on razotkrije sve što znaju on i nadležne institucije Srbije? Ne bi li bilo bolje da sve što je loše – ako se zaista radilo o nečemu realnom, a ne o nameštaljki u interesu Mila Đukanovića i njegovog režima – bude „knjiženo“ pojedincima, makar bili i iz državnih struktura, koji su se u to upleli?

Zašto ne bi bilo u najboljem interesu Srbije da eventualno ogrešenje o zakone pojedinaca (njenih građana i funkcionera) „proknjiži“ njima, a ne Srbiji? Ima li bilo ko u Srbiji pravo – uključujući i Vučića – da ne otkrije sumnjivom Đukanovićevom „državnom udaru“ sve što se može otkriti, pogotovo što je dosadašnje držanje zvaničnika iz Beograda tjeralo vodu na njegovu vodenicu i stvaralo utisak da je tobožnja krivica Srbije tolika da Vučić mora da je spasava?

Nije stvar takva da Vučić – po zakonu – mora Srbiji otkriti sve ako je bilo ko ko radi za nju pokušao prevrat i likvidaciju premijera u nekoj zemlji, a da pogotovo to mora ako neko uvlači Srbiju u nešto u šta je uvukao grupu njenih građana?

Božović: Traljava režija sračunata na spašavanje Milovog režima

Neki kafkijanski prosede, ukrašen uzdasima zabrinutosti, pokušava da pokrije ono što činjenice uporno otkrivaju: da je „državni udar” očigledna, ali naprasna, traljava režija u svrhu spašavanja režima Mila Đukanovića. Na žalost, tako izgleda uloga Aleksandra Vučića u nekoliko poslednjih javnih istupa po pitanju Crne Gore, ocijenio je Vladimir Božović, predsjednik Upravnog odbora Matice srpske u Crnoj Gori.

„Očitavamo namjeru da se zvaničnoj verziji „državnog udara”, logički i činjenično raspaloj, udahne izraz tajanstvenosti, kako bi se nekako održala u životu. Navodno, u pitanju je neka strašna istina koju premijer Srbije ne može da saopšti javnosti. Zašto? Čemu skrivanje tog „strašnog scenarija za Crnu Goru” koji je premijer Vučić navodno gledao „svojim očima”? Najjednostavniji način da prikrijete golotinju loše konstrukcije, odnosno nedostatka činjenica je da je zaogrnete velom tajanstvenosti“, istakao je Božović.

Prema njegovim riječima, tako se stvara gorivo za medijsku kampanju režimskih medija kako je i zvanična Srbija „potvrdila“ ozbiljnost „državnog udara“, te da je Đukanović bio na nišanu NN službi.

„Zbog potpunosti slike, radi se o uigranoj, sramnoj kolaboraciji medijskih egzekutora pod kontrolom vlasti Srbije (Informer i Pink) i par medija pod kontrolom crnogorskog ANB-a (CDM, Pobjeda). Sve i da povjerujemo da su priziv Boga, „talika crnogorskog“, kao i one smiješne slike magacina HTZ opreme i svježe otpakovane porudžbine sa Ali ekspresa dovoljni „dokazi“ za tvrdnje Specijalnog tužilaštva, mi čak ne vidimo ni očekivane procesne radnje u skladu sa ozbiljnošću opisane situacije. Naime, niko ko se trenutno nalazi na teritoriji Srbije, a optužen je za „državni udar“ u Crnoj Gori, nije pozvan ni na informativni razgovor. Čak ni oni ljudi koji se, u spisima Milivoja Katnića, vode kao organizatori terorističke grupe“, naveo je Božović.

Kako je kazao, jedini koji iskače iz tog klišea je terorista-pokajnik, Saša Sinđelić, koji je avionom Vlade Crne Gore dobrovoljno došao u Podgoricu.

Ovaj čin, istakao je Božović, jedinstven u istoriji terorizma, najilustrativniji je „detalj“ epske farse koju svjedočimo u ovom postizbornom periodu.

„Strašni Rusi, koji će, gle čuda, trajno ostati nedostupni „taliku crnogorskom“, su otputovali iz Srbije. Avionom za Rusiju. Iako ih je BIA navodno pratila, pa tako i bila upoznata sa „terorističkim“ scenarijem u pripremi, niko u Crnoj Gori nije alarmiran. Podsjetiću, Katnić se u prvom javnom nastupu hvalio kako nema saradnju ni sa kim, ni sa jednom službom van Crne Gore, te da je sve sam „otkrio“. A premijer Vučić u prvoj reakciji na hapšenje srpskih državljana tokom izbornog dana, je ipak, nakon što se ugrizao za jezik, rekao: „Voleo bih da hapšenje nekoliko ljudi iz Zubinog Potoka nije zasnovano na iskazima albanskog komandira policije Seljimaja, a plašim se da imamo dokaze da jeste, onda ne mislim da je to bio ozbiljan zrazlog“. Dakle, u tom trenutku nema Rusa, ali ima Seljimaja. A koji nakon te izjave naprasno nestaje, ali još naprasnije se pojavljuju „aždaje“ iz Rusije koje su izgleda pratile Đukanovića „iz minuta u minut“, naveo je Božović.

Sveukupno, dodao je on, ovakav logičko-činjenični kolaps, da ne kažem bašibozuk, ne može više niko da zakrpi.

„A to znači da će nas ružičasta medijska koalicija i dalje zatrpavati novim količinama otrova i besmisla“, zaključio je Božović.

Antić: Zvanični Beograd žmuri na ugrožavanje Srba u Crnoj Gori

Kažu da je Vučić bio najbolji student na Pravnom fakultetu u Beogradu. Na žalost, on je simbol čoveka koga je politika potpuno upropastila. To što je bio najbolji student, to nije uticalo na njegovu politiku, ali je njegova politika uticala na njegovo znanje. Jer, pravna maksima još od rimskih vremena kaže: neka se pravda vrši, makar i svet propao, kazao je Čedomir Antić, predsjednik Naprednog kluba.

„Prema tome, ako on kaže da je pitanje bespravne gradnje u Novom Pazaru političko, a ne pravosudno pitanje, ako on kaže da je postojala zavera da bude ubijen najviši demokratski izabrani funkcioner nezavisne države, a da o tome ne treba da pričamo jer će biti gore po nas, onda on ne pokazuje da je neozbiljan nego neodgovoran. Da politiku doživljava kao kada je bio generalni sekretar SRS – kao ličnu zabavu“, naveo je Antić.

Prema njegovim riječima, postoji više nivoa ovog problema.

„Prvi je zavera: ono što je crnogorska vlada pokazala, meni djeluje neuvjerljivo. Ako je i bilo nekog pokušaja državnog udara, to je od samog početka bilo pod kontrolom vlasti; ona je izvršila pripreme da možda i stvarnu zavjeru upotrebi u stranačke svrhe sa ciljem da zloupotrebi demokratski proces koji mora postojati u modernim evropskim pravnim državama. Ako Vučić raspolaže nekim podacima – on mora da ih kaže. Time što ih ne govori, doprinosi suzbijanju demokratije u Crnoj Gori, koja je ionako slaba i nikada nije bila ništa više od forme“, kazao je Antić.

On je istakao da je Crna Gora jedina evropska država koja tokom proteklih 75 godina nije promijenila vlast, jedina evropska država koja nema nacionalnu većinu, ali u njoj jedan režim vlada na mržnji prema drugom po veličini narodu – srpskom narodu.

„Crna Gora je država u kojoj 34 odsto građana je toliko obespravljeno da u državnoj upravi ne zauzima više od 8 odsto mjesta. Ta Crna Gora je zaštićena od Vlade Srbije zato što je Đukanović pomogao uspon Nikolića i Vučića. Zato ni danas nemamo nikakvu reakciju na to što se u Crnoj Gori gaze prava srpskog naroda, a to je sramota. Dakle, nesumnjivo je da bi Vučić morao da izađe sa informacijama o kojima govori da ih ima. Sjećate se da je slično bilo sa kafićem „Panda“ na Kosovu. Ubijeni ljudi imaju rodbinu, porodicu koja pati. Ne možete izaći i reći: to su naši uradili, a onda dvije godine da se ne desi ništa.  On to ne razumije, samo razumije medijski efekat svojih riječi“, naveo je Antić.

Nemojte, dodao je on, zaboraviti da je ova vlast, kada je instalirana 2012. godine, dobila određenu podršku iz EU (Nikoliću su čestitali 5 sati prije zatvaranja biračkih mjesta), a Đukanović je rekao: hvala Bogu da jednom dođe neki Srbijanac na vlast u Srbiji.

„Nikolić i Vučić su partijski ljudi i uspjeh njihove partije preči je nego državno i nacionalno. To se vidi u odnosu prema Đukanoviću.  Da li je ovo momenat kada treba da se uzvrati usluga? Pretpostavljam da jeste. Jer, bilo bi logično – ako imaju informacije – da ih i objave: da li je to grupa diletanata kojima je od početka rukovodila neka služba (kao afera „pauk“), jer nije bilo hapšenja najvažnije ličnosti cijele zavjere, kada su vodili ljude, maltene su ih vukli ulicom, a niko od njih nije bio vezan, pa onda, sve se dešavalo na dan izbora, a dan uoči izbora je bilo privedeno 2.500 ljudi zbog pokušaja prevrata 2015. godine. To su sve vrlo sumnjive stvari i pokazuju da imamo posla sa autokratskim režimom koji Crnu Goru vidi kao svoje sredstvo, a ne kao svoj cilj“, zaključio je Antić.

Koprivica: Vučić igra kako Milo svira

Vučićevo ponašanje povodom navodnog pokušaja državnog prevrata na dan posljednjih izbora u Crnoj Gori, odnosno atentata na Mila Đukanovića – „bolje da ćutim, jer ako progovorim, biće gore po Srbiju“ – podsjeća na ponašanje vozača koji u policiji odbija da uradi alko-test. Kao što je poznato, policija tada polazi od toga da je vozač alkolisan, tj. da je kriv, kazao je Časlav Koprivica, profesor Fakulteta političkih nauka, Beograd

„Na prvom mjestu, Vučić ima dužnost da se izjasni o stvari koja je izuzetno zainteresovala našu javnost i u koju su uključeni brojni državljani Srbije, pored ostaloga i njeni nekadašnji visoki funkcioneri. Nakon svega, on ima obavezu da se brine o građanima Srbije u „inostranstvu“, čak iako su možda napravili nešto pravno sporno. Podsjetimo da je Hrvatska nedavno, pored ostaloga, sazvala svoje Vijeće za nacionalnu bezbjednost nakon hapšenja više Hrvata iz Orašja, osumnjičenih za zločine nad Srbima u ratu devedesetih. Dakle, Hrvatska automatski staje iza tuđih državljana (BiH), osumnjičenih, i vjerovatno krivih, za najteža krivična djela, a Vučić i zvanična Srbija „bolje da ćute“ za svoje državljane povodom, blago rečeno, sumnjive stvari“, neveo je Koprivica.

Drugo, dodao je on, ako je tačno, kao što u našoj javnosti proturaju određeni pronatovski eksponenti, da iza događaja u Podgorici pred izbore stoje „ruski patrioti“, odnosno čak možda i država Rusija, pa nije zgodno reći da su naši državljani bili uključeni u rusku zavjeru protiv crnogorskog diktatora, u najmanju ruku dužnost je Vučića da skine sumnju sa zvanične Srbije za pokušaj državnog udara protiv odiozne kamarile u Crnoj Gori, svakako uz izbjegavanje da se okrivi zvanična Rusija, što je osobi njegovih verbalnih sposobnosti, pretpostavljamo, lako izvesti.

„Ipak, upada u oči da je ćutanje o Crnoj Gori dio zadatog okvira kojih se drže i Tadić i Nikolić (on je nedavno govorio na otvaranju tzv. „Crnogorske kuće“ na Dedinju, a u Crnoj Gori na otvaranju „srpskih kokošinjaca“ od „zvaničnih lica“ prisustvuju uglavnom samo saradnici Milove Državne bezbjednosti) i Vučić – jer štagod da se tamo radi na štetu Srba, i ma koliko crnogorski zvaničnici istupali protiv srpskog naroda, srpske države, Srpske pravoslavne crkve, srpske istorije, tzv. „velikosrpstva“, i slično, sa zvaničnih mjesta se o tome ćuti“, kazao je Koprica.

Kako je naveo, sumnjivo je stoga što se mjesecima na svaku pojavu novoustaštva u Hrvatskoj – a to je tamo dio svakodnevnice, budući da je ustaštvo nesumnjivo ugaoni kamen današnje Hrvatske – mjesecima reagovala sa zvaničnih mjesta, oštro i primjereno, a antisrpsko i totalitarno ponašanje zvanične Crne Gore (ne samo prema crnogorskim Srbima nego i prema interesima Republike Srbije) godinama prolazi bez reakcije.

„Utisak je da su oni koje slušaju naši glavari njima zadali koordinate ponašanja, tako da je Crna Gora u domenu onoga što se nipošto ne smije. Zato je komično kada Vučić demonstrira svoj verbalnu smjelost prema Zapadu (a još komičnije kako pritom i sebe u javnosti komentariše kao smjeloga i neustrašivoga , s kojim se, je li, ne može postupati bilo kako), a ne smije elementarne stvari da kaže o zvaničnoj Crnoj Gori – svakako ne zato što je Đukanović jači od Zapada“, kazao je Koprivica.

Prema njegovim riječima, to, ne malo, podsjeća na staru anegdotu o Brozu i Čaušeskuu.

„Kada je rumunski diktator pitao jugoslovenskoga „kolegu“ kako da se umili Zapadu, Broz mu je rekao: „Napadni Sovjete, ali im prije toga reci da ćeš to uraditi“. Drugim riječima, čini se da je Vučićeva „smjelost“ prema određenim krugovima na Zapadu dio manje-više režiranog scenarija u kojem se nikako ne pojavljuje ime pitomca brozovsko-vatikanskog podmlatka Đukanovića. Uostalom, nije mnogo drugačije, kada je makar o Vučiću riječ, i sa Kosmetom, koji baš on sistemski i ubrzanim tempom – i institucionalno – predaje Šiptarima, na način na kojem bi mu „pozavidio“ i sam Boris Tadić, koji se poslije silaska s vlasti „proslavio“ idejom da uđemo u NATO“, naveo je on.