Rat Rusije i EU počinje u Moldaviji?

Jevgenija Gucul, šarmantna i harizmatična 38-ogodišnja predsjednica, ili zvanično ”baškan”, moldavske Autonomne republike Gagauzija uhapšena je prije 7 dana. Optužena je za kršenje zakona i korupciju u predizbornoj kampanji za regionalne izbore 2023. Određen je joj pritrvor na 20 dana, 10 manje nego što je tražilo tužilaštvo u Kišinjevu.

Baškan Gagauzije sve optužbe je odbacila, a u njenoj automnoj republici, dominatno naseljenom Gagauzima – pravoslavnim Turcima, prijete ni da po cijenu direktne konfrontacije neće prihvatiti nikakvu privremenu upravu pod ingerencijom vlade u Kišinjevu. Gagauzija se prostire na 1850 km2, u njoj živi oko 135.000, graniči se sa Rumunijom i Ukrajinom. Treći dan nakon hapšenja, Guculova se otvorenim pismom obratila potpredsjedniku SAD Džej Di Vensu, sa molbom da zaštiti njena ljudska prava, ali i spriječi ”građanski sukob u Moldaviji”.

Hapšenje Jevgenije Gucul, ranije, u junu prošle godine, nakon posjete Rusiji zadržavana i ispitivana na aerodromu u Kišinjevu, predstavlja eskalciju davno akumulirane napetosti u Moldaviji i nastavak zabrinjavajućeg trenda da stvari u toj zemlji mogu da krenu da se razvijaju po ukrajinskom scenariju. U oktobru prošle godine na predsjedničkim izborima reizabrana je Maja Sandu, štićenik briselske birokratije. Kuriozotet je da protivnik Sanduove Aleksandar Stojanlo osvojio više glasova unutar zemlje, ali da je dijaspora u EU glasala je oko 90% za Sandu i preokrenula konačan rezultat.

Retorika Maje Sandu prema Ruskoj Federaciji od početka rata u Ukrajini malo se razlikuje od onoga što čujemo od zvaničnika Poljske, ili ”tri baltička tigra”. Međutim, Moldavija je prve sankcije protiv Rusije uvela je tek krajem 2023. Maja Sandu po mnogo čemu podsjeća na političke evrofanatike u našoj zemlji. Nalozi iz Brisela uvijek imaju prioritet nad svim nacionalnim interesima, počevši od ekonomije pa do političke stabilnosti. Uprkos velikim obećanjima probriselske vlasti u Kišinjevu malo šta su uradile na rešavanju ključnih problema koje su naslijedili od svojih prethodnika. Moldavija je i pod Sandu ostala siromašna i nesrećna zemlja, kao i Crna Gora pod svim vladama koje su naslijedile Mila Đukanovića.

Prema nedavnom istraživanju agencije ”Keewon Global Research” čak 40% građana Moldavije vidi korupciju kao jedan od dva glavna problema sa kojima se država suočava. Po ovom istraživnju, Moldavce posebno brine što korupcija utiče na svakodnevni život, što je ima mnogo u javnom sektoru, pravosuđu i što bez koruptivnih radnji praktično nije moguće započeti bilo kakav biznis. ”Sposobnost vlade da se efikasno bori protiv korupcije smatra se ključnom za budućnost Moldavije. Mnogi građani zahtevaju snažnije antikorupcijsku agenciju, strožije zakone i veću odgovornost vladinih zvaničnika”- navodi se u zaključku gorepomenutog istraživanja.

Građani Moldavije nezadovoljni su i javnim informisanjem. Samo 11% Moldavije vjeruje vijestima koje se emituju na državnoj televiziji i medijima. Čak 52% Moldavaca smatra da medije u zemlji kontroliše vlada, dok je 67% ispitanika ubijeđeno da je zatvaranje opozicionih TV kanala u Moldaviji bilo politički motivisano. Ipak kada dođu ”glasovi iz Rožaja” – čitaj EU, to što brine običnog čovjeka, koji je svoju i budućnost svoje porodice vezao za Moldaviju, manje je bitno. Fiskalna i ekonomska politika Maje Sandu i njenih saveznika dovela je do rasta budžetskog deficita, javnog duga i velikih problema u industiriji i poljoprivredi, odnosno do nastavka masovnog iseljavanja mladih.

Tolerancija prema korupciji, kontrola medija i progon kritičke misli, rasulo u ekonomiji i državnoj upravi nisu jedine sličnosti sadašnje proevropske Moldavije i proevropske postmajdanske Ukrajine. ”Duboko smo ogorčeni stavom nekih vladinih institucija koje zastrašuju sveštenike. Službenici policije dolaze u domove sveštenika i tjeraju ih da potpišu razne nejasne izjave. Jedan broj arhijereja i sveštenika privođen je na graničnim prelazima i podvrgavan temeljnim pretresima bez ikakvog osnova. Danas se crkva u Moldaviji nalazi pod istim pritiskom kao i u sovjetsko vrijeme.” – ocijenio je mitropolit kišinjevski Vladimir, poglavar Pravoslavne crkve Moldavije. Ranije je Vasilij Šojmaru, poslanik vladajuće proevropske većine pozvao da se na isti način kao u Ukrajini i u Moldaviji zabrani pravoslavna crkva.

Po dolasku na vlast Maja Sandu obustavila je, u vrijeme njenog predhodinika Igora Dodona započete pregovore o kompromisu sa Pridnjestrovljem, pobunjenim regionom koji je poslije građanskog rata 1992. proglasio nezavisnost. Gotovi svi od 370.000 građana Pridnjestrovlja su ruski državljani i u ovoj nepriznatoj republici smješten je ruski mirovni kontigent od oko 6500 vojinka. Pridnjestrovlje inače predstavlja uzak pojas uz rijeku Dnjestar na kome je Staljin 30-ih godina formalno konstituisao Moldavsku Sovjetsku Socijalističku Republiku, dok je ostatak sadašnje teritorije Moldavije bio anketiran od strane Rumunije nakoj raspada Carske Rusije.

Kada je Moldavija ponovo intergisana u sastav SSSR 1940, Pridnjestrovlje ostaje njen formalni dio.  Dok su sa moldavske strane odvojeni rijekom Dnjestrom, sa ukrajinske granice nema nikakvih prirodnih prepreka prema Pridnjestrovlju i šanse da se ovaj region sam odbrani praktično ne postoje. U nekoliko navrata spekulisalo se tokom poslednje tri godine da bi Ukrajina mogla da udari na Pridnjestrovlje i da su za to čak posebne brigade pripremane u Francuskoj. Ipak to se za na sreću za sada nije desilo.

Vijesti o hapšenju Jevgenije Gucul sa zabrinutošću su primili i u Pridnjestrovlju. ”Maji Sandu se žuri, ona želi da prvo slomi Gagauziju, da bi prije parlamentarnih izbora (koji bi u Moldaviji trebali da se održe do oktobra ove godine) likvidirala Pridnjestrovlje. Marionete rukovodstva EU, koje su bacile Eugeniju Gucul u zatvor, protivzakonito upale u vladu autonomije i teže da što pre svrgnu legitinmu vlastu u Gagauziji”. – izjavio je Andrej Safonov, deputat Vrhovnog savjeta (nepriznate) Pridnjestrovske Republike.

Ukoliko, kako tvrde u Tiraspolju, režim Maje Sandu pokuša da uz pomoć Ukrajine likvidira samoproglašeno Pridnjestrovlje i autnomnu Gagauziju to bi van svake sumnje dovelo do direktne vojne konfrontacije sa Moskvom. Sledeća faza mogla bi da bude da se konflikt uključi i Rumunija, u kojoj su ne slučajno poništeni predsjednički izbori i njihov vjerovatni pobjednik koji se zalagao za mir i kompromis sa Rusijom totalitarno odlukom zabranjeno da se ponono kandiduje. Preko Rumunije u moldavski konflikt djelimično, ili u cjelini uvukao bi se i NATO pakt. Ukoliko razvoj događaja poprimi apokaliptički scenario shvatićemo koliko je odluka da se spriječi po svaku cijenu pobjeda Kalina Georgeskua bila pogubna za cijeli kontinent .

Političke elite u Berlinu, Londonu i Parizu ne kriju da bi željeli da po svaku cijenu osujete konstruktivne Trampove namjere o miru u Ukrajini, pomirenju sa Rusijom i redefinisanju odnosa sa ostatkom Zapada. Provociranje konfilikta u Moldaviji predstavlja možda njihovu poslednju šansu.