Rat na iscrpljivanje resursa najveća tragedija rusko-ukrajinskog sukoba

Piše: Igor Damjanović

Agenti Službe bezbjednosti Ukrajine juče su uhapsili konduktera pod optužbom da je prebacivao vojne obveznike u Poljsku, krijući ih u krovnom otvoru za ventilaciju vagona međunarodnog voza. Konduktera optužuju da je za tu „uslugu“ uzimao 2.500 dolara.

Od kada je prošle godine izbio ratni sukob vojni obveznici u Ukrajini pokušavali su na razne načine da pobjegnu od mobilizacije. Neke od tih šema su bile dobro organizovane i debelo plaćane, a bilo je i stihijskih pokušaja bjekstva. U Crnoj Gori sam prošlog ljeta upoznao građanina Odese, koji je tvrdio da je od mobilizacije pobjegao u Rumuniju preplivavši rijeku Dnjestar. U martu prošle godine glavna vijest u ukrajinskim medijima bila je da su uhapšeni Ruslan i Anatolij Evdokimenko, unuk i sin legendarne sovjetske i ukrajinske pjevačice Sofije Rotaru. Otpuženi su da su pokušali da čamcem ilegalno pređu u Rumuniju da bi izbjegli mobilizaciju. Umjesto 5-ogodišnje kazne, koliko je tada predviđao ukrajinski zakon za ovo djelo, sin i unuk Rotaru volšebno su se nakon nekoliko nedjelja obreli u Nju Jorku, odnosno Parizu.

Sinovi „velikih zvjerki“ ukrajinske politike i grlatih rusofoba lagano su izbjegavali mobilizaciju. Nezavisni ukrajinski novinar Anatolij Šarij više puta javno je prozvao Alekseja Danilova, sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ukrajine, da je nakon izbijanja rata svoje sinove – vojne obveznike, poslao u SAD. Tamo se momci Danilov, kako tvrdi Šarij, ludo provode, dok njihov otac pokušava da negira prisilnu mobilizaciju ciničnom tvrdnjom da „pred vojnim odsjecima stoje redovi dobrovoljaca“, crta mape raspada Rusije i kao ratni cilj Ukrajine proglašava „raspad Ruske Federacije po modelu kako je razbijen i Sovjetski Savez“. Ona srpska narodna izreka da „bogataš u rat šalje konja, ili mazgu, a seljak sina“ u punom značenju primjenljiva je i na današnji sukob u Ukrajini. Zbog toga gubici obje zaraćene strane mene lično, kao pripadnika bratskog slovenskog naroda, jednako pogađaju.

Početkom decembra predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ekspresno je obrisala video obraćanje na Tviteru, koje je izazvalo histeriju režima u Kijevu. Poslije je obraćanje vraćeno, ali je konstatacije da je ukrajinska armija izgubila preko 100.000 vojnika izrezana. Ako uzmemo u obzir da redigovanu konstatacijuo o preko 100.000 poginulih ukrajinskih vojnika prva dama EU nikako nije mogla da izrekne slučajno i tome dodamo da je u narednih 150 dana samo u Bahmutu ginuo trocifren broj ukrajinskih vojnika dnevno (to tvrde zapadni mediji), da su ruske Vazdušno-kosmičke snage uspjele da modernizuju stare moćne sovjetske FAB bombe u navođene projektile, brojka poginulih ukrajinskih vojnika bi danas nažalost morala da bude znatno, pa možda i dvostruko veća nego početkom decembra.

Stoga nameće se logično pitanje sa koliko motivisanim i osposobljenim snagama Ukrajina može da dalje nastavi da ratuje. Taj problem komentarisali su ranije zapadni mediji i vojni analitičari. Da je moral vojnika na frontu bitan jednako koliko i naoružanje najbolje smo vidjeli na ljeto 2021. kada se regularna solidno opremljena regularna armija Avganistana raspala za 10-ak dana pod naletom talibanske horde. Ukrajinska armija do sada je pokazala zadivljujuću hrabrost i fanatičan moral. Teško da bi se danas u svijetu našli još neka vojska sa toliko fanatizma borila u ruševinama Mariupolja, Marinke, Soledara i Bahmuta, ne prepuštajući ni metar bez krvavog boja.

Čak ni sami predstavnici režima u Kijevu ne spore da će trebati još mobilisane vojske da bi se zamijenli poginuli, teško ranjeni i odmorili oni koji ratuju duže od godine. U borbama za Bahmut desetkovane su najbolje jedinice Oružanih snaga Ukrajine i njihova popuna novomobilisanim vojnicima nameće problem borbenog duha, možda i više nego obučenosti. Logično je da je da su najhrabriji doborvoljno otišli u vojsku na početku rata, a da vojnici koje prinudno mobilišu možda se teoretski mogu obučiti, ali u borbenom duhu nikada neće biti ni približno snažni kao prva postava koja se 14 mjeseci herojski suprostavljala Rusima.

Mnogo se takođe spekulisalo do koje bi mjere ukrajinski vojno-politički vrh mogao da primijeni u sporovođenju dalje mobilizacije. Spekuliše se da bi se granice mogle hermetički zatvoriti za sve mlađe od 55 godina, bez obzira na zdravstveno stanje, da li su i kada prošli vojnu obuku i kakvo im je porodično stanje. Sinovi Alekseja Danilova i sličnih odavno se bahanališu daleko od rata i stradanja, pa se granice Ukrajine mogu spokojno zatvoriti za nemoćne i one iskrene patriote koji su ostali u svojoj zemlji. Takođe govori se i o tome sa bi vlada u Kijevu uskoro mogla da naloži kompanijama da pojačaju kontrolu zaposlenih i nametnu im obavezu da svoje pasoše ostave na radnom mjestu, kao i da sve ovo bude sistematizovano u posebnom spektru propisa koji bi uskoro mogli da budu usvojeni i primijenjeni na teritoriju cijele Ukrajine.

Nedavno objavljeni obavještajni dokumenti SAD, koje je navodno „provalio“ i javnosti proslijedio 21-ogodišnji Džek Tešeira, navode procjenu da će sukob trajati najmanje do kraja ove godine i da se ovaj rat vodi u smjeru „iscrpljivanje resursa“. Da se razumijemo, tvrdnja da je po američkim zakonima tek punoljetni mladić provalio u obavještajne tajne najveće vojne sile svijeta zvuči jednako uvjerljivo kao da je već davno zaboravljeni Mohamed Ata, nakon kratke obuke na poljoprivrednom avionu, oteo putnički Boing, izveo nevjerovatan manevar i udario u soliter Svjetskog trgovinskog centra u Nju Jorku 11. septembra 2001. Ne manje nevjerovatno mi zvuči i da su se oba gigantska solitera urušila od udara aviona, jer sam prethodnih godinu dana imao sam prilike da vidim da su neuporedivo manja zdanja u zoni ratnih dejstava ostala čitava poslije stotina kilograma bačenog eksploziva.

Da li su obavještajna dokumenta planski plasirale sami Amerikanci, ili je u nihovom objavljivanju glavnu ulogu odigrala jedna, zvanično saveznička zemlja iz NATO-a suštinski nije toliko važno. Treća zemlja bi na ovaj način ismijala obavještajni sistem SAD i zatrovala odnose Vašingtona sa Vladimirom Zelenskim, koga po dokumentima Amerikanci aktivno špijuniraju, ali i ubacila crv sumnje unutar ruskih obavještajnih službi da su „izbušene“ američkim agentima preko kojih se vojne tajne i ratni planovi prelivaju Kijevu.

To što je sukob Rusije i Ukrajine metastazirao u „rat iscrpljivanje resursa“, odnosno istrebljenja biološlki najsposobnijeg muškog stanovništva je najveća tragedija. Kako vrijeme bude prolazilo ukrajinske šanse za pobjedu proporcionalno opadaće, bez obzira na svu zapadnu stručnu i tehničku pomoć. Kijev sa Zapada moći će da dobije rakete, artiljeriju, tenkove, avione, obuku, pa i obavještajne podatke, ali ne i vojsku jednako motivisanu kao što je bila prva postava koja se prije 14 mjeseci sudarila sa ruskom armijom.