Radinović u otvorenom pismu: Đukanoviću, nije vrijeme za sujetu i inaćenje

Predsjednik društva rusko-srpsko-crnogorskog prijateljstva „Slovenski most“ Ljubomir Radinović uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, povodom predstojeće presude u montiranom procesu za „državni udar“.

Njegovo otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore prenosimo integralno:

„Poštovani gospodine predsjedniče,

U iščekivanju sudske presude za „Državni udar“, na sjednici zakazanoj za 9. maj, ko god je zabrinut za duhovni i svaki mogući nemir u Crnoj Gori nema pravo na ćutanje pa ni mi koji već mnogo godina živimo daleko od rodnog ognjišta. A možda se ponekad i „bolje vidi iz daljine ono što se inače nvidi sa kućnog praga“.

Ja neću ovo pismo opterećivati politikom i ako je danas sve pomalo politika, niti detaljnijom analizom sudskog procesa o kome je riječ. Učinili su to već stotine puta profesionalci od pravne struke, što ja nijesam.

A i želim izbjeći svaku moguću optužbu za pristrasnost obzirom da su Mandić i Knežević moji prijatelji. Među ostalim optuženima nikog drugog i ne poznajem. Ipak, jasno je iz svega viđenog na tom procesu, kao i iz svih profesionalnih pravnih elaboracija stručnjaka, da se radi o nevinim ljudima.

Sva crnogorska i šira javnost imala je priliku da putem televizijskog prenosa prati ono što se na tom procesu događalo. Za tu otvorenost Vam, svakako, hvala! Ali, između ostalog i ta činjenica sve nas je učinila učesnicima pa i „sudijama“ svemu što se u sudnici dešavalo.

Potvrđenost krivice optuženih, poslije svega, skoro da i nema iskrenih pristalica u Crnoj Gori i šire. Na Vama je gospodine Đukanoviću danas teško breme. Koja god odluka sudom da bude donešena biće, s pravom ili ne, pripisana Vama lično.

Ovim procesom i njegovom otvorenošću koja je pokazala apsurdnost optužbi, crnogorska vlast je samu sebe dovela u stanje da bira: osuditi nevine ljude i time zadovoljiti sopstvenu sujetu i na takvu odluku pripremljeno javno mnjenje ili ih u potpunosti osloboditi svih optužbi.

A u pitanju su sudbine ljudi, čast njihovih porodica, doživotne traume i iskrena teško pobjediva, mržnja prema onima koji eventualno donesu nepravednu odluku. I sve to u maloj Crnoj Gori.

Pretpostavljam gospodine Đukanoviću da Vam ovih dana, mjeseci i godina ne fali savjetnika, kako iz bliskog okruženja tako i sa inostranih adresa. Nijesam siguran da su ba svi ti savjetnici dobronamjerni. Da je svima do pravde i do Crne Gore, pa i do Vašeg obraza. Prije će biti da većina njih u svoje savjete ugrađuje lične ili globalne interese, sujete, frustracije i dodvoravanja po staroj navici.

U stanju u kome se danas nalazi crnogorsko društvo nije ni pošteno, ni bezopasno dolivati ulje na vatru nijednom suvišnom riječju, nijednim nedobronamjernim savjetom. I ovo je pismo, uvjeravam Vas, oslobođeno od svake, i najmanje, zluradosti.

U ime Društva rusko-srpsko-crnogorskog prijateljstva koje predstavljam i u lično ime, ja Vas molim gospodine predsjedniče da učinite nešto da sud donese pravednu presudu za nevine ljude. Čini mi se da je za tako nešto, s obzirom da je sve svima očigledno, dovoljno da samo sudsko vijeće oslobodite, stvarnog ili izmišljenog, straha od Vas i Vašeg okuženja.

Biće svakako skupo takvo rješenje, ali zato pravično i po svojim posljedicama daleko jeftinije i lakše od svakog drugog. Treba sačuvati nadu da Crna Gora i njena sudska vlast mogu i moraju preživjeti ovo teško stanje. Bila bi to i neka vrsta potvrde o „nezavisnosti“ sudstva pred domaćom i međunarodnom javnošću ili bi makar tako moglo da se predstavlja.

Ako li budu osuđeni nevini ljudi, zašto je već uveliko pripremljena crnogorska javnost, kao da je normalno da nevini idu u zatvor, što je samo po sebi dodatni apsurd, sudski sistem u Crnoj Gori će dobrovoljno proglasiti sopstvenu kliničku smrt.

A Vi ćete na sebe navući veliki grijeh, u najmanju ruku zbog političke atmosfere u kojoj je bilo moguće donijeti takvu odluku, jer kako je već ranije rečeno ona će svakako, kakva god bila biti pripisana Vama.

Vi ste, kažu, hrabar čovjek gospodine Đukanoviću. A hrabrost se ponekad potvrđuje i priznavanjem sopstvenih grešaka ili grešaka tima za koji ste odgovorni. Ljudski je griješiti, svi smo mi u nečemu grešni, ali je važno greške umjeti priznavati i ispravljati.

Državnog udara, ili pokušaja da do njega dođe, kao što svi znamo nije bilo. Svi su hvala Bogu živi i zdravi i to i jeste najvažnije.

Ja se nadam da možete smoći snage da potvrdite svoju hrabrost i nespornu oštroumnost i devetog maja na Dan pobjede nad fašizmom.

Učinite što je u Vašoj moći da nevini ljudi ne idu u zatvor a oni koji su već tamo da budu oslobođeni. Na dan pobjede neka u Crnoj Gori pobijede pravda i čojstvo. A život će produžiti svojim tokom, putevima prolaznosti na koju, kao što je izvjesno, ne možemo uticati, ali je moramo imati u vidu.

Nije vrijeme za lične sujete i osvete, za inaćenja i nadgornjavanja a za pokajanja i praštanja, zarad sreće i napretka našega naroda, naročito naše djece. Stajući na strani pravde u ovom političko-sudskom procesu spasićete, i onako ranjenu dušu Crne Gore, njen krhki mir i sopstvenu savjest.

I nanovo odškrinuti vrata bratskoj slozi sa Srbijom i Rusijom bez kojih Crna Gora ne može biti srećna zemlja“.