Ruski pogled

Puškinske gore: Legendarna imanja koje je opjevao najveći ruski pjesnik

1 min read

6 godina ‎ IN4S

Aleksandar Puškin, pa makar to bilo i u prolazu, a svaka kuća u kojoj je mogao da popije šolju čaja obilježava se spomen-pločom.

Mnogi gradovi u Rusiji ponosno ističu da ih je posjetio Aleksandar Puškin, pa makar to bilo i u prolazu, a svaka kuća u kojoj je mogao da popije šolju čaja obilježava se spomen-pločom. U Pskovskoj oblasti, međutim, postoji mjesto u kome je veliki pjesnik opjevao svaku stazu, drvo i proplanak. Zove se „Puškinogorje” i podrazumjeva tri imanja u jednom muzeju: Mihajlovsko, Petrovsko i Trigorsko.

Mihajlovsko

Puškin je najviše bio vezan za Mihajlovsko. Prvi vlasnik imanja bio je njegov pradeda Avram Hanibal, prvi tamnoputi podanik Ruske imperije, saborac, prijatelj i kumče Petra Velikog. Imanje je kasnije nasledio Puškinov deda Osip. U njegovo vrijeme u Mihajlovskom izgrađena je sadašnja gospodska kuća i uređen park s alejama, ukrasnim jezercima i mostićima. Puškinova majka postala je vlasnik imanja 1818. godine.

Na ovom mjestu napisana su brojna Puškinova djela, a među najznačajnijim su poema „Boris Godunov” i centralni dio romana u stihovima „Jevgenije Onjegin”, nastao za vrijeme progonstva 1824-26, kada je pjesnik bio kažnjen zbog slobodoumnih stihova.

Taj period pjesnikovog života u Mihajlovskom smatra se neobično važnim za njegovo stvaralaštvo, jer je upravo tada došlo do prekretnice u stilu pisanja i prelaska sa romantizma na realizam.

Na susjednom imanju Trigorsko Puškin je 1825. godine sreo Anu Kern i posvetio joj jednu od svojih najpoznatijih pjesama „Ja pamtim divno magnovenje“ . Romansa među njima dogodila se kasnije u Peterburgu, ali na imanju i danas postoji romantična Aleja Kern sa starim lipama.

Trigorsko

Puškin je bio u prijateljskim odnosima sa porodicom Praskovje Osipove Vulf, vlasnice susjednog imanja Trigorsko, čiji je naziv je geografskog porijekla, budući da se nalazi na tri brežuljka.

Praskovja je bila blistavog uma i obrazovanja. Prijateljstvo s njom bilo je cenjeno među mnogim istaknutim savremenicima. Puškin i Praskovja upoznali su se još 1817. godine, a pjesnik ju je kasnije posjećivao kad god je dolazio u Mihajlovsko.

Još u 18. vijeku u Trigorskom je izgrađen živopisni park sa tri jezera, brojnim alejama, dekorisanim stazama i voćnjakom.

U jednu od najpoznatijih znamenitosti parka spada ogroman sunačni sat, u čijem centru se nalazi hrast, a vrijeme se određuje po sijenci koju baca. Od sunačnog sata polazi „Tatjanina aleja“ (junakinja romana „Jevgenije Onjegin“), a u blizini se nalazi i „Onjeginova klupa“ mjesto na kome je došlo do razjašnjenja odnosa između Tatjane i Onjegina.

Petrovsko

Imanje je takođe darovano Puškinovom djedi Avramu Hanibalu 1742. godine, a zatim ga je nasledio njegov sin Petar koji je izgradio centralnu kuću na imanju.

Vlasnik imanja u periodu od 1822. do 1839. bio je pjesnikov rođak Benjamin Hanibal. Puškin je ovdje često boravio, a u muzeju je, između ostalog, izložen radni sto koji je koristio.

U sastav muzeja „Puškinogorje“ Petrovsko je ušlo 1936. godine, dok opis muzeja potiče iz 1952. godine. Tada je na osnovu fotografija rekonstruisana gospodska kuća koja je izgorela 1918. godine. Krajem prošlog vijeka obnovljena je i mala kuća Avrama Hanibala.