Pućdemon opominje EU: Priznajete nezavisnost Kosova*, tražimo isti tretman za Škotsku i Kataloniju

Bivši lider Katalonije Karles Pućdemon upitao je zašto Evropska unija ne bi primila nezavisnu Škotsku i Kataloniju u svoje članstvo, ako već, kako kaže, „pregovara sa Kosovom*, Sjevernom Makedonijom i Albanijom”.

RT, međutim, napominje da su Albanija i Sjeverna Makedonija suverene zemlje, dok je status Kosova* sporan.

Naime, Priština je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, dok Albanija i Sjeverna Makedonija nisu dobile iz EU zeleno svetlo za početak pretpristupnih pregovora.

„Rekli su nam: Prihvatanje Škotske, Katalonije i Flandrije bilo bi previše komplikovano. Mogli bismo to da prihvatimo, ali istovremeno EU je težila ka proširenju broja država članica sa 28 na 30, ili čak 32. Oni pregovaraju sa Kosovom*, Sjevernom Makedonijom i Albanijom o njihovom pridruživanju”, rekao je Pućdemon u intervjuu sa bivšim predsednikom Ekvadora Rafaelom Koreom za španski RT.

Bivši predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker je ranije rekao da bi bilo nemoguće upravljati Unijom ukoliko bi imala 98 članova što bi se, kako je naveo, na kraju i desilo ukoliko bi Kataloniji bilo dozvoljeno da radi šta želi.

Pućdemon, međutim, tvrdi da bi EU mogla da bude funkcionalna zajednica sa bogatim i srećnim stanovništvom, čak i ako bude sastavljena od malih zemalja.

Isti tretman za sve oblasti koje žele otcepljenje

On smatra da oblasti koje žele da se otcijepe, poput Katalonije, ne bi trebalo da imaju drugačiji tretman „samo zbog toga kako su granice postavljene u nekom trenutku u prošlosti”.

„Oni koji prave mape moraće mnogo puta da prave promjene jer se, na sreću, granice mijenjaju. Naša težnja je da te promjene ne budu sprovedene putem rata, brakova među kraljevskim porodicama i kolonizacijom, već prema volji naroda”, navodi Pućdemon, prenosi Tanjug.

Pućdemon, koji je na potjernici Španije zbog organizovanja referenduma o nezavisnosti Katalonije prije dvije godine, smatra da bi trebalo pozdraviti nenasilan način borbe za nezavisnost, koji su sproveli on i njegove pristalice.

U suprotnom, kako tvrdi, ljudi sa sličnim težnjama vidjeće da je „jedini način za sticanje nezavisnosti rat i oružani sukob, uz kasniju intervenciju međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa Jugoslavijom”.