Prvi Srbin koji je oplovio svijet
1 min read
Boka Kotorska vjekovima je davala slavne moreplovce, ne toliko slavne da bi zadivili svijet, jer su srpske državničke ambicije uvijek bile podalje od mora, za razliku od drugih mediteranskih zemalja koje je upravo Mediteran uzdigao i civilizacijski proslavio.
Marko Martinović iz Perasta, učitelj ruskih pomoraca u doba Petra Velikog, 1698. g, detalj
Prvi Srbin koji je oplovio svijet bio je Stevan Vukotić iz Grblja – plodnog zemljouza između Kotora i Budve. Kao navigacioni oficir podvigom se proslavio na ruskom ratnom brodu „Predprijatije“, malom trojarbolnom jedrenjaku sa 24 topa, izgrađenom u Petrogradu.
Brod je na putovanje oko svijeta krenuo u proljeće 1823. g. iz Kronštata. Prešao je Baltičko more, svratio u Kopenhagen, Portsmut, prebrodio Atlantik, svratio u Rio de Žaneiro, oplovio rt Horn, obreo se u zalivu i gradu Koncepsion na čileanskoj obali, navigavao Pacifikom kroz arhipelag Tuamotu i svratio u Petropavlovsk na Kamčatki; potom je krenuo do ostrva Sita na obali južne Aljaske, zatim u San Francisko, Kaliforniju, pa preko Pacifika na Havajska ostrva, Mikroneziju, Filipine, da bi prešavši u Indijski okean oplovio rt Dobre nade, svratio na ostrvo Sv. Jelena, prešao Atlantik, zatim ponovo u Portsmut, Kopenhagen i srećno se – ah! – 1826. godine vratio u polaznu luku…
Brod je u Kronštatu dočekan sa najvećim počastima.
Sve je vrijeme plovio u naučne svrhe, sa 145 članova posade, među kojima je bilo stručnjaka prirodnjaka, astronoma, fizičara, meteorologa, jedan ljekar i jedan sveštenik.
Mlad, zdrav i snažan, Stevan Vukotić, oficir i sada cirkumnavigator, odlikovan je ordenom Sv. Ane III reda i novčanom nagradom koju je primao svake godine, do smrti.
Nakon što je oplovio svijet, postao je komandant jahte „Golubka“. Plovio je sa gardemarinima i predavao im nautiku i druge pomorske predmete. Umro je ipak mlad, 1833. g, u činu kapetan-lajtnanta, u 33 godini života.
Stepan Mihailovič Vukotič, znan pod tim imenom među Rusima, tek je jedan iz plejade Bokelja koji su upisani u istoriju ruskog pomorstva. Matija Zmajević bio je admiral ruske Baltičke flote, grof Marko Vojnović admiral ruske Crnomorske flote, pa grof Nikola Vojnović, kontraadmiral Nikola Vukotić, viceadmiral Petar Vukotić… i druga plavo-bijela imena od respekta.
Valja kazati da se mnogo više od Stevana Vukotića pominje Ivo Vizin, Bokelj sa Prčanja, za koga se vezuje atribut: „prvi Južni Sloven koji je oplovio svijet“. Istina je. Ivo Vizin bio je prvi Sloven koji je na svom brodu, briku „Splendido“, oplovio svijet, od 1852. do 1859. Učinio je to 33 godine poslije Vukotića, koji je svijet oplovio 33 godine prije Vizina, na ruskom ratnom brodu.
Slava im obojici, jer su obojica bili prvi.
Dogodine na moru, može da postane državnički, ne samo sezonski pozdrav.
srbi su hrvatskog porijekla
https://www.facebook.com/priznajem.HRVATsam/posts/186257404902699
I ti si porijeklom grbljanin…
Dje ga je Jole Bilecanin DALLA Przagno da nma reche
koja je cuvena formula..: kako nakalemiti Ercegovca- Eru pa josh uz to priglupa
da potljane Lacman tj katolik koji se sluzi iskljucivo kotorskom TALIJANSTINOM u pismu/govoru..?! 🙂
SLAVA PETRU VUKOTICU i NIKOLI VUKOTICU
https://youtu.be/fL53a3KUMuE
Naravno u Tivtu niti jednoj ulici nije dato ime Stevana Vukotića ili kapetana Stevana Vukotića, jer je on ipak profesionalnu karijeru završio kao kapetan. Nema ni ulica sa imenima grofa Nikole Vojnovića, kontraadmirala Nikole Vukotića, viceadmirala Petra Vukotića i ostalih važnih ličnosti iz istorije koji su rođeni u Boki a čija se imena vezana za srpski nacionalni identitet i za pravoslavnu vjeru.
Zato u Tivtu imamo šetalište, u centralnom dijelu grada sa imenom kapetana Marka Krstovića i šetalište, takođe u centralnom dijelu grada, sa imenom kapetana Iva Vizina. U gradu je i jedna ulica imenovana po Luki Tomanoviću, vajaru sa ovog prostora.
Za kapetana Marka Krstovića se na internetu može naći toliko da je bio gradonačelnik Tivta kada je austrougarskoj ustupljen centralni dio gradske obale za podizanje austrougarske vojne baze.
Dakle kada je u pitanju davanje imena ulicama i šetalištima u Tivtu po ličnostima koje su sa prostora Boke, onda se biraju imena koja su vezana za ispovjedanje rimokatoličke vjere, a ovo između ostalog zbog toga jer je u svijesti građana ili prolaznika lakše pruzrokovati vezivanje ovih imena za hrvatski ili nesrpski nacionalni identitet.
grof Nikola Vojnović, kapetan 2. ranga Ruske carske flote. Odlikovan je ordenom Sv. Georgija IV stepena „za izuzetne podvige prilikom pobjede nad turskom flotom 1788. kod Očakova“ i zlatnim mačem za zauzimanje Očakova, turske tvrđave na ušću Dnjepra u Crno more. Tokom Sredozemnog pohoda ruske eskadre pod komandom admirala Ušakova, Nikola Vojnović je učestvovao u zauzimanju Krfa, a kasnije, u julu 1799, komandovao je odredom brodova koji se sastojao se od 4 fregate, korvete i 2 pomoćna broda, koji je pod blokadom držao Ankonu, pri čemu je desantom, uz podršku brodske artiljerije, zauzeo dva utvrđenja blizu Ankone. Za ovo je odlikovan ordenom Svete Ane III stepena. Po mom viđenju ovo su veći podvizi ili značajnija djela od oplovljavanja svijeta Iva Vizina, da ne pominjem ustupanje Tivatske obale od strane Marka Krstovića za podizanje austrougarske vojne baze.
Viceadmiral Petar Vukotić iz Grblja, tokom Krimskog rata (1853-1856) zapovednik jednog odreda brodova iz sastava Crnomorske flote koji se borio kod istočnih obala Crnog mora, posle rata postavljen 1857. za vojnog gubernatora Sevastopolja i na toj dužnosti je ostao do upokojenja 1862. godine.
Kontraadmiral Nikola Vukotić iz Grblja, učesnik odbrane Sevastopolja od Engleza i njihovih saveznika Francuza i Turaka tokom Krimskog rata.
Po mom viđenju i viceadmiral Petar Vukotić i kontraadmiral Nikola Vukotić su takođe proslavili ime Boke i učinili ga poznatim po djelima koja su veća i od oplovljavanja svijeta i od podizanja vajarskih skulptura partizanima i da ne spominjemo ustupanje zemljišta austrougarskoj vojsci.
Koji drugi zaključak izvesti nego da je onaj ko je brao imena, od pomenutih koja su izabrana, i koji je zatvorio oči da ne bi vidio imena pomenutih Srba Bokelja pravoslavnih, imao želju za zatiranjem srpskog i pravoslavnog imena u Tivtu?
Ovo je izvoda iz moje ovogodišnje čestitke prijateljima!
Evo šta mudri Vuk piše 1849. godine: „U cijeloj Boki ima oko 33.000 duša sve pravijeh Srba kakvi i gdje mogu biti! Jedna četvrt od ovoga biće Zakona Rimskoga, a ostalo je sve Grčkoga…U (mome) Risnu ima samo jedna kuća Zakona Rimskoga…U Boki se reče da nije Rišnjana i Krivošijana , Boka bi harač Turcima plaćala….Svi su Crnogorci Slaveni srpske grane Grčkoga zakona“…Srce me boli kada vidim kako je danas u Crnoj Gori! Progoni se sve što nosi srpski predznak, ukida se srpska azbuka, ćirilice nema – ni na vidiku, pravopis je izmjenjen, dodana su dva izmišljena do sada nepoznata slova, … ko izvjesi srpski barjak na kuću – ide na robiju. A robijašnica SPUŽ je ionako prepuna! (najviše je robijaša iz nekada slavne srpske porodice Marovića!). Iz Vukovih riječi, objavljenih u knjizi „Crna Gora i Boka Kotorska“, jasno vidite da je tada u Boki živio samo srpski narod, ali dvije vjere – pravoslavne i katoličke. I danas u Boki ima dvostruko više pravoslavnih nego katoličkih crkava!
Mihailo, „Svi su Crnogorci Slaveni srpske grane Grčkoga zakona“ Jasno pise da su Crnogorci Slaveni (a ne Srbi) a „sprke grane grckoga zakona“ se odnosi na Pravoslavlje. Dakle nije tesko zakljuciti kako su Slaveni postali „Srbi“.
I sto bi sa „Srbima katolicke vjere“? Dje nestadose?
Nazalost Vukotica nema u Bratesecice -Grbalj vise,nema ni Grebeljanovica,ali su svojim djelima ispisali istoriju Srba i to zauvjek i nezaboravno,,ima drugih danas koji pisu neku novu istoriju,ali ce biti zaboravljeni pa da u svako naredno koljene budu ilmali po devet sinova a svi oni ponovo devet na devet.
Pominjanjem raznih imena u Boki svih a ljudi iz Grblja manje to je uobicajena praksa i obaveza,ali nemari ,vazno je da Grbljani tu zive i postoje kao svjedoce o zivljenju Srba na obalama Jadrana od pamtivijeka,e sada sto pojedini se stide svog porijekla koje takodje vodi iz blize okoline je stvar licne prirode,mada svi sazisgurno ne.
Boka je privlacna i danas kao sto je bila kroz istoriju,ali i dosta „opasna“ uvjek je bila puna nekih zamki koje su bile uslov zivljenja ovdje ,nekada su te uslove postavljali okupatori a dans domaci umisljeni vlastodrsci,koji tako misleci da su i oni samozvani Bokelji(licno taj naziv za sebe nikad ne prihvacam nego Juzni Srbin) i odredjuju pravim Bokeljima istoriju SVECE i na kraju naciju i drzavu.Mnogi su ovuda prosli i ponesto ostavili ,medjutim to sto su ostvili treba da neko i prihvati,sto se i danas vidi ,kao u spomenicima kulture i nacinom zivota.
Sadasnja vlast ce ostanuti zapamcena kao i u citavoj Crnoj Gori poznata kao cunami u meteoroologiji,koja je sve opustosila i unistila ,radi licne koristi i bogatsva,mozda su im slicni ili po nacinu kao su unistavali samo gusari iz Ulcinja koji su bili arapsog porijekla.
Imena onih koji su ostali zapisani kao slavni ostace zapisana i u buducnosti i u Boki kao istoriske poznate licnosti ne samo Boke nego i sire.O njima se malo pisalo ali se ipak nijesu zaboravili,da li sto su stvarno bili veliki pa se njihovi podvizi nijesu mogli zaboraviti,iako se htjelo,ili sto postoje ljudi poput sada Nikole a prijed njega i mnogi drugi koji podsjecaju na tu istoriju,i jedno i drugo,jer istoriju treba i pisati i uciti,ali je ne treba silovati,jer to tada nije istorija nego nesto drugo.
Hvala Nikoli Malovicu sto pise i podsjeca na istoriske licnosti ovga dijel Jadrana gdje su od pamtivijeka zivjeli Srbi a i u buducnosti ce takodje, sa svim drugima koji hoce ,mjesta ima dovoljno za sve,a kako ce ko ostati zapisan u istoriji je stvar svakoga pojedinacno.