Prvi maj proglašen je međunarodnim praznikom rada sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine, održane u Čikagu. Dan rada je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti.

Slavi se u većini zemalja svijeta.

Praznik rada u prethodnim decenijama u Crnoj Gori teško da se slavio, tek – obilježavao se toliko da nas podsjeti u kakvom nepravednom društvu živimo. Čija je krivica nezavidan položaj radnika u našoj zemlji – jasno je, uzmemo li u obzir ko je sistemski urušavao integritet radnika i uništavao sva radnička preduzeća. 

Rasprodavajući nacionalno dobro, prethodna vlast je na prvom mjestu ponizila radničku klasu, te sa danas pored loše ekonomske situacije u kojom se nalazi većina crnogorskih porodica (dok se, s druge strane, politička „elita“ bliska bivšem režimu enormno bogatila) u jednako lošoj poziciji nalazi i privreda naše zemlje.

Nakon trideset godina očekivano je da se prvi Prvi maj nakon pada vlasti obilježi i da ohrabrenje, međutim, da li možemo svjedočiti drugačiji položaj radnika u Crnoj Gori? Pa ipak, ostaje tvrdnja da je nemoguće za nekoliko mjeseci ispraviti sva nedjela prethodnika i nada da će naredni praznik obilježiti nove otvorene fabrike, radna mjesta, poštovanje i uvažavanje radničkih prava i – sve u svemu – bolji položaj crnogorskog radnika.

A kako dočekujemo ovogodišnji praznik rada upitali smo Radničku partiju koja slavi svoj jubilej.

Radnik je pokretačka snaga našeg društva, i dok god on ne bude zadovoljan Crna Gora ne može ići putem napretka

„Usljed pandemije korona virusa koja je zahvatila cijeli svijet, kako u svijetu tako i kod nas vlada ekonomska kriza. Radnici su u nezavidom položaju, poslodavci usljed slabog poslovanja primorani su da smanjuju plate zaposlenima ili dijele otkaze. I prije korona virusa, radnici u Crnoj Gori nijesu bili adekvatno plaćeni za posao koji obavljaju. Nova istraživanja pokazuju da je minimalna zarada u Crnoj Gori koja iznosi 222 eura bez poreza i doprinosa među najnižima u regionu i šire„, navode iz RP.

Prema njihovim riječima, radnici su definitivno najveći gubitnici tranzicionog društva i brojnih privatizacija koji su ih doveli u nezavidan položaj, bez mnogo mogućnosti za napredak i povećanje naknade za posao koji obavljaju.

Moto svake firme trebao bi da bude zadovoljan radnik koji će biti garant uspješnog poslovanja kompanije. Tlačenjem radne snage koja nama motivaciju za rad, naše društvo ne može ići putem napretka.

„Prava radnika moraju da se poštuju. Prije svega zakonska odredba o dužini radnog vremena, sistematizaciji radnih mjesta, neradnim danima, prekovremenom angažovanju I radu vikendom koji bi morao da se plaća, što danas većina firmi u Crnoj Gori ne radi. Nažalost, danas se radnici suočavaju sa kašnjenjem plata, prekovremeni sati im se ne plaćaju, a kada ispolje negodovanje zbog takve situacije, pojedinci nerijetko dobiju otkaz„, naveli su u svom odgovoru portalu IN4S.

Radnička partija zalagaće se u budućnosti za otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta, povećanje minimalne zarade, izradu javih programa za zapošljvanje i poštovanje zakonskih prava radnika.

„Radnik je pokretačka snaga našeg društva, i dok god on ne bude zadovoljan Crna Gora ne može ići putem napretka“, zaključili su iz te partije.