Proslava Badnjeg dana i Božića u Vraki i Skadru

Piše: Aleksandar Vujović

Sa blagoslovima Njegovog blaženstva arhiepiskopa tiranskog, dračkog i cijele Albanije g. dr Anastasija Janulatosa i Njegovog Preosveštenstva episkopa budimljansko-nikšićkog i administratora Mitropolije crnogorsko-primorske g. Joanikija Mićovića, i ove godine svečano su proslavljeni Badnji dan i Božić u Vraki kod Skadra.

Delegaciju Mitropolije crnogorsko-primorske, u proslavi ovog Božića u Skadru, po blagoslovu Preosveštenog Vladike Joanikija činili su protojerej mr Predrag Šćepanović, paroh podgorički, književnik Budimir Dubak, bivši ministar vjera i kulture u Vladi Republike Crne Gore, i profesori Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju, Apolon Miščenko i Aleksandar Vujović.

U srijedu 6. januara 2021. godine, badnjake je osveštao sveštenik Ivan Popović, klirik Albanske pravoslavne crkve, uz prisustvo predstavnika  Srba i Crnogoraca u Republici Albaniji, i vjernog naroda koji se okupio u porti hrama Presvete Trojice u Vraki. Badnjake su posle osveštavanja naložili predsjednik Udruženja „Morača-Rozafa“ g. Pavle Brajović  i predstavnici Društva Sveti Jovan Vladimir iz Skadra.

Na praznik Roždestva Gospoda Isusa Hrista, u četvrtak 7. januara 2021. godine u hramu Presvete Trojice u Vraki, svetu božićnu liturgiju saborno su služili sveštenici Srpske i Albanske pravoslavne crkve, protojerej mr Predrag Šćepanović i sveštenik Ivan Popaj. Čtecirao je Rus Sergej Miščenko, unuk pokojnog Alekseja Miščenka, osnivača i prvog predsjednika Pravoslavnog Društva Sveti Jovan Vladimir u Skadru, a za pjevnicom je pojao profesor Cetinjske bogoslovije i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore Aleksandar Vujović.

Ovog puta zbog poštovanja mjera povodom pandemije izazvane virusom korone, vjernici su ispoštovali sve predviđene mjere i na liturgiji se sabrali u manjem broju, nego na ranijim liturgijama, pritom poštujući i ostale propise koji su propisane za suzbijanje virusa korone.

Liturgijskom sabranju prisustvovala je i gospođa Dragana Vučićević, prvi savjtnik u Ambasadi Republike Srbije u Tirani, koja je ovom prilikom uručila i poklone za crkvu Svete Trojice u Vraki, komplet od dvadeset cjelivajućih ikona velikih Hristovih i Bogorodičinih praznika, koje su dar Njegovog Preosveštenstva Episkopa niškog g. Arsenija i eparhije niške.

Posle pročitanog Svetog Jevanđelja, sabranima se obratio otac Predrag, na početku ih pozdravivši radosnim pozdravom Mir Božji Hristos se rodi – Vaistinu se rodi. Otac Predrag je rekao: „Vaistinu se Hristos rodi da nas sve preporodi vječnom novinom i vječnom mladošću. Dočekujemo Ga na zemlji sa velikom radošću, jer je zemlja posle Adamovog i Evinog pada postala dolina plača i smrti. I mi se ljudi rađamo na ovoj zemlji, živimo i umiremo, i pitamo se šta je smisao i cilj ovog našeg zemaljskog putovanja? Evo nam Božića koji nam donosi radost nad radostima, praznik nad praznicima, jer je Sin Božiji, jedan od Svete Trojice uzeo naše ljudsko tijelo. Zato i vi, i vaši preci slavni, vjekovima su slavili Roždestvo Hristovo – Božić na poseban način. Neka bi Bog dao, da to Rođenje Hristovo o obasjava sve zemaljske narode. Kako je govorio jedan veliki pjesnik „svi su ljudi na svijetu braća, to je vjera prava i najkraća“, pa i vas, ovu lijepu zajednicu koja se sabira u ovom hramu Svete Trojice u Vraki molim da živite u miru sa svim ljudima dobre volje, sa svim ljudima, komšijama, prijateljima. Jer samo tako ćemo poznati da smo sinovi Oca Nebeskog. Ovaj Hljeb Nebeski koji se spustio ovde na ovoj svetoj liturgiji, pokazatelj je da nema više provalije između Zemlje i Neba i da Bog da da naredna 2021. godina dobrote Gospodnje bude godina zdravlja. Prošle godine je bolest korona izazvala velike probleme u čitavom svijetu, tako i u ovoj zemlji i u našoj zemlji stvorili su se veliki problemi. Ja vam donosim ljubav i pozdrave vaših rođaka i prijatelja  iz Crne Gore, i drago nam je da ste svi ovdje da živite u miru i slozi sa svima svojim susjedima, prijateljima, i samo tako pokazujemo da smo mi hrišćani sinovi Hristovi, sinovi po blagodati. Neka nas Bogomladenac Hristos svojom vječnom novinom, svojom toplotom i svjetlošću obasjava da živimo svi u slozi. Da se ovdje u ovim hramovima Božijim molimo za mir u čitavom svijetu, da se molimo da ova najnovija bolest koja je zahvatila čitavo čovječanstvo da oba što prije prođe. Neka bi blagoslov Hrista koji se rađa, rađao se u vašim srcima i dušama, jer vaši preci kada su sjekli badnjake time su simbolično označili da je Hristos posječen za čitavo čovječanstvo da pobijedi smrt. I mi ljudi, nismo više prolazni nego smo vječna bića. Neka bi Bog ljubavi Sveta Trojica koja nas je sabrala u ovom svetom hramu, u ovom hiljadugodišnjem svetom gradu Skadru bio sa svima vama, i neka bi u vašem životu i u životu vaših komšija, prijatelja ubio najljepše trenutke radosti sreće, mira, sloge, ljubavi. Da Bog daruje sa se još mnogo decenija i vjekova sabiramo u ovom svetom hramu, i neka nas ovaj hram kad god prođemo pored njega da smo sinovi Oca i Sina i Svetoga Duha po blagodati jer smo kršteni u ime Svete Trojice. Neka vas ta Sveta Trojica Bog ljubavi sve blagoslovi, a mi zahvaljujemo na blagoslovu blaženjejšem arhiepiskopu albanskom Anastasiju što nam je dao blagoslov da sa ocem Ivanom danas ovde služimo svetu liturgiju. Prenosim vam i blagoslove Preosvećenog episkopa Joanikija i vjernog naroda jer su me svi pitali i rekli da pozdravim sve vas iz njihovih srdaca i duša. Ta iskrena želja i molitva neka bude da vi napredujete i da živite u svakom izobilju i u svakoj sreći. Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao, a ja vas još jednom i hiljadu puta pozdravljam mnogostoljetnim pozdravom ostvarene nade i radosti i ljubavi, mir Božji Hristos se rodi – vaistinu se rodi“, kazao je otac Predrag.

Posle pričešća svima su na blagoslov podijeljeni božićni pokloni i crkveni kalendari kao blagoslov Mitropolije crnogorsko-primorske.

Potom je upriličena je trpezi ljubavi ispod Taraboša na obali Skadarskog jezera.

Na ručku su ovom prilikom svi sabrani sjetili blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, koji je rođen na Božić, koji je trideset godina kao mitropolit brinuo o stradalnom našem narodu u Skadru i koji se upokojio prošle godine, kao i pokojnog profesora Svetozara Ćirakovića iz Nikšića, koji je petanest godina predavao srpski jezik našem narodu i djeci u Skadru

Predsjednik Udruženja Srba i Crnogoraca u Skadru i Albaniji „Morača-Rozafa“ g. Pavle Brajović je svima čestitao Božić,pozdravljajući sve u ime domaćina, i kroz suze se sjećajući na velikog Mitropolita Amfilohija i profesora Ćirakovića i svega onog što su ta dva velika čovjeka uradila za Srbe u Skadru. On je izmeću kazao:“ Hristos se rodi, srećan praznik draga braćo i sestre, nama je na današnji dan jedna od najvećih slava i sva okolina oko Skadra znade da mi slavimo danas. Mi tradicionalno slavimo Božić u Skadru. Velika je čast naša, i ovom prilikom hoću da pozdravim predstavnike Mitropolije crnogorsko-primorske, koji dostojno nastavljaju put velikoga pokojnika Mitropolita Amfilohija. Vazda su u Skadar dolazili sveštenici iz Mitropolije. Ovom prilikom želim da pozdravim i arbanaško javno mnenje koje živi u Skadru. Takođe želim da se sjetim i naših velikih dobrotvora koji će ostati zlatnim slovima upisani u istoriji srpskog naroda u Skadru, našeg svetog Mitropolita Amfilohija, koji je nesebično brinuo za nas ovamo i našeg dragog profesora skadarskog Svetozara Ćirakovića, koji je sa velikom požrtvovanjem i ljubavlju učio sve nas i našu djecu na najljepšem jeziku na svijetu. I sa pravom je nazvan i nosi ime Skadarski Ćirilo. Neka im Gospod obojici podari rajsko naselje i da se uvijek sa ljubavlju i velikim pijetetom sjećamo ove dvojice velikih ljudi, koji su svojim životima zadužili sve nas u Skadru.

Ovom prilikom želim da pozdravim i novu Vladu Republike Crne Gore i da joj čestitam na daljem radu. Nadamo se mi Srbi i Crnogorci iz Skadra, da ćemo imati bolju saradnju i da ćemo biti prihvaćeniji i u Albaniji i u Crnoj Gori i u regionu. Pozdravljam još jednom uvaženu delegaciju Mitropolije crnogorsko-primorske, pozdravljam Vladiku Joanikija i Metodija i svo sveštenstvo i monaštvo, kao i sve vas koji ste se danas okupili u Skadru. Živjeli mi na mnogo godina“, rekao je Pavle Brajović, predsjednik Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača-Rozafa“ u Skadru .

Pozdravljajući sve prisutne u ime domaćina, i sjećajući se na velikog jerarha i Mitropolita Amfilohija, g. Simo Ajković je rekao:“Draga braćo, poštovani sveštenici Histos se rodi“ Ovaj dan sjeća nas na rođenje našeg Boga Isusa Hrista, i ovaj dan sjeća nas na rođendan našeg duhovnog oca Mitropolita Amfilohija. Teško mi je da pričam o njemu, ali srce kuca da nešto progovorim. Mi se radujemo sa njegovom rabotom, i i njegovom prihvatljivošću što je on nas ljubio i volio i dočekivao u Crnu Goru kao da smo njegova porodica bili. On je volio Skadar. Niko kao on. On je na nama stavio jednu dobru etiketu i rekao, mi Skadrani, mi pravoslavci, mi Srbi Crnogorci što živimo u Skadru, mi smo kvasac od kvasca! Ali, to je velika rečenica i riječ za nas. To je veliki dar što je on nama dao, i mi moramo da ga zadržimo i očuvamo. Teško mi je da više govorim, ali svim našim pravoslavcima što slavimo Božić po julijanskom kalendaru, ja im čestitam za više zdravlja, više ljubavi. Ova prokleta korona da se razmine što prije i da se mi vratimo u normalitet što smo bili. Zahvaljujem svima vama, srećno vam vazda bilo i u dobru se i u veselju se zastavljali, mir Božji Hristos se rodi“, zaključio je Simo Ajković.

Ovom prilikom u ime delegavije Mitropolije crnogorsko-primorske, sve prisutne pozdravio je književnik Budimir Dubak, bivši ministar vjera i kultire u Vladi Republike Crne Gore, koji je kazao:„Hristos se rodi! Dragi oče Predraže Šćepanoviću, draga braćo i sestre u Hristu, dragi naši Skadrani! Evo nas ponovo s vama, s kojim se naša srca i duše nikad ne razdvajaju. Neprekidno mislimo o vama kao što vi mislite i o nama, zato što smo jedna duša i jedno tijelo naroda Hristovog i naroda srpskog, koji su vjekovi šibali i udarali. Razne scile i haridbe su nas lomile i prijetile, ne da nas razdvoje međusobno, pocijepaju i da nestanemo, već da pogotovu vi ovdje, pravoslavni narod u Albaniji budete neka bivša činjenica, da ste nekad postojali, pa bi i to vremenom postalo varljivo sjećanje, jer bi se potrudili lažni istoriografi da dokažu, kao i danas za naših života i za žive istine Božje i ljudske dokazuju na svoj način. Naravno, na način onog lukavoga, način laži, kako smo mi zao i opak narod, kako onamo gdje smo stvarali kulture i civilizacije i na ognjišta na kojima smo živjeli da tu nikad nismo postojali. To je cijela istina, koju je ovje naš sveti Mitropolit Amfilohije sagledao svojom dubinom svoje bogonadahnute mudtosti i razumio je da bitka Crkve Svete svetosavske crkve za Srpski narod i za svakog dobrog čovjeka u ovim krajevima, mora da se počne jednako kao sa Crnom Gorom, u kojoj je došao i zatekao ju je obezboženom u vrijeme borbenog ateizma, u vrijeme kad je bilo teško nositi mantiju i biti sveštenik, u vrijeme kad je bilo teško otići za današnji dan za Božić i slaviti Gospoda našeg Isusa Hrista. Mitropolit je tada razumio da se mora ovo što je ostalo, a ostalo je dosta, jer je to neugasivo ognjište i neugasivi oganj naroda koji ovdje gori već vjekovima. Ovo je naše prastaro ognjište. Bog je uradio čudo, kao što je uradio čudo i u Crnoj Gori u Srpskoj pravoslavnoj crkvi cijeloj, u vaseljeni pravoslavnoj cijeloj. Vidjeli smo kad ga je Gospod prizvao da su u cijelom svijetu naši pravoslavni hrišćani kazali da je Mitropolit Amfilohije bio ne samo veliki mitropolit Srpske pravoslavne crkve, i Srpskog naroda u Crnoj Gori, već da je on bio svjetlost i svetilo cijele pravoslavne vaseljene. On je svojim duhom i svojim trudom i svojom ljubavlju bezgraničnom, za Skadar i za sve nas  i za sve vas ovdje naročito učinio toliko mnogo, da mi prvi put se okupljamo da slavimo rođenje našeg Gospoda Isusa Hrista, ali bez njegovog ovozemaljskog prisustva. Međutim, mi smo svi duboko ubijeđeni i znamo da je on već veliki molitvenik za ovaj narod kod Gospoda Boga, jer on sjedi među svim svetima. Neka nam sve ovo bude srećno, neka kroz mnogo i mnogo vremena nastavimo da slavimo i održavamo našu kulturu i tradicijui prije svega našu vjeru, našu crkvu i da se u zdravlju i veselju viđamo i srijećemo i da ljubav svoju beskrajnu širimo pema našoj braći inovjercima, svojbraći i sestrama i svim ljudima dobre volje. Još jedanput živjeli i zdravo bili“, sa radošću je poručio književnik Budimir Dubak.

Još jednom na kraju ručka prisutnim se obratio protojerej mr Predrag Šćepanović i poručio svima: “Poštovani gospodine Simo Ajkoviću, poštovani Pavle Brajoviću, poštovana porodici pokojnog Alekseja Miščenka, poštovani moj Matanoviću, Imere Stankoviću, poštovana braćo i sestre, na prvom mjestu želim da zahvalim Bogu, koji se rodio radi roda ljudskog i koji nas je svojim rođenjem orodio sa Bogom. Zato je svaka proslava Božića velika i posebna. Ali, rekao bih da je posebna proslava Božića u gradu Skadru. Skadar je bio i ostaće ognjište slobode iako je često puta u svojoj slobodarskoj vatri i sam sagorijevao, noseći se, kako reče divno naš uvaženi književnik sa scilama i haridbama ovoga svijeta. Ovdje se ukrštaju civilizacije, narodi, ali, ono što svaki čovjek koji svaki čovjek može da osjeti u Skadru je jedna starina, jedna devnost, i ono što me najviše raduje u Skadru što vidim vaša draga lica. Mi smo ljudi koji i odlazimo i putujemo u razne krajeve i družimo se sa mnogim ljudima, ali ovo gostoprimstvo i ovo što vi nama pružate gledajući nas na svetoj liturgiji, i nastavljajući liturgiju za ovom trpezom, želim da zahvalim svima, osjećajući kao da smo u Podgorici. Podgorica je kosturnica sokolova i mi vam nosimo pozdrave vaših rođaka, prijatelja, i svih onih koji su pitali za vas. Danas kada smo krenuli svi su nam rekli, pozdravite našu braću tamo. Samo da ste trista pedeset godina očuvali srpski jezik, srpstvo bi vam trebalo u centru Beogradapodići jedan spomenik, skadranima, a vi ste sačuvali i vjeru. Ljubomorno ste je čuvali i sačuvali. Tako da kao sveštenik Mitropolije crnogorsko-primorske, po blagoslovu našeg Vladike Joanikija smo mi danas ovdje došli i zahvaljujem se bratu Ivanu Popoviću, koji nam je sasluživao i sa kojim smo danas odslužili ovu božićnu liturgiju. Nadamo se da će ona zlatna nit povezanosti Crne Gore i Skadra i svih ljudi dobre volje, svih nacija biti neraskidiva i dalje. Ovdje nas ima različitih uvjerenja i nacionalnosti, ali ono što nam je svima zajedničko da volimo Boga i da volimo ljude, ome nas je učio nas sveti Mitropolit Amfilohije, pa evo pred njegovom dušom da se danas i sjetimo njegovog rođendana. Znam koliko je volio sve vas u Skadru, evo i ove Simove i Pavlove suze najbolje možda govore o tome koliki je trag u dušama skadranaostavio. A ja znam koliko je on volioSkadar i koliko je brinuo o Skadru, koliko je god mogao. Jer je on bio vaseljenski čovjek i brinuo je o čitavoj vaseljeni i ne samo o pravoslavnima, brinuo je o svakom čovjeku, i rimokatolicima i svim drugim, ali o tome će jednog dana neko pozvaniji od mene napisati kolikog smo čovjeka i koliki je blagoslov bio što smo živjeli u vremenu Mitropolita Amfilohija. U ime tog zlatnog niza koji je Mitropolit započeo sa Simom Ajkovićem, Pavlom Brajovićem, i sa svima vama, sa divnim i čestitim pokojnim Aleksejem Miščenkom, kojega se zaista moramo sjetiti. Jednog čovjeka, gorostosa, kojeg sam eto volio da vidim samo kako hoda ulicama Skadra ili u Mitropoliji. Onako sam zamišljao da su stari ljudi živjeli u seamnaestom, osamnaestom, devetnaestom, dvadesetom vijeku. Ali, hvala Bogu, gdje je vrelo i kapaće on je ostavio svoje divne sinove i unuke, i divnu porodicu, tako da sve ono đto su vaši stari radili vi to nastavljate.Srska sloga je skupa stvar, ona nam je sada potrebnija nego ikada, pa vas molim da ne prekidamo ove veze, da nastavimo duhovnu saradnju, kulturnu saradnju i sve ono što je lijepo, korisno i milome Bogu pristupačno. Neka Gospod sve nas blagoslovi i neka u gradu Skadru u gradu milenijumskog plača i radosti, gdje se umiralo i vaskrsavalo, neka se u njemu svako osjeti kao što smo se mi osjetili, ne prosto kao gosti nego prosto gledajući ovu rijeku Bojanu i gledajuči ovo Skadarsko jezero što sa ovoga kraja svijeta pozdrave nosi u krajeve neke neznane daleke. Neka i ta priča o Skadru, a korijeni te priče sežu u daleku prošlost, a okrenute su budućnosti, neka nas sabiraju svete vode Skadarskog jezera, njegovi manastiri i njegove starine U to ime neka vam je još mnogo puta, hiljadu puta srećno Roždestvo Hristovo i daj Bože da se mnoge decenije sabiramo u ovome svetom gradu Skadru. Hristos se rodi“, zaključio je u svojoj besjedi otac Predrag.

Ovogodišnje božićno skadarsko sabranje još jednom je potvrdilo onu svetu istinu, neraskidivosti našeg naroda u Skadru, koji se okupljao oko svoje Crkve, ugrađivajući sebe u duhovnu građevinu srpskog naroda, nastavljajući da izgrađuje svoj duhovni i kulturni identitet, kako bi ga na pravi i istinski način ostavio pokoljenjima koji dolaze. Božićno skadarasko sabranje i ove godine, zaista je odvojilo i sa prostotom i sa veselošću, odakle je cijelom srpskom narodu upućen taj divni pozdrav Mir Božji Hristos se rodi-vaistinu se rodi!