Prokuratorka Suzana

Đubrivo istorije ne može da bude bilo šta, ali đubrivo istorije može biti bilo ko. Đubrivom istorije može biti čak i neko poput crnogorskih prokuratora. U najopštijem smislu, đubrivo istorije jesu politički sistemi, ideologije (prokurature), poput ove čije smo žrtve preko sedemdeset godina.

Teško je dočitati se do sopstvenog analfabetizma. Tako, neko duhovit – skovao je veličanstvenu parabolu: „Kod Suzane“.

Prokuraturka Suzana Mugoša dala je sebi i dodatne prokure. Ergo, prokure (punomoćija), za koje ne zna ikakvo pravo, od dalekog Rima, do današnje provincije Cetinja. „Kod Suzane“ – iz dubina kolektivnog talenata, munjevito, vinula se parabola koja garantuje da akter, i njegov kolektiv, imaju budućnost.

(Rasterećeni, nekad smo se dovikivali, i dozivali preko ulice: vidimo se „Kod Bose“. Ehej, vidimo se doveče „Kod Darinke“ u Sjerogoštu“. Kad podladi, navrati „Kod Mare“. Ima jedna krčma u planini… Ljuljaju se njedra u dolini, joj…

Nemajući šta da kažu (nemajući ideja), izvesni metaforičari – da kažemo prominenti –stidiljivo, promucali su da kandidat za budućeg predsjednika Crne Gore bude žena.

Da li je predlog, opet, potekao od američke ambasade, ili sorošlija, ili crnogorskih crvenih kmera, nije utvrđivano, ali, stanovito (kako kaže metaforički klipan crnogorski), iako bez preciznijeg opisa, predlog je zatekao i najveće političke klipane. Pa ipak, možda bi metaforičari mogli inspirisati mafiju – što će reći samu vrhušku na vlasti –  da za predsjednicu kandiduju sudinicu Suzanu Mugošu. (Moji čauši do jutros nisu mi proverili da li je ranije sudinica Suzana Mugoša bila, možda, prokuraturka, što bi se po rečniku i ponašanju, lasno moglo zaključiti. Ne mogu sve sam da proverim, pa ostavljam štošta i vama).

Prokuraturka Suzana bi bila sjajno rešenje. (Katnića još niko nije pominjao, pa neću ni ja dužiti, i zato sve ovo u vezi ove karikature i kandidature, ostavljam između zagrada). Cijelu grotesku i blasfemiju ovdašnju, ne bi smjela da zbune dešavanja u Srbiji. Što se tiče predsjednika Vlade, Srbija je napravila veliki iskorak (korak od osam milja). Predsjednica Vlade Srbije je žena, i još, povrh svega – gej. I, iznad svega – nerotkinja!

Bolje zatrudneti i u Prokrustovom krevetu nego ostati nerotkinja.

U srpskom jeziku imate obadve varijante: lezbejka i lezbijka, ter, birajte. Svakako, crnogorski novogovor mora imati drukčiji termin, ali ostavimo to njihovim stručnjacima. Molim lepo, Srbija je osvojila, ergo, najveće jevropske kriterije. Srbija je previsoko postavila lestvicu.

Hrvatska ima lipu predsjednicu, gospožu Kitarovićku (sa znakovitim prezimenom), Njemci, debeljucu Angelicu, a Europska Unija simpatičnu Mogerinicu, često na konferencijama, i za govornicom, uokvirenu muškim, balkanskim političkim klipanima.

Idemo dalje: zašto za predsjenika Montenegra ne bi predložoli i onoga Kalezu (znate onoga sa vazda zaokruženim usnama), i šlicom – odzadi.

(Kojoj političkoj, demokratskoj opciji pripada okruglousni Kaleza, ovde dopisati………)

Teško je dočitati se do dna sopstvenog analfabetizma, koji u naše dane može da glasi: elem, pod jesen, selimo se iz Sodome u Gomoru.

Kakva režija režima takav i „državni udar“, i taman takva i država, kakva država takvi i akteri „državnog udara“ (Sinđa, ubica, i druge tajne i javne partijske policije….), kakva  partija na vlasti takva i diktatura i diktator, kakav DPS takav i moral, takvi i državni prokuratori, takva i skupština, takva i sudinica. Uopšte, kakvo ludilo. Još će biti „pohvala ludosti“. I zaista, izgleda da se sva Crna Gora pretvorila u ludnicu, pa još jedino ludost može da govori istinu, da parafraziram slavnog Erazma.

Crnogorski prokuratori nijesu dozvolili sužnju da zapali svijeću svom umrlom djetetu!