Profesor Šćepanović: Nijesam bio po volji „rektorkinom timu“ i njihovoj snobovskoj režiji

Profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici Stevan Šćepanović demantovao je navode profesora Vladimira Pešića, dodajući da je njegov kolega „zastranio u svojim dvostrukim aršinima“.

„Dužnost mi je da ukažem javnosti na brojne neodmjerene, iskrivljene i neprijateljske izjave koje je kolega izrekao na moj račun, omalovaživši moj i rad mojih kolega na PMFu. Zna on dobro da sam kao vanredan profesor, izabran za dekana po svim redovnim procedurama, zadovoljivši sve potrebne kriterijume. I da je Odluka Upravnog Odbor kojoj je doprinio i kolega Pešić, bila nepravda bez presedana, a njeno obrazloženje nesuvislo. Prema zakonu, za dekana može konkurisati i neko ko je docent, tj. nižeg zvanja od onog koje ja posjedujem“, naveo je Šćepanović.

Kako je rekao, Pešić je zastranio u svojim dvostrukim aršinima, zaboravljajući danas da mu je čestitao izbor nakon Vijeća.

„Mora znati da mi je mjesto dekana pripadalo, prije svega jer su mi povjerenje dale moje kolege i saradnici, (preimućstvom od 36:20) kao i predstavnici studenata, smatrajući da sam predano, pošteno i uspješno obavljao dužnosti šefa studijskog programa i prodekana u prethodnim  mandatima. Oni su prepoznali da pored akademskog, posjedujem bogato iskustvo u rukovođenju timovima, jer sam se dugo bavio kreiranjem i organizacijom informacionih sistema velikih firmi i državnih institucija“, istakao je Šćepanović.

Bio sam, dodao je on, trn u oku vrhuški, u vrijeme opšteg obezvređivanja akademskih vrijednosti, zajedno s kolegama PMF-a, jer sam se borio za očuvanje onoga što se pokazalo kao kvalitet i potreba – da naši studenti stiču diplome prema važećim zakonima naše države, koji propisuju četvorogodišnji studij.

„To nije odgovaralo bivšoj Rektorki i njenim ljudima, koji su svako drugačije mišljenje ocjenjivali kao „nespremnost na saradnju“. Prvi sam Crnogorac koji je stekao doktorat iz oblasti računarskih nauka, usavršavao sam se na prestižnom Moskovskom državnom univerzitetu „M.V. Lomonosov“, gdje su i objavljivani moji naučni radovi. Tako da konstatacija da „nemam ni jedan naučni rad“ ne stoji. Izjava da nijesam neko „ko bi mogao biti dobar uzor mladima“ krajnje je uvredljiva i netačna, jer sve ankete pokazuju da studenti visoko ocjenjuju moju posvećenost njima i premetima koje predajem“, kazao je Šćepanović.

Kako je naveo, na zalasku karijere, kao satisfakcija za svu ljagu i nepravdu koju su mi nanijeli, ostaje sjećanje na povjerenje kolega koje sam doživio, kao i na Javni čas koji su organizovali naši studenti, koji je  veoma stidljivo propraćen medijski u krajnje kontrolisanoj atmosferi. Bila je to lekcija iz demokratije i slobode misli koju su naši studenti održali svojim profesorima.

„Ostaje mi da se nadam da će nove generacije, predanim radom koji će biti pošteno vrednovan, unapređujući i poštujući zakone, protjerati jednom zauvijek poigravanja moćnika i snobovsko režiranje, iživljavanje nad Akademskom zajednicom, čije je zdravlje preduslov za napredak mlade generacije, a samim tim i našeg društva“, zaključio je Šćepanović.