Prodavnica kao metafora savremenog svijeta

Piše: Milorad Durutović

U izdanju Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori nedavno je izašla iz štampe knjiga Zlatni čovjek: priče ispred seoske prodavnice, što je do sada treća knjiga Janka Jelića, kojom autor potvrđuje da zapažen uspjeh njegovih dosadašnjih knjiga, kao i radova objavljenih u književnoj periodici, nije bio slučajan.

Sudeći po pogovoru knjige, koji potpisuje Jelica Stojanović, profesor Filološkog fakulteta u Nikšiću, knjiga Zlatni čovjek jeste ostvarenje visoke narativne vrijednosti, ali knjiga unikatnih jezičkih mogućnosti, arhetipskih i mitopoetskih dubina, ali i humor i satire po kojima je Jelić uveliko poznat.

Jelićeve priče su, riječima Jelice Stojanović, „ispričane zanimljivo, lako, neusiljeno, životno, neposredno, sa originalnim, izvornim humorom. (…) Paradoksalnost situacija u koje upadaju likovi, nekada vođeni namjerom, nekada bez ikakvog svog vidljivog učešća, ironija i sarkazam koji se na to nadograđuju, stvaraju zdrav i jedar humor“.

Jelićeva knjiga predstavlja svojevrsni katalog junaka čiji se uzor može tražiti u našem usmenom, folklornom, nasljeđu, ali i u tokovima najbolje evropske književenosti od Servantesa do Dina Bucatija i Bruna Šulca.

Janko Jelić, poput Servantesa, sumanutost svojih junaka oblikuje, zapravo, kao narativnu masku, ili kao donkihotovsko koplje kojim se žele probosti nakazne vjetrenjače savremenog svijeta. U žanrovskom i idejnom smislu Jelić je još bliži Bucatijevoj knjizi Prodavnica tajni, pa i Šulcovoj Prodavnici cimetove boje. Uostalom, možda nas metafora prodavnice date u naslovu i Jelićeve, i Šulcove, i Bucatijeve knjige poziva na oprez: jer nije li ovaj svijet postao samo jedna ogromna prodavnica!?