Prije 35 godina umro je srpski pisac Danilo Kiš
1 min read
Danilo Kiš
Danilo Kiš rođen je u Subotici 22. februara 1935. godine. Porodica Kiš se ubrzo po njegovom rođenju preselila u Novi Sad. Tu je kršten po pravoslavnim običajima. Sklanjajući se od antisemitske politike okupacionih vlasti, porodica se preselila u Mađarsku, gde je Danilo završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Njegovog oca nacisti su 1944. godine odveli u Aušvic. Posle Drugog svetskog rata, Danilo se sa majkom i sestrom preselio na Cetinje. Nakon završene gimnazije, 1954. godine upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu. Diplomirao je 1958. godine kao prvi student na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.
Kao prevodilac i pisac Danilo Kiš je od 1953. godine sarađivao u mnogobrojnim časopisima. Pisao je pesme, romane, pripovetke, drame, eseje, polemičke rasprave, prevodio je sa ruskog, mađarskog, francuskog i engleskog. Osim toga, bio je lektor za srpskohrvatski jezik na univerzitetima u Strazburu, Bordou i Lilu. Honorarno je radio u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu i kao dramaturg u pozorištu Atelje 212.
Odrastanje na prostoru opterećenom društveno-političkim previranjima, u vremenu ispunjenom velikim tragedijama, porodični lomovi Danila Kiša, neizvesno detinjstvo prožeto strahovima, ličnost i tragična sudbina njegovog oca, odredili su ne samo njegov književni stil, već i životni okvir, od početka do kraja. Njegovo kulturno nasleđe protkano je jevrejskom, srpskom i mađarskom tradicijom, a njegova dela obojena istorijskom dramom on je svojim književnim duhom pretvarao u poeziju. Dobitnik je niza prestižnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada.
Izabran je za dopisnog člana Odeljenja jezika i književnosti Srpske akademije nauka i umetnosti 1988. godine. Ubrzo potom, preminuo je u Parizu 15. oktobra 1989. godine, gde je poslednjih godina svog života živeo i radio. Sahranjen je u Beogradu.
Danilo Kiš je jedan od najvećih u srpskoj literaturi, u čijim je djelima sažeta sva gorčina surovog 20. vijeka.
Pisao je njegovanim stilom, s moderno shvaćenom. Nosilac je francuskog odlikovanja “Vitez umetnosti iknjiževnosti”. Na stranicama njegovih knjiga, ostala je umetnički oblikovana, istorija jedne usamljene ličnosti, ali i kolektivne ljudske patnje, prenosi Srpskartv.
Živeo sam nekoliko godina u okolini Subotice (jevrejsko ime: Sabbat-ka) i čuo priče nekolicine polu-jevreja o tome da Tito nije dozvoljavao povratak deportovanih jevreja. Znači da je podržavao britansku politiku, koja je 1917-e definisala plan o stvaranju jevrejske države u Palestini i vršila pritisak na jevreje da odu tamo.
U knjizi „Grobnica za Borisa Davidoviča“ jasno piše Kiš o tome da Titova Jugoslavija ne želi da jevreji žive u njoj.