Prezir vladi koja o zlu radi

Sočinitelj: Mladen A. Šarčević

Uzeh pero u ruku desnicu,
da napišem tanku poslanicu,
sve zbog muke i nevolje radi,
a šaljem je srbijanskoj Vladi.
Što činite izrodi pogani?
Zar se tako Otečestvo brani?
Zar se na to svela politika,
da se časni kleveće vladika?
I to onaj što najviše vredi,
Mitropolit crnogorski s’jedi.
Zar da njega staroga junaka,
iz Morače časnog Kremenštaka,
koji evo osam decenija,
srbskom Rodu kao luča sija,
i koji je za svoga života,
kroz stotine prošao strahota,
kude neke moralne truline?
Đe si bio nesrećni Vuline,
dok je ovaj Vitez Crne Gore,
krvavio sveštene odore,
vadeć’ Srbe poklane iz jama,
da ih ne bi zaborava tama,
zauvijek od nas odvojila?
O, Zorana đe si tada bila,
kad je ova ljudska veličina,
na hiljade pomag’o načina,
napuštene Srbe u zbjegove?
Još se pamte akcije njegove,
po Kosovu „grdnom sudilištu“,
đe ‘no Vrani ljudskog mesa ištu.
Pamte dobro Srbi sa Kosova,
da je glava Mitropolitova,
više puta na nišanu bila,
osvajačkih, nečastivih sila,
dok je drža’ sveta opijela,
nad stotine zaklanih tijela.
U tom času kraj njega nijesu,
bili ovi što sad’ u bijesu,
na njegovo ime navaljuju,
i krivicu na njega svaljuju.
Kad niz brdo odoše nam kola,
Selaković đe bješe Nikola?
Kad je ovaj gorostas morački,
spasavao Taoce junački,
i kada je svoju rusu glavu,
zalagao braneć’ Vjeru Pravu.
Svi su oni tad’ daleko bili,
pod haljine ženama se krili,
samo da ih u rat ne odvedu,
a sad graju na glavu sijedu,
kao paščad na mrtvoga vuka,
kad ih čujem uhvati me muka.
Zar da jednog Viteza i Starca,
kudi rulja Evroslinavaca?
Da te pitam nesrećni Đuriću,
što ti Egzarh skrivi Radoviću,
pa tolike laži i klevete,
sa usana tvojih ka njem’ lete?
Znam ja nije lako vaistinu,
podnijeti žalosnu istinu,
ali u kog’ ima gram savjesti,
taj će jednom sam sa sobom sjesti,
i razmislit’ u tišini mraka,
o izjavi moračkog Gorštaka.
Nego ko je savjest izgubio,
tom’ ni Hristos ne bi ugodio,
a kamo li ova sablja britka,
n’o medijska pošto poče bitka,
zapamtite „politički znanci“,
uz Đeda su ljudi i junaci.
Mitropolit sam na sv’jetu nije,
SVI SMO DANAS MI AMFILOHIJE!
Al’ važnije nešto je od toga,
to što ima On uzase Boga,
Živog Boga kome vjerno služi,
Svetog Petra sa kojim se druži,
kroz molitvu i noćna bdenija,
uz njega je Nebeska Srbija.
A uz Vas su evropski jadnici,
stidite se njini podanici,
jer Vaša će i djela i ime,
jednog dana da odnesu plime,
tamo đe Vam biti milo nije,
na smetlište srbske istorije,
a Đeda će Srbi da proslave,
ka’ dostojnog mitre Svetog Save!