Predsjednik Bez Glave, „lažikomite“ bez uma

Željela je znati kakav je novi lukavi plan destabilizacije države priprema jadni lider DPS-a koji je ujedno vođa izanđalog ektremnog političkog podzemlja i šef paralelnog sistema vlasti koji je i dalje osrednje jak u Crnoj Gori, iako se lagano urušava!?

Ipak, mora se priznati da je Đukanović izabrao znakoviti datum početka “Velikih komitskih protesta” jer je na dan  6. aprila prije ravno osamdeset godina- Hitlerova Njemačka napala na Kraljevinu Jugoslaviju.

Opet, za mjesto protesta je izabrao Podgoricu, grad koji je bio kruna  satiranja njegovog režima gdje mu se desio apokaliptični izborni debakl.

Da se podsjetimo, na izborima 30. avgusta DPS je sa svojim satelitima u Podgorici imao 45.393 glasa, a opozicija čak 71.094. glasova, odnosno Đukanović je imao nevjerovatnih 26.000 glasova minusa u korist svoje propasti.

E sad, šta je dotični “predsjednik Crne Gore” očekivao od šestoaprilskog „komitskog protesta“ u gradu u kojem se politički “na nos se pobio”, samo njegovi košmarni snovi i crne vile znaju?!

Monstrumu se poremetio plan, ali je zadržao znakovite datume

Đukanović ranije nije planirao da izvede svoj politički bašibozuk na ulice na dan kada je Hitlerova Njemačka napala na Kraljevinu Jugoslaviju, već desetog aprila, na dan kada je formirana Nezavisna država Hrvatska, gdje je siva neonacistička masa kojom raspolaže željela protestvovati protiv ministra Leposavića.

Međutim, premijer Krivokapić je iznenada predložio smjenu odličnog ministra Vladimira Leposavića, izazvavši tom odlukom  ogorčenje i eksploziju nezadovoljstva glasača koji su  svrgnuli režim Đukanovićev režim.

Taj nepopularni potez premijera, kojeg čak ne podržava devedeset odsto poslanika vladajućih partija,  je imao i interesantnu  stranu medalje, što objašnjava mudra ruska pogovorka koja glasi: ”U svemu lošem ima nečega dobrog”!

Naime, predlog smjene ministra  Leposavića, koji se desio pod  ogromnim pritiskom Đukanovićevih medija, potpuno je zbunio pomamljenog predsjednika Crne Gore.

Đukanoviću su se poremetili planovi! Motiv zvani “Leposavić” više nije bio aktuelan kao povod za proteste i sventualni državni puč, poslije čega se nesretnik zbunio i izgubio kontrolu nad sobom!

Kako mu je zbog predloga smjene ministra Leposavića propao motiv okupljanje „komita“ u Podgorici na dan osnivanja NDH,  Đukanović je sazvao hitan sastanak svoje partije da nađe novi motiv za okupljanje bašibozuka i organizovanje protesta s ciljem stvaranja haosa. 

Umjesto da je Đukanović, kao šef bivšeg režima koji je ekonomski uništio i ograbio Crnu Goru, vratio oteti novac u državu, pokrenuo tim novcem investicije i zaposlio na stotine bijednih i jadnih „komita“ da rade u njegovim preduzećima, on je kvazikomitskim huliganima predložio: barjak, benzin, pivo, sendviče i bunt zbog „posrbljavanja Crnogoraca“!?

Đukanović izgleda nikad nije ni pogledao istraživanje CEDEM-a na temu bliskosti ili distance Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori, što bi bilo logično pogledati ako si lik koji u kontinuitetu želi pronaći tačku za režiranje unutarpravoslavnih konflikata.

Naime, svojevremeno je dnevnik Vijesti prenio ključni citat Bešića iz CEDEM- ovog istraživanja, koji glasi: „Bešić je kazao da jednako, kao što su izmjerili da gotovo da nema distance koju iskazuju Crnogorci prema Srbima, važi i obrnuto, tj. Srbi gotovo da nemaju distancu prema Crnogorcima.“

U prevodu to znači da pravoslavni narod u Crnoj Gori čak 2019. godine, kada je Monstrum bio u naponu političke sile,  nije konstatovao Đukanovićevo manijakalno upiranje u cilju stvaranja mržnje unutar pravoslavnog naroda. 

Ta napažnja je Đukanovića dovela do kobnih odluka oko Crkve, poslije čega su uslijedile veličanstvene litije Crnogoraca i Srba i njegov konačni politički strmoglav. I opet nikakav zaključak nije izveo.

Manijak je i dalje uporan, iako je jasno da će ga nastavak ovakve neadekvatne priče dovesti do konačne ideološko- političke smrti sa teškim posledicama po njega jer se zaletio u prostore apsolutnog ekstremizma.

Protesti i šovinizam Đukanovićevih medija

Za dizanje protestne temperature sada su zaduženi: RTCG, Antena M, Analitika, Pobjeda i CdM, koji tuku u talambase, svakodnevno i strašnom silom da se Milogorci dignu na noge i naprave režirane scene nereda.

Sve uz neadekvatne poruke maloumnicima da su to protesti „protiv asimilacije i posrbljavanja“, koje im prijeti, sve uz pokliče kako protestanti neće biti “robovi četničkoj kokardi”.

Elem, ovo poslednje je namijenjemo medijskom paljenju i šoviniziranju manjinskih naroda, što je stara praksa DPS-a i njenog lidera.

Tako se 6. aprila desila blokada saobraćajnica u Crnoj Gori i nepregledne kolone auta, što su izvele neodgovorne DPS grupe koje su brojale od 10 do 30 osoba a prema kojima je policija bila blagonaklona jer policiju u velikoj mjeri i dalje kontroliše bivši režim.     

Ponašanje  kvazikomita šefa bivšeg režima je doživjelo osudu javnosti jer su sebe prikazali primitivcima, pjevali pjesme neonaciste Tompsona i strašno razgoropadili građane Crne Gore i strance koji su sate proveli u kolonama blokiranih automobila.

Đukanović je, vjerovatno, očekivao da će bar neka grupa, iz mase od nekoliko hiljada nervoznih ljudi zarobljenih u kolonama, nasrnuti na njegov ulični bašibozuk pa da se razvije konflikt po širini i dubini ali se to nije desilo.

Incidenti su se desili na Bogetićima, gdje je presječen putni pravac Nikšić- Podgorica.

Na tom mjestu su Đukanovićevi puleni napali na službeno vozilo u kojem se nalazila kćerka premijera Krivokapića, ali i pretukli oficira i vojnika Vojske Crne Gore, sve uz slabo reagovanje prisutnih policajaca.

Poslednja je informacija da su napadači, prije napada na vozilo u kojem je bila kćerka premijera, nesmetano propustili automobil u kojem je bio Veselin Veljović, bivši šef Uprave policije, što je interesantan momenat možda uzajamno povezan.

Što se tiče napada na automobil, na snimku se vidi da su se dvojica sredovječnih pseudokomita iznenada bacili na haubu službenog vozila u pokretu, poslije čega su poletjeli nosom na asfalt pavši sa haube auta koje je nastavilo svoje kretanje.

Mediji Đukanovića su to predstavili kao „gaženje pješaka“?!

Interesantno, pješaka a ne obijesnog skakača na haube automobila.

Potom je jedan od njih smjehotresno objašnjavao kako je skačući zadnjicom po haubi policijskog auta u stvari “tražio svog dvanaestogodišnjeg unuka”.

Ko zna, možda je mislio da mu se unuk nalazi na krovu službenog automobila ili pod njegovom haubom, jelte?!

Elem, da je kojim slučajem za vrijeme prošlog režima neko skočio na haubu službenog vozila, bili u njemu članovi porodice Đukanović ili neko drugi, sigurno bi slijedilo hapšenje izgrednika, cjelodnevno prebijanje u policijskoj stanici i ekspresno bacanje u spušku tamnicu.

A sada, ta ista policija skakanje ludaka na haubu službenog automobila tretira kao zavaljivanje izgrednika na divan u svojoj gostinskoj sobi, računajući je to normalno i zakonski dozvoljeno ponašanje?!

Na drugoj strani, što se tiče prebijanja vojnika i oficira Vojske Crne Gore na Bogetićima, mediji pod kontrolom DPS-a su objasnili time da su nepoznati batinaši, gle čuda, izbili crnogorske oficire “u strahu od asimilacije” odnosno “posrbljavanja”?! Ludilo, zar ne?

Ako je to tako, mogu i ti mediji objasniti da li se eventualni fizički napad na Bošnjake ili Albance u Crnoj Gori može na isti način „pravdati“ od strane napadača, strahom od „turčenja, bošnjačenja i arbanašenja“?

Ako ne, a naravno da ne, onda bi red bio da Ćukanovićevi propagandisti priznaju da su zreli za liječenja na psihijatriji.

Razumno i efektivno uspokojiti Vampira

Poslije podrobnog izvještavanja medija čini se da je u šestoaprilskom “komitskom” zaustavljanju saobraćaja po Crnoj Gori bila prisutna sabotaža u redovima policije.

Elem, ako policija nije reagovala na blokadu magistrala i ulica, tada smo dobili nepisani zakon da svaka grupa građana može  blokirati bilo koji put kroz Crnu Goru kad god poželi i bez ikakvog valjanog razloga, što je čudo neviđeno a ne pravna država!

Državni sekretar MUP-a Crne Gore, Rade Milošević, je huligane koji blokiraju saobraćaj i drže kao taoce hiljade automobila na ulicama Crne Gore,  skaču po haubama službenih auta i napadaju ljude opravdao skandaloznom izjavom da su oni bili ugrožena “masa” kao da se radilo o normalnim ljudima a ne bandi šefa bivšeg režima!?

Savjet za kontrolu rada policije se svojim javnim istupanjem isto strmoglavio, jer podržao haos kojeg su pravili Đukanovićevi prašinari napisavši saopštenje kao da su visokoplaćeni aparatčici DPS-a!?

Zbilja, šta je to i kako je to moguće? Očito je da je u policiji prisutno mnogo trulih dasaka, čak i među onima koji u su nedavno imenovani na položaje, pa na te devijacije novi režim mora obratiti pažnju.

Sada je postalo jasno da Vlada i partije pobjednice nemaju adekvatnu i profesionalnu propagandu, kolumniste, novinare, analitičare koji će parirati medijskim hajkama i očitim glupostima medija šefa bivšeg režima.

A bivši režim je izabrao taktiku da proteste zakazuju nepoznati profili sa socijalnih mreža, sve to  propagandno rašire njegovi mediji a zatim kreće šovinističko medijsko divljanje puno laži i obmana s ciljem stvaranja konfliktih situacija i destabilizacije države.

Monstrum svakako želi sukob, jer su protesti od 6. aprila produženi na 7. april s najavom da će trajati još tri dana, odnosno do skupa planiranog 10. aprila na obljetnicu NDH, odnosno osamdeset godina od stvaranja te zločinačke tvorevine.

Za to vrijeme, Đukanovićevi mediji će raspaljivati situaciju, huškati na sukobe ali i uvjeravati crnogorsku policiju da je sasvim opravdano da „komiti“ mogu zatvoriti magistralne pravce kroz Crnu Goru kad god zažele a ponekad ponekoga i čoporativno isprebijati.

I da zaključimo, ovi protesti su dobro isplanirana režija Mila Đukanovića koji poslije temeljne pljačke države kao da želi spaliti prostor sopstvenog zločina.

U tu avanturu ga gura i njegovo neadekvatno ideološko okruženje koje se ne može smiriti s faktom da im korita neće biti puna kao što su bila u vremenu starog režima.

Dakako, pražnjenje sopstvenog korita oni osjećaju kao „propast države“ i „nestanak Crne Gore“, mada im se uvijek fućkalo što u toj istoj državi narod živi ekstremno bijedno i siromašno.

Novi režim mora dejstovati razumno i efektivno da se ne bi dozvolilo Vampiru, koji sjedi na mjestu predsjednika države, da svoje košmare i ludila materijalizuje po Crnoj Gori preko apokaliptičnih scenarija.

Koordinacija Vlade, premijera i lidera partija pobjednica mora biti izdignuta na najviši mogući nivo da bi se zlo prošlog režima dovelo „poznaniju prava“.

Pročitajte još:

Vladika Joanikije: Opet ćemo se boriti za svoja prava ukoliko sloboda vjere bude ugrožena