Predsjednik SO Berane posjetio spomen obilježja Crnogorske sandžačke vojske
1 min read
Na poziv predsjednika SO Rudo Velibora Ćirovića i načelnika opštine Rudo, Rata Rajaka u posjeti opštini Rudo u Republici Srpskoj boravio je presjednik SO Berane Goran Kiković, koji je tom prilikom prisustvovao svečanostima dana opštine i slave grada. Tom prilikom Kiković je posjetio spomen obilježja pripadnicima Crnogorske sandžačke vojske koji su ostavili svoje živote oslobađajući Rudo i okolinu u Prvom svjetskom ratu. Spomenike je prošle godine obnovila opština Rudo u znak zahvalnosti pripadnicima Vasojevićke brigade i tim povodom održan je partastos.
Predsjednik SO Berane Goran Kiković, istoričar je ovom prilikom rekao:
Da su odbrambene operacije na Drini, koje je vodila Sandžačka vojska, preuzimanje zone odgovornosti od srpske Užičke vojske u vrijeme Kolubarske bitke od 15. 11. do 15.12. 1914. godine, izvršavanje zadataka i postavljenih ciljeva po veoma lošim vremenskim prilikama, loše opremljena, kao ni jedna vojska u tadašnjoj Evropi, crnogorska vojska je pokazala na djelu da je žrtvovanje i bratska pomoć jača od bilo kakvih kalkulacija, koje su pravljene negdje daleko od ratišta, gdje se prolivala krv za odbranu časti i otadžbine.
Vojničku zrelost prilikom izvršavanja zadataka i po veoma lošim vremenskim uslovima, primjena ratne vještine i umjeća komandovanja, čojstvo, junaštvo i požrtvovanje vojnika i oficira, sandžačka vojska je pokazala u odbrambenim operacijama, koje su vođene od 22. oktobra do 16. novembra na Drini na pravcu Rudo – Priboj i od 8 do 16. novembra 1915. godine na Javoru na pravcu prema Sjenici.
U tim operacijama do punog izražaja došla je vještina komandovanja serdara Janka Vukotića, koji je odlučnom odbranom na Drini kod Višegrada, vještim manevrom raspoloživim snagama, a zatim i ličnim primjerom, na prvoj liniji fronta u rovovima na Javoru, spriječio namjeru neprijateljskih snaga da unište srpsku vojsku u povlačenju.
Njegove naredbe o prebacivanju Prve sandžačke divizije za zatvaranje pravca prema Rudom, postavljanje Kosovskog odreda radi zatvaranja pravca prema Priboju i Čajetini, pravovremeno prebacivanje Kučko-bratonoške brigade sa Drine radi zatvaranja pravca nastupanja neprijatelja prema Kokinom Brodu i Novoj Varoši i Lovćenske i Kolašinske brigade prema Javoru, radi sprječavanja neprijateljskog prodora prema Sjenici i Novom Pazaru u cilju omogućavanja povlačenja srpskih snaga prema jadranskoj obali, dovoljno govori o vremenu kada se djelom, a ne riječima ispisivale stranice istorije.
U ovim borbama su učestvovali i naši preci kojima je Kralj Nikola poslao telegram sljedeće sadržine:
Komandantu Vasojevićkog odreda vojvodi Lakiću Vojvodiću.
“Mojim hrabrim Vasojevićima izjavljujem moju kraljevsku blagodarnost, kako na hrabrom i neustrašivom držanju u borbama protiv nadmoćnijeg neprijatelja, a tako isto na humanim i bratskim postupcima, ishranjujući ne samo vojnike iz vasojevićkih brigada, već i ostale vojnike crnogorske i srpske vojske, koji dejstvuju i prolaze preko vaše teritorije. Istraj junački soj Vasojevački! Velika srpska porodico, da se hvališ i ponosiš među morem i Dunavom dok god bude Srba i junaka! Istrajte najljepši sinovi moji!’’
Zadatke koje je tokom tih borbi izvršavao vojnik na frontu, žrtvujući sebe, njegujući čojstvo i pokazujući veliko junaštvo zasjenili su sve one nesporazume i zakulisne radnje koje su pratile ratna dešavanja na frontu.
Serdar Janko Vukotić i njegova vojska su dobili najveću pohvalu od samog kralja Aleksandara prvog Karađorđevića koji je odao priznanje Crnogorsko-sandžačkoj vojsci i njenom komandantu serdaru Janku Vukotiću, čije riječi predstavljaju najtačniju istorijsku ocjenu uloge crnogorske vojske i njenog legendarnog komandanta odlikujući ga Karađorđevom zvijezdom sa mačevima i tom prilikom je rekao:
„Vojvodo, Vi ste se više nego li odužili Srpstvu, zato mi je drago što mi se pružila prilika da Vam lično iz ruke u ruku predam za sada ovo moje malo priznanje. Mi, Srbi, dužni smo da se sa ponosom sećamo onih crnogorskih heroja koji se voljno žrtvovaše na Mojkovačkim položajima za spas srpske vojske i srpskoga naroda. Zahvaljujući samo velikom osećanju srpstva i bratstva, Crnogorsko-sandžačka vojska je istrajala u borbi i potvrdila staro uverenje našeg naroda da su Crnogorci srž srpstva, njegova uzdanica i njegovi vekovni branioci„.
Kiković se posebno zahvalio profesoru Predragu Ostojiću što je napisao veoma kvalitetnu knjigu o toj operaciji i što nije zaboravio djela naših predaka koji su ne žaleći svoje živote ginuli i za današnju Srbiju, Republiku Srpsku i Crnu Goru. Da nije bilo njih nebi danas mi bili slobodni. Slava našim precima-budimo dobri potomci ne obrukajmo čestite pretke.
Potom su domaćini organizovali prijem za goste u čast dana opštine i slave ovog mjesta i crkve koja je posvećena Apostolima Petru i Pavlu. Saradnja započeta prošle godine između dviju opština nastaviće se i u narednom periodu.
SVAKA CAS