Predavanje Ninković Tašić održano u Nikšiću: Iz duhovnog iskustva niče etička i naučna snaga

Predavanje Aleksandre Ninković Tašić na temu ,,Duhovni život srpske nauke“ u organizaciji Matice srpske i Društva crnogorsko-ruskog prijateljstva Sv. Georgije održano je sinoć u Nikšiću.

Istražujući život i rad znamenitih naučnika, kakvi su, Mihailo Pupin, Nikola Tesla i Milutin Milanković, Aleksandra Ninković Tašić već godinama upoznaje stručnu, ali i najširu javnost sa mnoštvom nepravedno zanemarenih, zaboravljenih, ili, što je i najčešći slučaj, skrivenih stranica jednog duhovnog iskustva iz kojeg izrasta etička i naučna snaga ne samo spomenutih, već i drugih srpskih naučnika.

Njihove portrete nalazimo u novoj knjizi Zvezdobrojaca, pri čemu, Ruđer Bošković, Atanasije Nikolić, Ivan Đaja i Jovan Cvijić pripadaju istim anđeoskim nizovima srpske nauke i duhovnosti sa kojima nas je Aleksandra Ninković Tašić i do sada upoznavala.

Svetosavska nadahnuća kakva smo mogli pratiti u Pupinovim i Milankovićevim djelima nalazimo sada i kod Jovana Cvijića, i to zahvaljujući pronalasku, opet, jedne zaboravljene stranice iz Cvijićevog života. Posebno je značajan povratak i Ruđeru Boškoviću, još jednom svjetskom velikanu, čiji se duhovni uzleti, možda, nikada nijesu dovoljno ispitivali, iako za njega nije slučajno pisano da je bio „demon u matematici, a anđeo u životu“.

Atanasije Nikolić i Ivan Đaja mogli bi i te kako služiti kao primjer kako bi trebalo da se razvija i današnje školstvo . Pogotovo vrijedi promišljati zašto je Đaja upozoravao da nauka lišena morala i vaspitanja ostaje samo jedna ništavna institucija. Potonju instrukciju ilustruje i sam naziv jedne knjige, Čovjek ispred nauke, koju Milutin Milanković i Jelenko Mihailović posvećuju čuvanju uspomene na Mihaila Petrovića Alasa – neponovljivog učitelja skromnosti i dobrote, a koja opet dolazi ispred nas zahvaljujući trudu Aleksandre Ninković Tašić.

Po svemu sudeći, i treća knjiga koju Aleksandra priprema, a nosi naziv Nauka na drumu Marka Kraljevića donosi uobličavanje njenih ranijih nastojanja da pokaže zašto je naša epska tradicija, kao i pjesništvo Petra II Petrovića Njegoša, Jovana Jovanovića Zmaja, ali i drugih srpskih pjesnika, tako snažno oblikovala našu nauku.

Posebno markantna spona koja povezuje Pupina, Teslu i Milankovića jeste epska figura Marka Kraljevića. U epskom ključu Pupina i Teslu povezuje i znameniti guslar Petar Perunović Perun, dok Pupina i Milankovića povezuje i specifičan odnos prema Filipu Višnjiću. Svakom od njih svojstveno sanktifikovano poštovanje majke može, takođe, da odvodi u blizinu Marka Kraljevića. Naime, u prebogatom eposu o ovom junaku, koji sadrži nekoliko hiljada pjesama (oko milion stihova), jedini neprikosnoveni autoritet jeste majka.

U svojoj autobiografiji Pupin više puta zaziva Marka Kraljevića, dok Nikola Tesla ostaje dramatično zamišljen nad znamenitim stihovima koje izgovara Marko: „Jao mene do Boga miloga, đe pogubih od sebe boljega!“.

Pa ipak, ni prvi, ni drugi naučnik ne zalaze u tako temeljan dijalog sa Markom Kraljevićem kao što je to slučaj sa Milutinom Milankovićem, o čemu, dabome, svjedoči i njegova autobiografija. Međutim, ne bismo znali koliko je Milankovićeva veza s Markom Kraljevićem važna da Aleksandra Ninković Tašić nije pronašla još jedan zaboravljeni tekst: Milankovićev esej o Marku Kraljeviću.

Nadati se da će objavljivanje knjige Nauka na drumu Marka Kraljevića pozvati i najstručnije tumače našeg epskog pjesništva da se pozabave rešenjima koja nudi Milanković, tumačeći stih u kom se kaže da će Marko poginuti „Ja od Boga, od starog krvnika“. Ovaj naučnik u tome nalazi jedan primordijalni/arhetipski strah, ali i biblijsku pouku koja kaže da je „strah Gospodnji – početak mudrosti“.

Pročitajte još:

Od tragikomične aluzije na raspadanje svijeta van ljudske kontrole do pridjeva ,,kafkijanski“