Pravi „Valter“ bio pripadnik JVuO potpukovnik Žarko Todorović
1 min read
Potpukovnik Žarko Todorović
Pripremio: Ivan Milošević
Brojne poslijeratne generacije rasli su uz kultne partizanske filmove, a među njima pored „Neretve“ i „Sutjeske“ posebno mjesto zauzima i „Valter brani Sarajevo“. Valtera je glumio Bata Živojinović i čitava zemlja divila se njegovim gerilskim vještinama i živjela sa njima.
Na žalost komunista i ovaj partizanski mit bila je obična ideološka obmana, jer podvizi sarajevskog obaveštajca nijesu bili djelo komuniste, već potpukovnika Žarka Todorovića „Valtera“, pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini čiji je komandant bio general Dragoljub-Draža Mihailović.
Istina u Drugom svjetskom ratu postojala su dva Valtera: – Vladimir Perić Valter, komunista, i potpukovnik Žarko Todorović Valter, četnik.
Prvi Valter je poslije rata proglašen narodnim herojem, a drugi se i danas nalazi na spisku narodnih neprijatelja i ratnih zločinaca, koji je 2000. godine objavio Subnor Srbije.
Prema nemačkim dokumentima postojao je samo jedan Valter, a to je bio potpukovnik Todorović. Štaviše, jedna od najvećih akcija Gestapoa na Balkanu baš tako se i zvala. I danas se dokumenta o tome čuvaju u Arhivu Grada Beograda, Fond BDS (Gestapo). Taj fond, kao i svu ostalu priču o potpukovniku Todoroviću, zvanična politika u Srbiji i danas prećutkuje.
Žarko Todorović je rođen u Beogradu. Završio je 51. klasu Vojne akademije. Tokom 1941.god osniva mrežu beogradskih četničkih ilegalaca i postaje noćna mora za Nemce. Zahvaljujuću potpukovniku Todoroviću tokom rata u Beogradu je bilo preko 5.000 četničkih ilegalaca.
Operacija Gestapoa “Valter“ izvedena je početkom 1943. U Beogradu je 17. marta uhapšen potpukovnik Todorović sa grupom ilegalaca. O hapšenju potpukovnika Todorovića Draži je javio general Trifunović, 2. aprila: “Za Valtera potvrđeno da je uhvaćen… Beograd potpuno ukočen za rad. Kuriri ne mogu ni vezu da uhvate sa našim ljudima. Pritisak veliki. Na terenu isto. Produžavam rad s kim se i koliko se može.“
Potpukovnik Todorović je uspeo da pobegne agentima Gestapoa i to u Zagrebu, gdje su ga sproveli kako bi otkrio Dražine ilegalce i obavještajce i u tom gradu. Ponovo je uhapšen 9. septembra 1943. i odveden u Mauthauzen.
Tamo je bio mučen, ali je preživeo torturu. Poslije rata je bio pukovnik francuske armije, pa visoki činovnik francuske vlade. Komunisti su tražili njegovo izručenje kako bi bio osuđen kao narodni neprijatelj, izdajnik i ratni zločinac. Francuska vlada je odbila zahtjev komunističke i Brozove Vlade.
Umro je Parizu, u dubokoj starosti. Kao i druge četničke oficire koji su preživeli rat, pa i sve one koji su preživeli Mauthauzen, komunisti su i potpukovnika Todorovića pod lažnim optužbama proglasili za ratnog zločinca. Ipak, to nije bila prepreka da njegove obavještajne i gerilske akcije u Beogradu iskoriste za scenario filma “Valter brani Sarajevo“.
Ja sam mislio da će sa komunističkom propagandnom istoriografijom prestati lagarije i samoobmanjivanje nesrećnoga srpskoga puka. Ali me je ovaj, a i slični tekstovi, razuvjerio. Nastavlja se sluđivanje i izmišljanje tople vode. Zamislite epohalno otkriće, saznali smo da „Valter“ nije onaj koga glumi Bata, već je to neki drugi kome je komandovao Draža. Gospodine Miloševiću, ako već tvrdite nešto ovako i ako mislite da je ovo bitno, onda nam ponudite neke dokaze, a ne puke ideologizirane spekulacije koje ovome sjađenome narodu mrse i ovo malo nerava i mozga. Iskreno, misli da je ovo obično mlaćenje.
Naveo ti je arhivu u Beogradu Fond BDS, pa izvoli špartaj do mile volje. Obavezno nam javi šta si „otkrio“.
Samo je jedno tačno i to da je ljudi i fukare bilo na jednoj i drugoj strani.
Sve napisaste osim glavnog – šta je taj Valter uradio, koliko su on i njegovi pajtosi pobili njemačkih okupatora. Samo to malo dodajte u tekst.
Avetinjo komunistička, špijunaža ne znači ubijanje već otkrivanje poteza i namjera neprijatelja i sabotaže, ukoliko je moguće.
Ovakvi clanci su potrebni i korisni, jer jos uvjek imam priliku da diskutujem sa ljudima cije je vidjenje dogadjaja za vrijeme II Svj. Rata fomirano na osnovu Bulajicevih filmova. Tako imate njihov odomaceni termin „cetnistvo“ sto odmah upucuje na masne brade, krvave kame i ostalo. A sa druge strane, posebno partizani, su bez mane i straha. Priupitajte stare Cetinjane za Kunovo prisoje pa cete vidjeti koliko je ta slika realna. Proslo je vise od 70 godina i mi nemamo pravu sliku. Recimo, u Beogradu je za citavo vrijeme okupacije poginuo jedan vojnik Wehrmacht-a, u Sarajevu nijedan. Beograd je progasen okupiranim kad su u njega usla 3 vojnika Wehrmacht-a na motoru sa prikolicom, na koje niko nije opalio jedan jedini metak. Na Cetinju gradu heroju su Italijani docekani kao oslobodioci od vesele druzine montenegrinskih separatista. Stavise, poslije pada Italije general Kajper je ‘ladno isao u lov oko Cetinja a da mu nije dlaka falila sa glave. Krajnje je vrijeme da se ta istorija, koja je istorija dvije gerile na teritoriji Jugoslavije izvuce iz dnevno-politickog konteksta. Da se napokon vidi da tu nema crno-bijele slike u ramu jednog surovog oslobodilackog i, nazalost, gradjanskog rata.
U principu ,,pobjednici,, pišu istoriju. U SFRJ u vrijeme snimanja filma ,,Neretva,, 1968 godine prosječna plata je bila 150 $.Film je koštao za to vrijeme basnoslovnih 12 miliona $.Ti lopovi su išli po željezarama (Zenica) i uzimali pare od sluđenog naroda.To samo pokazuje koliko je Broz pravio lažni mit o sebi i navodnoj ,,borbi,,
njegove vojske.Oni su sklonište kod Bihaća platili 4.5 milijarde $ a zamislite samo koliko km autoputeva se moglo napravit.Dok je narod bio siromašan snimljeno je na stotine partizanskih filmova i lagarija samo da bi Broz učvrstio svoj kult.Posledice vidimo i sami.Djeca tih funkcionera danas arče ostatke tih dobara.
zvanicna srbija je grdja od montenegra.