Poznati Hrvati pisali srpskim pismom: Mažuranićeva prepiska sa patrijarhom na ćirilici
1 min read
Ivan Mažuranić, najznačajniji stvaralac hrvatskog narodnog preporoda, pjesnik, jezikoslovac, ban i političar, uvažavao je srpsko pismo, i lično, ponekad, pisao ćirilicom! Mažuranićeva prepiska sa srpskim patrijarhom Samuilom Maširevićem iz 1862. godine otkrivena je tek ovih dana u Arhivu srpske akademije nauka i umetnosti u Sremskim Karlovcima. Svoja pisma, učtiva i puna uvažavanja prema srpskom patrijarhu, Mažuranić je pisao ćiriličnim krasnopisom. Prepiska se odnosila na plate učitelja u sremskokarlovačkoj bogosloviji, objavio je portal “Rasen”.
Istoričar i direktor Arhiva SANU u Sremskim Karlovcima, Žarko Dimić, kaže da je “ćirilični Mažuranić” i za njega veliko iznenađenje, mada se u ovom arhivu čuva i fond srpskog narodnog pokreta 1848-1849. godine.
– Bilo je to vrijeme kada su Srbi i Hrvati, prvi put u svojoj istoriji, zajedno pokušali da ostvare neke političke rezultate u okviru Habsburške monarhije – ističe Dimić.
On i dodaje da se kopije Mažuranićevih pisama na ćirilici sigurno nalaze i u hrvatskim arhivama, ali da njihovo obnarodovanje nije u interesu novog hrvatskog jezika.
Novosadski lingvista prof. dr Dragoljub Petrović kaže da su u Mažuranićevo vreme mnogi Hrvati u prepisci sa pravoslavnim Srbima pisali ćirilicom.
– To nije teško objasniti i razumjeti. Bio je to znak “građanskoga reda” i potvrda činjenice da su i oni znali koje je srpsko pismo. Uostalom, za Mažuranića se zna da je bio pokatoličeni Srbin od roda Janković Stojana – navodi profesor Petrović, podsećajući da je autor epa “Smrt Smail-age Čengića” bio pod uticajem Vuka Karadžića i Đure Daničića.
Međutim, nešto kasnije, tokom sedmogodišnjeg banovanja, Mažuranić se nije libio da se založi i za zabranu srpskog pisma kojim je samo 11 godina ranije komunicirao sa patrijarhom Maširevićem. I Marija Terezija, poznato je, bila je veliki protivnik ćirilice, ali niko srpskom pismu nije naškodio kao jugoslovenski komunisti poslije Drugog svetskog rata, koji su svaki pomen ćirilice tumačili kao pojavu srpskog nacionalizma.
Za mene, pisma Ivana Mažuranića, pisana ćirilicom (i to krasnopisom) nisu nikakvo iznenađenje. Mažuranić je od sadašnje tzv. “intelektualne elite” u Zagrebu udaljen svetlosnim godinama! Treba reći i da je ban Jelačić pisao i potpisivao se ponekad ćirilicom. Zamislite da danas komandant Hrvatske vojske piše pisma ćirilicom!
U Crnoj Gori do 1941 godine, nije bilo hrvata vec su to bili Srbi katolici i biskup barski je bio primas srpski.
Posle 1945 godine, Srbi katolici su postali hrvati, kao u Dubrovniku, Dalmaciji itd.
Crveni crnogorci, nacionalni crnogorci ili ti dukljani su u sledećoj fazi, za par godina crveni hrvati, nastali na genocidu počinjenom u Pohari Kuca, Baldacijevoj pobuni, Lijevim skretanjima, pogromu do Zidanog mosta, zlocinima na Golom otoku i sve do današnjih dana. Iza njih su ostale masovne grobnice, kao i iza ustasa, balista, handzar divizije, sve vrlih saveznika i koalicionih partnera.
Tako je,
„niko srpskom pismu nije naškodio kao jugoslovenski komunisti poslije Drugog svetskog rata, koji su svaki pomen ćirilice tumačili kao pojavu srpskog nacionalizma.“
Tako je jedno superiorno pismo uklonjeno u zapećak, ali sudeći po ovim i ovakvim naslovima, ima nade za trijumfalni povratak ćirilice.
To baš nije tačno!