Povratak strijeljane vojske (2)
Piše: Ivan Milošević
Kakva je to država, kakva je to ideologija i kakvi su to ljudi koji i nakon 70 godina ćute o svemu što se krajem rata dogodilo u Sloveniji, kada je za nekoliko majskih dana strijeljano više hiljada pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini iz Crne Gore? Kakva je to društvena zajednica koja više od sedam decenija ne želi da potomke strijeljane vojske obavijesti o tome kako su i zašto stradali njihovi preci u Sloveniji? Postoji li riječ u srpskom jeziku koja može opisati njihovu ćutnju, a da ne prelazi prag elementarne novinarske i intelektualne pristojnosti? Nema je. Sve ono što bi se o njima moglo reći nalazi se ispod tog praga i pripada uličnom žargonu.
Šta reći o njima koji sve znaju o strijeljanoj vojsci, a o tome ne govore. A da znaju, znaju. Nedavno je objavljeno nekoliko knjiga gdje se navode spiskovi strijeljanih u Sloveniji, koji se i dalje strogo čuvaju u arhivama bivše UDBE. Ukoliko je nešto komuniste razdvajalo od drugih u nesrećnom građanskom ratu, to je disciplina i nestvarna pedantnost i briga o detaljima u ratnim uslovima. Kada se pogledaju njihove ratne naredbe ili neka druga dokumenta iz rata, ona su precizno napisana, označena i zavedena u arhivi. Kao da su na početku znali šta će biti na kraju i da će se po njima pisati nova istorija. U tim arhivima nalaze se i spiskovi pobijenih ljudi na pravdi Boga u Sloveniji.
Gledao sam neke od tih spiskova, i na jednom od njih našao sam i svog djeda. Pored imena i prezimena kratko je stajalo da je sa grupom bratstvenika 21. maja 1945. godine strijeljan u Kočevskom rogu. I ništa više. Taj kratki zapis je jedini nadgrobni spomenik moga pretka. Na njemu nema krsta, godina rođenja i smrti, podataka o najbližima i mjestu sahrane. Umjesto svega toga, piše – 21. maj 1945, Kočevski rog.
U tih nekoliko brojki i slova trebalo bi da stane čitav jedan život. Ipak, premalo je to za jedan život. Oni koji su pisali taj nekrolog nesvjesno su u njemu sabrali svu dramu jednog čovjeka, ali i vojske kojoj je pripadao. Iz tog nekrologa sa svih strana preliva se priča o napuštenoj i izdanoj koloni, i dušmanima koji su na nju kidisali tražeći da ona sama kaže da ne postoji. Ona nije imala pravo da se brani, jer su svi bili protiv nje. Dakle, 21. maj, Kočevski rog.
Da li je datum te surove egzekucije slučajno izabran? I dok se u današnjoj Crnoj Gori na sve strane slave majske svečanosti, od Dana pobjede, lokalnih izbora, privatne nezavisnosti i ustoličenja Gospodara, potomcima strijeljane vojske ostaje da se tog mjeseca sjećaju svojih predaka kojima je zabranjeno da se ime pominje i kada su pod zemljom. Žalosna je ta država koja slavi jedan datum, 21. maj, u isto vrijeme kada barem jedan njen građanin, a ima ih i više, toga dana pali svijeću za nepostojeći grob svoga pretka, koga su strijeljali ideološki preci današnjih vlastodržaca. Jadna je ta država koja to ne vidi i ne osjeća stid. Naprotiv, ona se još se diči i naokolo hvali kako je jedna od njenih najvećih vrijednosti baš što to ne vidi. I ne samo što ne vidi, nego i dalje krije.
Današnja Crna Gora i njena vlast treba odmah da pruže izvinjenje svojim građanima što su toliko dugo ćutali o slovenačkom zločinu, i treba da ih i pismeno obavijeste o tome. Crna Gora i njeni vlastodršci moraju da vrate potomcima strijeljane pretke, pa čak i da jedan dan u godini posvete sjećanju na taj krvavi partizanski slovenački pir. Predlažem da to bude 22. maj, dan nakon slave njihove nezavisnosti. Bio bi to dan otrežnjenja i povratka Crne Gore samoj sebi.
Naravno, ne gajim bilo kakvu iluziju da će se to desiti. Zbog toga, neka niko ne očekuje da budem lojalan građanin ove države, podanik koji mirno plaća poreze i ostale dažbine i koji bi sjutra trebalo da brani parče ove zemlje. Ne da ja to neću, ali mi ne da par brojki i slova: 21. maj 1945, Kočevski rog.
Slava našoj braći, postradaloj bez suda, od razbratske ruke!
Ne glupirajte se. Govorimo o ljudima koji su godinama primali platu od Musolinija i drugovali sa bazdeljavim Krstom Popovićem i muslimanskom milicijom. A kad su ih naši preci uhvatili u Sloveniji, imali su ustaške uniforme i uredno podbrijane brade. I ne radi se o nekoj velikoj cifri, strijeljano je možda par stotina tih izdajnika srpskog naroda.
djesi srbljoooo,siris li bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti na serbaljski nacin kroz srbaljsku misao? slabo vam to ide, srblji kaput!!
Na stradalničkom putu od Crne Gore do Slovenije, na zvjerski način je ubijeno od 25.000 do 28.000 sveštenika, omladine, intelektualaca, dobrih domaćina, djece u zbjegu. Kada su mučenici probijali put kod Gradiške, naprijed su bile ustaše i Njemci, pozadi partizani iz Crne Gore, a iz vazduha Englezi. I gle čuda, svi protiv stradalničkom kolone. Prethodno su se Đilas i Velebit sastali u Zagrebu sa ustašama i Njemcima i dogovorili zajedničku borbu protiv četnika. Tada su od fašista dobili naoružanje za pokolj.
I kada su stradalnici probili obruč i došli do Slovenije, zarobili su ih i bez suda pobili. Samo u Sloveniji u masovnim grobnicama leži više od 20.000 najboljih Srba iz Crne Gore. U Kamničkoj Bistrici je otkriveno više od dvesta masovnih grobnica.
Zato je potrebna skupštinska deklaracija i ovaj zločin proglasiti genocidom, otkopazi kosti i pohrsniti ih u Crnoj Gori u zajedničku grobnicu, po meni u Kolašinu na Pasjem groblju.
… Dok se ne smire kosti njihove, nećemo ni mi!
Dobar ti je post Vlatko, i ovaj kao i svaki drugi …
A ovi nesrećnici su ubijani na različite načine. Srećan je svaki koji je poginuo od metka!!!
Prije tridesetak i više godina sjedio sam u Dalmatinskoj Zagori sa jednim od njihovih dželata ( S.D.).
Skrušeno mi kaza : Prijatelju, nijesu moje ruke krvave do lakata, no do ramena! ( Znam da se ovo pripisuje Krcunu! )
Junak u ratu, oneljudio u slovenačkim šumama … Životinja!
… Biše pokajao, plakao kao malo dijete.
– Nijesi zaslužio da mreš kao čovjek S.! … Da živiš sto godina i da sebe mučiš, nikad da ne umreš … Zaslužio si da svakog dana mreš na parče! … Da ih na javi sanjaš!
A on mi se samo nasmija, veli, jest vala!
S.D.!
Dželat, sadista komunjarski, što nije zaslužilo da mre kao čovjek!
p.s. Nijesam ga kazao cijelinom zbog sina mu koji je dobar čovjek. I on okajava očeve grijehe. Tumara srednjom Afrikom, smirio se nije, daleko od mjesta očeva zločina.Prti sobom tuđi grijeh, makar i očev.
Ni kriv ni dužan.
Proklet.
Bar se pokjao,a i to je nesto.Nije mi jasno zasto ,nije mi jasno ionako nista,ali nemogu da zamislim, sem u afektu,gdje je sve moguce,ali planirati da nekoga ubijes koga niti znas niti poznajes,zasto?
Ponekad gledam filmove iz Afrike,tigar ubije .sto nemoze da pojede popne se na drvo i ostavi,dosta mu je jedna zivotinja,mozda je to nagon koji tjera za hranom,ali nije takav kao kod covjeka,ubija ne zna zasto ubija,ali ubija ,i jos mu je malo,ne jednom ,ne sada nego
od kada se stvorio,zasto?
Kazu monasi da su najvece borbe sa strstima,vjerovatno da su u pravu,da je to nesto najopasnije za covjeka,borba sa strstima je potreban za obuzdavanje vjerovatno nesavrsenost ili nedovrsenot u samom ljudskom bicu,koje se sve vise udaljava od Boga i sebe samoga,potvrdjuje se to svaki dan,na jednoj strni bijesni i nezadovoljni narod na drugoj malai dio ludaka i lopova pljcka i zaludjije 99% covjecanstva i nista,a nije da se nevid,nije da se nezna,ali isto se pada i grijesi po istom principu ,ili sto kazu mantri.
Nekada dok je narod bio normalan i iole razuman neke stvri je drugacije rezonovao,babe su vodile brihgu o unucima (ko je imao babu) zena o kuci i svemu drugom ,otac brinuo o egzistenciji toliko koliko je mogao,nije bilo struje i svega sto je sa njom povezano,ali bilo je naroda ,koji je to prihvatao onako kao je morao.Ako su bili ratovi,neprijatelj se znao uvjek,bilo je i tada kolebljivih losih i strasljivih,ali to je bilo na nivou neke prosjecne normalnosti, koja je bila zstupljena svugde u zavisnoti od predijela.Tako je sirotinja bila nepodkupljiva i najpostenije u prosjeku,drzala se predanja i obicaja,dans se sve promijenilo ,sirotinja najpodkupljivija ,vjerovastno se sve mijneja pa i navike istoriske,nesiplati se biti siromah i posten,bolje i lopov a neposten ,ili spijunpa cijenjen i uvazavan ,nego karkteran i neuvazavan
Srednje klase nema niti je mozemo stvorit,a u nekom modernom drustvu gdje toga nema ,nema ni socijalne ni nacionalne i nikakave drzave ,sem ovakve i li ovakvih kakave su nastale poslije tranzicije i sloma Istoka.
Kako stvorit srednju kalsu i napravit neku iole normalnu drzavu pitanje na koje se ima odgovr,ali za to treb zrtva,koja podrzumijeva samo ne biti to sto su voi koji danas vladaju ,i nemati misljenj
ovih koji ih glasaju.Naizgled jednostvano i lako ostvrljivo ali tesko ide!
Kao i uvjek kad izgleda da nema izlask pokaze se izlaz ,istrajnost i strpljenje ,to je jedini nacin da se ovo pobijedi,koje je pobijedjeno samo od sebe,krenulo je odkle se neca vracati,netreba ga sprecavati,kad ti zlo udje u kucu otovri mu vrata,kao je uslo tako ce i izaci,nije neko resenje, ali je velika istina!
Ni kriv ni dužan.
Proklet.
Tacno tako a sto on moze,nista bas nista,dzaba je pobjegao od sudbine i duse nemozes uteci,bio u Africi na Cevo ili Frankfurt ili Beogradu,jedan Bog ,jedno Sunce i vazduh
Koliko sam i koliko putah
svod plavetni neba sveštenoga,
brilijantnim zasijat sjemenom,
zaklinjao dušom zapaljenom
da mi svetu otkrije tainu:
ali ga je tvorac ukrasio,
veliku mu knjigu otvorio,
da tvar slavi tvorca i blaženstvo
al’ da čovjek na nje listu čita
ništavilo prekomjerno svoje?
Žalosna je ta država koja slavi jedan datum, 21. maj, u isto vrijeme kada barem jedan njen građanin, a ima ih i više, toga dana pali svijeću za nepostojeći grob svoga pretka, koga su strijeljali ideološki preci današnjih vlastodržaca. Jadna je ta država koja to ne vidi i ne osjeća stid. Naprotiv, ona se još se diči i naokolo hvali kako je jed
Niko na nesreci nije gradio buducnost,cak ni ona SFRJ,ako nista, znali su sta je bilo pa su cutali,ovi nesretnici bas na tim nesretnim dogadjaim grade buducnost,i ne samo to podsticu tu zlu krvi,ali nije ni Srbija u tome bolja,ni Republika Srpska,to su tri dijela gdje Srbi vcinom zive i gdje se to do dana danasnjeg podsticalo.
Cetnici Sloba Milosevica ,Vuka Draskovica i Voislava Seselja su jedno planirnao zlo,koje je ona ista organizacija, koja je izvrsila likvidaciju te vojekske do danas, osnovala,skupovi na Rvnoj Gori,selmucenje bradonje i sve sto rade je gore od same smrti i likvidacije te vojske.
Danas ludak zvani Milo Djuknovic zajedno sa Sptrima i muslimanima i nekakvim Crnogorskim pokretom pokusava na tin nesretnim kostim graditi buducnost neovisnog Montengra,zato nam se ovo desava,nijsu ni Dodik ni Vucic ni predhodno Tadic nista bolji,sve je to jedna olos jedene ideologije.
Nekakvi proglasi izmirenaj i pomirenja ,izjednacavanja i neizjednacavanja su jedna obican sprdnja sa istorijom i tragikom koja nas je zadesila 41-45!
Ne trazi se nista ,ama bs nista ,jedno da se iznese istina koja se dobro cuvala i danas se cuva u arhivu u Srbiji,pa neka pisu istoricari a narod neka zakljucuje po svom nahodjenju.Ne trzai niko nicije izvinjenje,ili zalost ,sem onih kojima doma nijesu dosli,jedino se trazi istina ,pa neka sudi kome je do suda,potomcima do toga nije,nego do sahrane i da mogu imena stvaiti na nadgrobnoj ploci.
Montengro dozvoljava i vonicima Vermahta da imju grob,neka imaju ,da se zna da su ovdje netso radili,da ne budre sjutra da su bili turisti,medjutim zabranjivati sahrane i nadgrobne ploce ubijenim bez suda ,je teska i pretesk subina koja ce ovu zemlju kostati mnogo toga ,ljudskoga ali i svega drugoga.
Sluzimo ,paratsose i pojemo LITURGIJE za pokoj dusi poginulim i strijeljanim,i oko toga vikaju ,kreteni, golje, izrodi, olos,a svoijema koji su isto tako neko negdje poginuo pale autogume,iako su svi do jednog bili krsteni,sto svojima to ne radite,niko vam ne brani.Nije poznato da se moze neko ko je krsten izbaciti iz vjere,iako su govrili i to nijesam cuo jednom,“ ja sam sa time raskrstio“ misleci na vjeru i Boga.
Bilo bi dobro da se malo razmisli ,svoju drzavu graditi na inatu i jos skoro preko sedamdeset godina iza tih dogadja diciti se time sto se pucalo na nenaoruzane i svezan,da znate koliko ste jadni ,ne u nasim ocima, nego u ocima vasih unak!
Placat ce to ova zemlja ,i placa,samo nemoze to znati ni Djukanovic ni Bulatovic ni Sveto Marovic,iako bi trebao,ali sto vrijedi,igrao je bote na Jaz kada su se u manastiru Lastva Grbaljska shranjivali strijeljani U Baru.Misli da se zaboravilo,pa vidis kao sve dodje na red,i jos ce ,nesamo njemu nego svijema ,koji se time rugaju.Tamo mu je maloljetni ujak strijeljan od 17 godina,a bilo je i iz bratsva,ali nije on sam ima ih jos.
Mozete kako hocete ,ali nemozete koliko hocete a i ako tada mozete,Bog je povrh sviju nas,nezaboravite to,i svi oni koji prozivaju nakon paratsosa 17 jula ,neka se sjete da se sve vidi zna i zapisuje gdje nemoze biti izbrisano,koliko god vam se cini da nije tako,svaki dan cete biti u to uvjereni.A ko je bio u pravu ,ili krivu,to me uopste ne interesuje,taman koliko sto ce sjutra bit.Nema manje zemlje a veceih geresnika ,ni vise svetaca a manitijeg naroda,ni vise crkva a manje vjere,ali tako je to ,hoce i crnogorskog boga ,a ne sto drugo,skupo ce to neko da plati,ili palcemo svi a nevidmo nista.Ima li vece bruke nego da ti djeca upravljau,a koliko vidimo iza djece hoce opet djeca,na dobro nece izaci ,sigurno,daj bozeda se varam?
Sjajasn tekst. Cestitam.
Potpuno si u pravu Ivane , te nesretnike sa zlog puta treba pristojno sahraniti , to je jedna velika nesreća .
Zaboravih se potpisati iznad komentara , pa kad sam već tu da dodam da je grozno znati da ti je neko strijeljan bez suda u nekoj nedođiji , i da ne znaš đe su mu kosti , pa ma što da je uradio prije toga , moralo se suditi ljudima , pa ko ke kriv da odgovara !
Bezbožnici udbaški prije će poludjeti, nego išta shvatiti i prihvatiti. A prijeko potreban je oproštaj i poštovanje za sve pravedne mučenike i osuda za sve zločince sa bilo koje ideološki suprostavljene strane. To bi za Crnu Goru bio značajan civilizacijski korak naprijed. Ovakva demonizacija je znak da vlast drže i postavljaju oni koji su spremni da i dalje ubijaju da bi zadržali privilegije i prenosili ih u nasleđe. To je znak da je društvena svijest u Crnoj Gori najnerazvijenija u regionu i nasilno se betonira na najprimitivniji, prostački način. To ima strašnu cijenu. Civilizovani pojedinci ne osjećaju Crnu Goru kao prostor slobode i napretka, već kao baruštinu u kojoj se čuje ružno kreketanje „gušavih“ žaba.
I dan danas je ostalo u staroj Crnoj Gori da se kaze kada neko muci nekog(preko mjere) ,,Ne muci ga vise , nisi ga zarobio na Zidanom Mostu,,
prvi put cujem ovu tvoju umotvorinu…i mogu ti rec da mi se povraca od tebi slicnih