Povratak iz zaborava Mata Gracića i dubrovačkih Srba

Slet Srpske sokolske župe na Primorju u Dubrovniku 1913.
Piše: Saša Nedeljković
Izašla je knjiga „Mato Gracić i dubrovački Srbi katolici” kao nastavak knjige „Gospar Mato Gracić „Nastanak i nestanak Srba rimokatolika u Dubrovniku”. Nova knjiga je dopunjena sa oko 120 strana (prva knjiga ima 264 strane a druga 381 strane). Dok je u prethodnoj knjizi pisano o Matu Graciću i Dubrovniku u drugoj je tema proširena na Dalmaciju i Boku Kotorsku. Knjiga je nastala zahvaljujući i Nikoli Milovančevim, dr. Miloradom Vukanovićem i redakcijom časopisa Poma iz Dubrovnika. Takođe pomagao je i širi krug iz Srpske emigracije. Skrenuli su nam pažnju na vezu između Srba na Primorju i Jugoslovenske vojske u Otadžbini preko međuratne organizacije Orjune. Pisano je o sudbini pravoslavne crkve na Visu koju je podigao arhitekta Momir Korunović, član Uprave Saveza Sokola. Takođe je pisano o Cavtatu, gradu gde su većinu imali Srbi katolici. O popovima glagoljašima. Nastojao sam da preko kolekcionara nabavim slike o Srbima katolicima iz Dubrovnika i Boke Kotorske. Povodom promocije knjige u Trebinju objavljujem slike o sokolima u Trebinju.

Mato Gracić bio je vlasnik devet zgrada u Dubrovniku, advokat, bankarski revizor, veleposednik, vlasnik banje Termoterapije u okolini Dubrovnika, vlasnik fabrike elektroindustrije Signal u Beogradu. Kao vlasnik Srpske štamparije u Dubrovniku štampao je list Dubrovnik i časopis Srđ. Bio je jedan od predvodnika pokreta Srba katolika na Primorju.
Kao bogat čovek bio je dobrotvor prosvetnih i privrednih srpskih društava u Dubrovniku kojima je pružao i pravnu pomoć. Bio je starešina Srpskog sokola Dušan Silni od osnivanja. Zbog svega toga bio je u Prvom svetskom ratu talac. Posle rata Srbi katolici nadali su se mirnom životu u Jugoslaviji. Hrvatski separatisti su zajedno sa Katoličkom crkvom nastavili u Jugoslaviji borbu da pretvore Dubrovnik u hrvatski grad. U ime Srba katolika Luka Bone, Božo Hope i dr. M. Gracić uputili su prestavku „Jedna potreba i pravo Srba katolika“ arcibiskupu barskom i primasu srpskom dr. Nikoli Dobrečiću. Tražili su otvaranje Srpske katoličke bogoslovije u Baru. Predstavka je objavljena u listu „Dubrovnik“ uoči Vidovdana 1939. Arcibiskup barski i primas srpski dr. Nikoli Dobrečić odgovorio je pismom Mati Graciću.
Nacionalni pregalac Mate Gracić umro je 1944. Posleratna komunistička vlast mu je mrtvom sudila i zaplenila svu imovinu. O procesu rehabilitacije pisao je advokat Predrag Savić u knjizi. Ovom knjigom učinjen je napor da se posle prinudne amnezije u Titovoj Jugoslaviji u pamćenje srpskog naroda vrati nacionalni pregalac dr. Mato Gracić i istaknu zasluge pokreta Srba katolika na Primorju za srpski narod u celini. Autorima je svaki novi podatak važan i unapred zahvaljuju. Osnivač Sokolstva Miroslav Tirš govorio je Što sav narod ne zna niko ne zna. Na sudbini Srba u Dubrovniku potvrđuju se njegove reči. Po knjizi Mata Jakšića „Dubrovnik 1941” snimljen je film „Okupacija u 26 slika”. Dok se u knjizi pominju i Srbi u Dubrovniku, u filmu se pominju samo Hrvati i Jevreji. Dok je knjiga ostala poznata malom broju ljudi, film je bio gledan u Jugoslaviji i u iniostranstvu.
Autor je član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije
Pročitajte JOŠ:
Poštovanje svetog Aleksandra Nevskog u Srbiji i njegov hram u Beogradu
Zaboravite više ti priču o Srbima katolicima, osim ako ne podrazumijevate da je Hrvat i Srbin sinonim kako i veli Porfirogenit. Na stranicama ovog portala i većine medija u Srbiji i Srpskoj a i u CG, nema zbora o Srbima katolicima no samo o Hrvatima. Śetite se riječi koje su se mogli pročitati na stranicama ovog portala koje je izrekao Kalabić: Srbi su jedna duhovna saborna zajednica i naš identitet je svetosavski, nismo mi Srbi po rođenju.
Nema mjesta za katolike u Srpskom svijetu!
@Dragojlo
Porfirogenit je upravo razlikovao Srbe od Hrvata. Toliko o tome sto si napisao…