Potomci vojvode Nikše: Šundići iz zemlje Hercegove

Piše: Tomo Papić

Postojbina Šundića su Vasiljevići, jedno od dvanaest naselja Nikšićke župe, pitomog kraja koji se prostire uz rijeku Gračanicu, sjeveroistočno od drugog po veličini grada u Crnoj Gori. Selo je dobilo ime po Vasilju, bratu njihovog rodonačelnika.

U Vasiljevićima danas živi trideset pet porodica Šundića (starosjedioci), te po četiri-pet porodica Dragnića (porijeklom iz Vasojevića) i Drekalovića (doseljenici iz Kuča). Pripadnici najbrojnijeg od ova tri bratstva (Šundići) smatraju se, kao i većina porodica u gornjim selima Nikšićke župe, potomcima Gezimira (Kazimira) – sina Nikše Grbljanina, rodonačelnika plemena Nikšići.

Srodnici Šundića iz Nikšićke župe su Šundići u Bjelopavlićima (selu Šobajićima) i Stojniku kod Aranđelovca, te Buškovići na ostrvu Vranjini (Skadarsko jezero). Šundići u Stojniku potiču od Petra Šunde, koga pominje prota Mateja Nenadović u Memoarima, a Buškovići na Vranjini od brata mu Nikole. Petar i Nikola, braća arhimandrita Aksentija, pobjegli su iz zavičaja oko 1795. godine, zbog ubistva. Prvi je ubio, u svađi, Maksima Bojovića, a drugi nekog muslimana Ferizovića, koji je pokušao da mu obeščasti ženu.

Šundića sada ima više u aranđelovačkom kraju (oko 45 domova) nego u Nikšićkoj župi, iako su neki pripadnici ovog roda, iz Stojnika, uzeli drugo prezime (Markićević, Nestorović). U okolini Brusa (Budilovina, Osredci) Šundići su malobrojni (5-6 porodica).

Bratstvo Šundića iz Vasiljevića dalo je, u svojoj prilično dugoj istoriji, šesnaest sveštenika. Najpoznatiji od njih je narodni tribun Aksentije Šundić.

Monah i junak Aksentije Šundić

Aksentije Šundić (svjetovno ime Mirko) rođen je u Vasiljevićima ljeta Gospodnjeg 1750. Zamonašio se, kao mladić, u manastiru Studenici. Od 1792. godine do smrti bio je arhimandrit manastira Morače.

Arhimandrit Šundić nesebično je pomogao Trebješanima koji su se, nakon druge razure Trebjese, naselili u gornjomoračkom selu Ljevištima. Putovao je u Rusiju, 1794. godine, kao jedan od izaslanika trebjeških izgnanika odlučnih da se presele u najveću slovensku zemlju.

Za vrijeme Karađorđevog ustanka, Šundić je vodio stalnu prepisku sa srpskim ustanicima i crnogorskim mitropolitom Petrom Prvim Petrovićem. A 1805. godine bio je jedan od vođa ustanka starohercegovačkih plemena: Župljana, Gornjepoljaca i Drobnjaka.

Prema pisanju Tomaša Katanića, potomka Karađorđevog poznanika Petra Katane, arhimandrit Aksentije učestvovao je, zajedno sa osamdesetak Moračana predvođenih vojvodom Minom Radovićem, u Bici za Novi Pazar (1809). Tada su, kao što je poznato, Karađorđevi ustanici izvojevali pobjedu nad Turcima.

Po nagovoru Aksentija Šundića ubijeni su turski zlikovci Hasan Mekić i Murat Đurđević. Mekića je ubio Mina Radović, a Đurđevića pop Andrija Dragović. „Otada se zakrvi krajina / čak od Koma te do Korjenića, / nož sijeva, krv se prolijeva“.

Duhovnik i junak Aksentije Šundić upokojio se u Gospodu 1826. godine u selu Kutima, idući ka rodnom mjestu. Sahranjen je kod manastira Svetog Luke u Nikšićkoj župi.

Ovaj znameniti Župljanin, opjevan u više junačkih pjesama, bio je nosilac Ordena Svete Ane drugog stepena, kojim ga je odlikovala ruska carica Katarina Velika.

Potomci vojvode Nikše Grbljanina

Župljani: Bezmarevići, Bečanovići; Borovinići (Bršno), Boškovići, Vojinovići, Dakovići, Dačevići, Đilasi, Đurovići, Jaredići, Jovanovići, Jokovići, Jokići; Kneževići (Zagrad i Kuta), Koraći, Kostići, Laketići, Mandići, Miličići, Mirkovići, Mitrovići, Mićkovići, Mišovići, Nikolići; Pavlovići, Pekovići, Perišići, Pindovići, Popovići iz Starog Sela, Radulovići, Raškovići, Stojanovići, Ćirakovići, Čvorovići, Šundići.

Rovčani: Bulatovići, Minići, Tapuškovići, Veljovići; Vlahovići, Selići; Šćepanovići, Draškovići, Bećkovići; Ilinčići (potiču od Srezojevića), Popovići (Kolašin), Novakovići (Lipovo), …

Trebješani: Balići (Nikšićka župa, Gajtan kod Medveđe – o.a.), Bućići, Vojvodići, Vujačići, Dragićevići, Dipići, Jokanovići, Simonovići, Kljajići; Bećirovići (potiču od Kljajića), Lopušine [Strug, Sirovac, Brus (nekdašnji Jokanovići)], Trebješani (bivši Dipići), Grdinići (Sirovac), Papići (svi koji slave Svetog Luku – o.a.), Turovići – Vujačići (Gajtan), župski Đokovići (potomci vojvode Đoka J. Vojvodića), …

Krsna slava svih Nikšinih potomaka (Nikšića) je Lučindan (31. oktobar).

Izvor: poreklo.rs